Zatvoriti trgovine nedjeljom i blagdanima!?
17.11.2018. | 11:32
Franjo Memedović
Pregleda: 2285
Trgovine
(FOTO: Index.hr)
Vijesti da pojedini trgovački lanci skraćuju radno vrijeme nedjeljom, blagdanima i praznicima nikako ne govori da to rade u korist svojih zaposlenika , nego je to prvenstveno zbog njihove poslovne politike i ekonomske računice, odnosno manjeg troška i održavanja njihovih zarada na profitnoj razini. Pravi razlozi ovakvih poteza su u vrlo malom broju kupaca u večernjim i noćnim satima u tim prodajnim centrima kao i problem s radnom snagom, koju je sve teže naći i koja u takvim uvjetima za 3500 kuna, a i manje, više neće raditi. Takve okolnosti trgovačke lance tjeraju da radno vrijeme nedjeljom i u dane praznika skrate s 22 na 18 sati , a neće biti iznenađenje , ako se zakonski ne zabrani rad trgovina nedjeljom i blagdanima , da sljedeći potez bude skraćivanje radnog vremena u tim danima s 18 n 14 sati, što bi značilo jednosmjenski rad u okviru takvog radnog vremena. Ovakav potez bi poslodavcima u trgovačkoj djelatnosti donio značajne uštede, od utroška energenata, do plaćanja zaposlenika u samo jednoj smjeni , a smanjio bi i obvezu davanja slobodnih dana zbog rada u te dane. Za zaposlenike bio bi to mali pomak na bolje, zato što bi eventualno radili svake druge nedjelje, i uz rad subotom u prvoj smjeni imali bi dan i pol odmora. Sve ovo ne bi ni malo utjecalo na promet u trgovina, dapače, on bi se preraspodijelio i povećao, pogotovo u ostale dana oko nedjelje, petak i subotu, a i na ponedjeljak. Drugačijim rasporedom radnog vremena u trgovini kod kupaca bi se stvorile nove navike, koje bi i te kako utjecale na kvalitetu njihovog života , jer bi slobodno vrijeme manje koristili za obilaske trgovačkih centara i drugačije i kvalitetnije bi ga potrošili na ostale životne i obiteljske potrebe,
Ovakve djelomične i sporadične promjene, u inače anarhičnom radnom vremenu trgovina na malo u posljednjih dvadesetak godina , neće niti mog donijeti rješenja niti za poslodavce u trgovini a niti za njihove zaposlenike. Polu rješenja nisu rješenja problema i ona mogu biti samo neka prelazni i prolazni oblici ka onom krajnjem , a to je potpuno ukidanje rada trgovina nedjeljom i u dane praznika i blagdana. Samo radi podsjećanja i opomene onima koji zakone u Državi Hrvatskoj ne poštuju, a što im na pamet ne pada da s tako ponašaju u domicilnim državama iz kojih su trgovati u Hrvatsku došli, da u Republici Hrvatskoj postoji Zakon o državnim praznicima i blagdanima , koji u svom čl.3. kaže, da su praznici i blagdani u Republici Hrvatskoj neradni dani. Znači, u zakonu lijepo piše, a tko se u ovoj državi zakona pridržava i za koga oni vrijede? Zašto bi se netko odredbi ovoga zakona i pridržavao kada u istom nisu predviđene sankcije o nepridržavanja odredbi iz istog.
Određivanje radnih vremena trgovina na malo po sadašnjim propisima prepušteno je na odlučivanje i samovolju jedinicama lokalne uprave i samouprave, što nikako nije dobro, jer su u tim i takvim odlukama pomiješani različiti interesi, bez imalo i bez ikakve zaštite zaposlenika koji rade u toj djelatnosti. Prepuštanje poslodavcu da samostalno i samovoljno određuje naknadu za rad u dane nedjelja i blagdana, zaposleniku ne donosi nikakvo jamstvo da će stvarno u tim i takvim izvanrednim okolnostima adekvatno i biti plaćen, a o slobodnim danima, koji zaposleniku zbog rada nedjeljom i blagdanom pripadaju , koje im je Zakonom o radu regulirano, da se i ne govori. Interesantna je ovdje situacija s tim slobodnim danima kada ih netko koristi. Toga dana kada zaposlenik koristi svoj slobodan dan njegovo radno mjesto ne popunjava zamjena , nego se vrši preraspodjela poslova na ostale zaposlenike, što je dodatno opterećenje za one koji toga dana rade , opet bez određene naknade za njihov dodatni prenapregnuti rad i trud. To znači da poslodavac ne osigurava zaposleniku slobodni dan, nego to zaposlenici jamče jedan drugome. da li postoji veći apsurd I podvala od ovoga, pa iako to dolazilo i od zakonodavac ove države?
