Znate li da je Brašančevo jedan od ʺnajpožeškijihʺ blagdana?
Brapančevo kroz povijest
(FOTO: Požežnai- FB)
Znate li da jedan od "najpožeškijih" blagdana pada svake godine - devetog četvrtka nakon Uskrsa, otprilike u mjesecu lipnju? Iako je naziv "Brašančevo" u starih Požežana udomaćen već stoljećima, danas ovaj blagdan najčešće zovemo Tijelovo, i njime slavimo pretvorbu posvećenog kruha i vina u tijelo i krv Isusa Krista.
Naši Požežani tijekom proteklih nekoliko stoljeća, napose, nakon 1690. godine, poslije konačnog oslobođenja od Turaka (nešto skromnije), te nakon 1750. godine i demografskog oporavka od epidemije kuge koja je prepolovila stanovništvo grada na Orljavi - sve glasnije, proslavljali su dva najvažnija gradska blagdana - Grgurevo (12. ožujka) i Brašančevo (uglavnom početkom lipnja, 9. četvrtka nakon Uskrsa). I dok je Grgurevo bila prilika da se gromoglasno proslavlja oslobođenje od turskog zuluma, pucanjem iz mužara po požeškim vinorodnim bregovima, Tijelovo je uvijek imalo jednu svečaniju notu, jer se radi o svetkovini tijela i krvi Kristove, koja je duboko ukorijenjenja u život Katoličke crkve i širom Republike Hrvatske proslavlja se već stoljećima.
Danas u Požegi Tijelovo slavimo održavanjem svete mise u požeškoj katedrali sv. Terezije Avilske, koju predvodi požeški biskup msgr.dr. Antun Škvorčević u suslavlju sa kanonicima, svećenicima biskupijskih ustanova te župnicima i župnim vikarima župa s područja grada Požege. Nakon svečanog euharistijskog slavlja biskup predvodi tijelovsku procesiju sa presvetim oltarskim sakramentima, od Katedrale sv. Terezije, preko glavnog požeškog Trga sv. Trojstva do franjevačke crkve Sv. Duha. U procesiji uz brojne vjernike sudjeluju i đakoni, ređenici za svećenike, redovnici i redovnice, krizmanici i prvopričesnici te predstavnici udruga, vatrgasaca, vojske i policije, predstavnici županije, i grada Požege, dok djeca iz dječjih vrtića i učenici osnovnih škola putem prosipaju latice cvijeća.
Požeško Brašančevo se na gotovo istovjetan način štovalo i proteklih tristotinjak godina, ali naši stari Požežani tijekom XIX. i početkom XX. stoljeća, sve do početka II. svjetskog rata, nakon obaveznog svečanog misnog slavlja, i procesije ulicama grada, organizirali su narodnu svečanost i veselje za građanstvo. Priredbu bi organizirali požeški vatrogasci, najčešće na "prostom zraku" uz sudjelovanje Pjevačkog društva Vijenac, Gospojinskog društva, Društva za podupiranje ubogih učenika, i obavezne gradske "bande" (limene glazbe).
Brašančevo se najčešće slavilo na Trgu svete Terezije, pred tadašnjom župnom crkvom, a današnjom Katedralom sv. Terezije Avilske. Osim mnoštva građana, u slavlju su sudjelovali i seljaci iz požeških prigradskih sela, od Brestovca, Nurkovca i Drškovaca do Dervišage, Vidovaca itd... Stotine seljačkih kola, konja, i volova ispunjavali su Terezinski trg. Nakon „ozbiljnijeg“ programa u izvođenju „Vijenca“ i gradske limene glazbe, seljaci bi uokolo spomenika Fra Luke Ibrišimovića Sokola razvili kolo, i plesali praćeni zvucima gajdi, i slavonskih tamburica. Tijelovo se u Požegi obilježavalo sve do kraja II. svjetskog rata, da bi običaj bio prisilno ugašen krajem 1940-tih godina XX. stoljeća, za vrijeme komunističkog režima bivše Jugoslavije.
Tijelovo se u Požegi ponovno počinje slaviti nakon 1990. godine, uspostavom hrvatske državnosti, a proslava poprima današnji oblik nakon uspostave Požeške biskupije 1997. godine.
izvor: Facebook- POŽEŽANI
