Vlakom iz Zlatne doline do Osijeka i Zagreba
7.2.2018. | 08:38
M.B.
IZVOR: Franjo Memedović
Pregleda: 2629
Kolodvor Pleternica
(FOTO: F.M.)
Jedan od strateških interesa Županije Požeško-slavonske, kada je prometna povezanost u pitanju, trebao bi biti potpuna iskoristivost postojeće željezničke infrastrukture na njenom cijelom području, kako one na lipičko-pakračkom, koja je revitalizirana proteklih dana , tako i one na požeško-pleterničkom, koja je jako loše i još uvijek samo djelomično i ne kompletno uporabljiva.
Kada se govori o nepotpunoj iskoristivosti željezničke infrastrukture na požeško-pleterničkom području, tu se prvenstveno misli na puno puta obećanu, ali do danas nikad dovršenu rekonstrukciju željezničke pruge od Pleternice do Našica, koja je još uvijek na obećanjima od godine do godine, od izbora do izbora. Nije valjda da one koji odlučuju o rekonstrukciji te pruge treba podsjećati što je pruga Našice-Pleternica-Nova Kapela značila u Domovinskom ratu. Bila je to jedina željeznička veza između krajnjeg zapada i krajnjeg istoka Hrvatske. Ta je dionica pruge obranila i prehranila Istočnu Slavoniju. Ako je u ratu dobra bila i svoje odradila, obnovljena i revitalizirana u miru i u današnjem vremenu treba služiti kao prednost razvojnim projektima kraja kroz koji prolazi.
Nije teško zamisliti što bi za cijelu Zlatnu dolinu , njenom stanovništvu i za razvoj gospodarstva značilo na drugačiji način stavljanje u uporabu i iskoristivost željezničke infrastrukture na njenom cijelom području. Što bi najprije trebalo napraviti ? Prije svega trebalo bi sadašnji red vožnje lokalnih putničkih vlakova prilagoditi i uskladiti s potrebama učenika i radnika. Drugo, treba povezati Zlatnu dolinu sa Zagrebom i Osijekom, a zašto ne i sa Slavonskim Brodom, direktnim linijama u određene dane, što bi najviše koristilo studentima i radnicima ovog kraja. S ovim ne samo što bi se dobila cjenovno najpovoljnija prijevoznička usluga, nego bi to bila i demografska mjera, mjera povratka, te ostanka i opstanka u i na ovom prostoru. Ono što nikako nije manje važno i što treba istaći, da je prijevoz roba i dobara željeznicom nakon riječnog i morskog , najisplativiji. Jeftiniji prijevoz roba gospodarstvo čini konkurentnijim i produktivnijim, a dodanu vrijednost proizvoda diže na višu razinu. Jedan od razloga i uvjeta investitora i ulagača da dođu na neko područje, je upravo dobra prometna infrastruktura na tom području, što je razlog više da se željezničkom prometu na ovom području da veći značaj i prednost nego što je to imao do sada.
Da bi željeznički promet, putnički a i teretni, na požeško-pleterničkom području bio u potpunosti revitaliziran i stavljen u punu funkciju , svoj dio kao i uvijek treba odraditi lokalna politika i oni političari koji su bliži središnjoj državnoj vlasti. Za iskustvo kako se to radi treba pitati susjede iz Bjelovarske-bilogorske županije koji su nakon nekoliko godina uspjeli oživjeti željeznički promet na pruzi Banova Jaruga-Lipik-Daruvar-Virovitica, i na takav način kvalitetnije prometno ova središta povezali sa Zagrebom i ostatkom Hrvatske. Možda ovakvi projekti trenutno i nemaju nikakvu ekonomsku isplativost i samoodrživost, ali zato postoje u državnom proračunu sredstva za potpomaganje i subvencije s razlogom razvoja i održivosti određenih prostora. Subvencije lokalnih željezničkih prometa, i ne samo željezničkih, ne smiju, niti mogu, biti drugačije tretirati od subvencija u zračnom i pomorskom-trajektnom prometu, ili besplatnog prolaza kroz tunel Sv. Ilije. Ništa manji značaj za državu ne mogu imati područja Požeško-slavonske ili Bilogorsko-bjelovarske županije od bilo kojeg otoka na Jadranu, do koji su svi putnički, a teretni, prijevozi i te kako dobrano subvencionirani. Ništa protiv otoka, ništa protiv subvencionirane zrakoplovne karte do Dubrovnika, ali ništa ni protiv državnih subvencija za javne putničke prijevoze u kontinentalnim ruralnim prostorima, pogotovo onih u Slavoniji.