Sve ovo dovoljno govori da se s radnim vremenom trgovina u dane nedjelja i blagdana nešto drastično treba dogoditi, odnosno da su promjene više nego potrebne. Ne treba ponavljati, da su u trgovini na malo većinom zaposlene žene , 90%, majke , supruge, domaćice i nositeljice tri kuta svake kuće i domaćinstva. Mnoge kada im je nedjelja radni dan nemaju zajednički obiteljski nedjeljni ručak, nemaju izlaske na sportska i kulturna zbivanja , a pisanje školskih zadaća prepuštena su bez kontrole samoj djeci. U dane nedjelja i blagdana dječji vrtići ne rade , a mnogi roditelji, a nije rijetkost da u te dane oboje rade, nemaju bake i dide da uskoče i da se pobrinu za djecu , unučad. Uz nezainteresiranost mladih da svoje profesionalno zanimanje vežu na odabir rada u trgovačkoj djelatnosti, a svake godine upis u ovakve škole je sve manji, te iz razloga potplaćenosti do neuređenog radnog vremena u ovoj djelatnosti još veći je problem koji se reflektira na demografsku sliku ove države je, da žene koje u trgovini rade jednostavno nemaju vremena biti majke i supruge, tako da i ne ulaze u brak pa onda ni djecu ne rađaju. Ovaj problem je više nego preozbiljan , samo je pitanje koliko ga ozbiljno shvaćaju oni koji bi ga trebali i morali riješiti, a on je vrlo lako rješiv.
Ne treba biti previše pametan, nego treba imati odlučnost i osmišljenu namjeru i problem rada trgovina nedjeljom može se riješiti u nekoliko poteza perom. Ako zakonodavac za to nema ideju i rješenje dovoljno je pogledati kako su to uradile zemlje na čije se dobre prakse često pozivamo, Austrija, Švicarska , Francuska, ali to činimo očito samo onda kada nam to odgovara. Rad trgovina nedjeljom i u dane praznika i blagdana u potpunosti treba ukinuti i to zakonom na nivou države, a ne da se to i dalje rješava na nivou lokalnih uprava i samouprava. Sadašnji pokušaji pojedinih općina i gradova da se s poslodavcima u trgovini dogovore oko rada nedjeljom i u dane praznika i blagdana nisu ništa dugo nego jedna vrsta populizam i pridonose samo daljnjoj anarhiji na ovom području gospodarske djelatnosti. . Oni neki koji govore i pišu kako nedjeljom, praznikom i blagdanom ne rade samo trgovci-prodavači nego i mnoge druge službe i djelatnosti, često ne izražavaju važnost i utjecaj tih drugih djelatnosti na kvalitetu života građana. Pa neće valjda netko reći da je medicinska , vatrogasna , policijska služba i djelatnost , ili važnost javnog prijevoza isto što i kupnja prehrambeni proizvoda , namještaja, tekstila ili obuće, čije se kupnje mogu obaviti izvan nedjelje, praznika i blagdana i u količinskim zalihama dovoljnim za premošćivanje tih dana. Što se turizma i rada trgovina nedjeljom i u dane praznika i blagdana tiče i tu nije potrebno puno pametovati. U državama koje imaju daleko razvijeniji turizam i veće prihode od te djelatnosti od Hrvatske, a u kojima trgovački centri ne rade nedjeljom i blagdanima , nemaju s tim nikakvih problema, dapače, njihov je prihod od turizma upravo zbog toga puno veći, jer je potrošnja usmjerena na hotelske, restoranske i druge usluge gdje je profit od takvih usluga daleko veća nego u trgovačkim maržama . Na ovaj način u turizmu se dobivaju gosti više platežne moći , a naši gospodarstveni stratezi u turizmu neprestano govore da nam nije cilj masovni turizam , nego upravo onaj elitni , sa gostima s dubljim džepom, koji sigurno za vrijeme svog odmora ne idu u kupnju u trgovačke centre.
Iz svega navedenoga razvidno je da postoji daleko više argumenata da rad trgovina nedjeljom, praznikom i blagdanom treba zabraniti, da određenu društvenu skupinu, koja broji preko sto tisuća građana ove države, a radi se o trgovcima-prodavačima, ovakvom odlukom treba socijalizirati i vratiti im životno dostojanstvo i pravo na odmor u sedmom danu tjedna i na takav način omogućiti im odmor i zajedničke nedjeljne i blagdanske obiteljske ručkove i druženja, jer to se nikakvim novcem platiti ne može . O ovome bi trebali voditi računa oni koji takav zakon mogu ,ako hoće, a trebali bi donijeti, možda i zbog toga, što oni taj osjećaj nemaju što znači nedjeljom i blagdanom raditi, jer njihov cjelogodišnji ,,rad " se svodi na samo stotinjak dana u godini .
tekst: Franjo Memedović
