Stipo Hodak se prisjeća akcije Alfa: Bio je to pravi pakao!
28.12.2011.
Mario Barać
Pregleda: 9912
Polaganje vijenaca za branitelje poginule u akciji Alfa
(FOTO: Mario Barać)
Polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća na spomen obilježjima u Kragujskom putu i Gavrinici u Pakracu te obližnjoj Šeovici danas je obilježena 20. godišnjica stradavanja hrvatskih branitelja i civila tijekom redarstvene akcije "Alfa" koja je na širem području provedena od 24. do 29. prosinca 1991. godine.
Tijekom ove akcije koja je započela na Badnjak 1991. ulaskom u Derezu, a nastavljena je probojem u Kusonje na sam Božić, pakračke vinograde (26. prosinca), Gavrinicu (27. prosinca) i Šeovicu (28. prosinca), prema još uvijek nepotpunim podacima poginulo je 36 branitelja i 1 civil, a ranjena su 62 branitelja i jedan civil.
Jauk, plač, panika
Među braniteljima koji su tog 28. prosinca teško ranjeni je Stipo Hodak, tadašnji zapovjednik 3. satnije 76. samostalnog pakračkog bataljuna, a tijekom jutarnjeg artiljerijskog napada na glavnom križanju u ovom naselju 3 kilometra udaljenom od Pakraca poginuo je 1, a ranjena su čak 34 branitelja.
- U Šeovicu smo ušli u kasnim poslijepodnevnim satima 27. prosinca, a u noći je počelo grupiranje neprijateljskih snaga. Na tom mjestu je tada bilo oko 60 pripadnika našeg bataljuna, a rano ujutro stiglo i 120 policajaca iz Virovitice. Pripremali smo pokret prema Bijeloj Stijeni kada je započeo pravi pakao! Odjednom je svuda oko nas bila krv ranjenih suboraca, jauk i plač, panika. Mi koji nismo bili ranjeni u prvom naletu smo pokušavali pomoći kolegama, ali su granate neprestano padale i ranjenih je bilo sve više - prisjeća se Hodak.
Stipo Hodak preživio je akciju Alfa
Život s 15 šrapnela u glavi
- Koliko se sjećam, izvukao sam šestoricu suboraca kada je pala granata koja me ranila i čijih 15 šrapnela i danas imam u glavi - teškim glasom kojeg su podjednako gušile svježe obnovljene emocije i trajna zdravstvena i tjelesna oštećenja koja ga danas prate, ispričao je Stipo.
Prisjeća se da je nakon ranjavanja bio pri svijesti i da je samo pogledom tražio jarak u koji će se skloniti.
- Pala je još jedna granata čiji su me šrapneli ponovo okrznuli po licu, ali i rukama i tijelu. Sjećam se da je bilo jako puno krvi i da su me kolege iznosili na šatorskom krilu i to dok sam bio u ležećem položaju. Sjećam se toga jer sam se bojao da se ne ugušim u vlastitoj krvi.
Iako je zadobio vrlo teške ozljede, Stipo je čudom preživio. Danas je, kako sam kaže, zahvalan na životu.
- Čudan je osjećaj otići na to mjesto gdje sam tada kao 29-godišnjak, zajedno s dečkima proživio pravi pakao kakav vidimo u filmovima. Emocije se miješaju, ali sam sretan što sam na neki način ponovo rođen i što sam dobio priliku provesti život uz suprugu i svoje dvoje djece koji su mi u najtežim trenucima, pa i danas bili prava podrška, ali i uz svoje suborce s kojima se i danas družim i rado susrećem - kaže Stipo, bivši predsjednik UHVIDR-e Pakrac.
