Žena, majka, kraljica, ali ne i ulica?
(FOTO: Compas)
Iako imaju pravo glasa da u demokratskim procesima biraju i budu izabrane te da s jednakim pravima traže svoje mjesto pod suncem u okvirima ove države, gledajući imena ulica lako je steći dojam da uloga žena u našoj dosadašnjoj povijesti i nije bila velika ili da je uopće nije ni bilo. Naravno da naše prošlosti, a i sadašnjosti bez žena ne bi bilo, biološki to bi bilo nemoguće, no zasigurno postoje i žene među brojnim povijesnim personama u Hrvata koje su zavrijedile svoje mjesto u kolektivnom sjećanju i vrednovanju ovog naroda i koje su zaslužile da im se ukaže čast da se po njima nazove barem ulica ako ne već i trg u nekom hrvatskom gradu.
Prema prošlogodišnjem istraživanju naziva „Muškarcima gradovi, ženama zaborav“ Ivane Perić i Ane Kuzmanić u kojem je analiziran postotak zastupljenosti ulica nazvanih po ženama u hrvatskim gradovima, rezultati istrage su blago rečeno porazni. Utvrđeno je naime na uzorku od 64 grada (50% ukupnog broja gradova) u Hrvatskoj da je udio naših žena povijesnih ličnosti po kojima su ulice nazvane vrlo malen ili nepostojeći. Ukupno je analizirano 15010 imena od čega se 297 odnosi na žene, tj. svega 2.37 %. Tek devet gradova ima više od 5% ulica nazvanih po ženama (najviše Belišće s 8.16%, potom Požega s 6.83% i Slatina s 6.45%). U polovici analiziranih gradova taj je udio manji od dva posto, a u 11 gradova u tom uzorku niti jedan nije imao ulicu nazvanu po nekoj od istaknutih hrvatskih žena. Analiza udjela ženskih imena među ulicama najvećih gradova u Hrvatskoj (Zagreb, Split, Rijeka, Osijek, Zadar, Pula, Slavonski Brod i Karlovac) dala je sljedeće rezultate: Zagreb ima svega 0,95 % ulica nazvanih po ženama, Split 1,89 %, Rijeka 3,75% , Osijek 1,89%, Zadar 3,68 %, Pula 1,61 %, Slavonski Brod 2,84 % i Karlovac 1,46%. U velikoj većini gradova koji su obuhvaćeni ovim istraživanjem ne samo da su žene previđene i gurnute na marginu prilikom imenovanja ulica, to je još više izraženo i u imenima trgova i parkova jer u većini analiziranih gradova nema niti jedan trg ili park nazvan po ženi. U cjelokupnom uzorku gradova u analizi u imenima ulica nazvanih po ženama najviše ih je nazvano po književnici Ivani Brlić Mažuranić, Mariji Jurić Zagorki, slikarici Slavi Raškaj i skladateljici Dori Pejačević, a velik broj ulica nazvan je po sveticama i gospama.
Kakva je situacija po tom pogledu u Lipiku i Pakracu, koji nisu bili uvršteni u uzorak u ovom istraživanju? Odskačemo li od utvrđenog prosjeka ili je kod nas stanje po tom pogledu još poraznije? Istražujući imena ulica i trgova u Lipiku i Pakracu neizbježno se mora doći do potonjeg zaključka, jer su u ova dva grada samo dvije ulice nazvane po ženama. U Lipiku je to Ulica Marije Terezije koja čak nije ni Hrvatica (bila je Hrvatsko-Ugarska kraljica od 1745. do 1780. op.ur.) ali koja ima centralno mjesto u Lipiku, a u Pakracu je to Ulica Ivane Brlić Mažuranić u radničkom naselju, slijepa ulica na marginama grada.
Doduše pomalo je nezahvalno secirati nazivlje ulica po rodnoj osnovi u ovako malim sredinama poput naših, gdje Lipik i Pakrac zajedno nemaju niti stotinu ulica, i za nazive kojih se teško odlučiti i među brojnim hrvatskim povijesnim ličnostima, kraljevima, državnicima, znanstvenicima, književnicima, skladateljima, pjesnicima i drugim muškarcima koji su ostavili neizbrisiv trag u povijesti Hrvata. Iako su se Lipik, a zatim i Pakrac, proglasili gradovima prijateljima ženskog poduzetništva, nastojeći potaknuti veći broj žena na izlazak iz okvira društveno nametnutih ženskih uloga i bavljenje poduzetništvom jer je i to naime izrazito „muška“ sfera, imena ulica nisu popratile taj trend.
Teško da će se radi toga održati prosvjedi poput onih u kolovozu prošle godine u Parizu, kada su Parižanke prosvjedovale revoltirane činjenicom da je u njihovom gradu svega 2.6 % ulica nazvanih po ženama, a i od tih 166 po kojima su ulice nazvane većini je ta „čast“ ukazana jer su bile supruge ili kćeri poznatih muškaraca. Hrvati ne dijele kulturu prosvjedovanja kakvu imaju Francuzi, a mnogi bi mogli reći da i kada prosvjeduju to čine iz razloga koji su daleko manje trivijalni od toga koliko je koji spol zastupljen u nazivu ulica i trgova. Tek bi trebalo utvrditi da li je manji broj ulica nazvanih po ženama odraz današnje duboke patrijarhalnosti našeg pa i drugih društava u europskoj uniji i šire ili je samo sukladan manjem udjelu istaknutih žena naspram muškaraca u povijesti općenito.
Hoće li vodstva naših dvaju gradova u bližoj ili daljoj budućnosti odlučiti odati počast još nekoj od znamenitih žena koje su ostavile traga u našem postojanju imenovanjem nove ili preimenovanjem neke stare ulice? Ukoliko tako bude, inspiraciju mogu potražiti u knjizi “Naše žene : Leksikon znamenitih žena Hrvatske od X. do XX. stoljeća“ autora Luke Boršića i Ivane Skuhala Karasman izdanoj 2016. u nakladi Naklade Jurčić, prvom općenitom leksikonu u hrvatskoj posvećenom znamenitim ženama.
