VELIKI INTERVJU: Stefan Romić- prvi privatni detektiv u povijesti Požeštine
17.11.2018. | 09:21
M.M.
Pregleda: 10152
Ured privatnog detektiva u Požegi
(FOTO: privatna kolekcija)
S ovim dolaskom jeseni i mistike koja ju slijedi, te mirisom pečenih kestena na kružnom toku ulice Stjepana Radića u Požegi, introspektivno smo odlučili zamijeniti inspektivnim i tako posjetiti prvu i jedinu Detektivsku agenciju u gradu. U svom uredu u spomenutoj ulici, dočekao nas je Stefan Romić, prvi privatni detektiv u povijesti Požeštine. Već samim ulaskom u polupodzemni prostor koji sačinjava poslovne prostorije jedne detektivske agencije imamo dojam da smo na vrlo neobičnom mjestu. Ured se sastoji od čekaonice i radne prostorije, te čajne kuhinje s malom zalihom čaja i meda i malo većom zalihom Whiskyja i Bourbona. Žestoka pića su samo estetike radi i njegovanje stereotipa sa smijehom se pravda vlasnik, a počesto u urede poput njegovog upadaju ljudi pod raznim oblicima stresa, pa poneki derivat s analgetsko-sedativnim svojstvima nije na odmet, kaže. Da ne trošimo vrijedni medijski prostor na daljnje opise interijera jedne takve nadasve specifične ustanove, dobili smo dozvolu za nekoliko fotografija koje će vjerujem ispričati svoju vlastitu priču, a mi sve što nas zanima pokušat ćemo saznati kroz razgovor.
1. Koje je vaše obrazovanje, što ste po struci?
Ukratko - po završenom pravnom fakultetu sam otišao na svojevrsno stručno osposobljavanje za detektivske poslove, te polagao stručni ispit za privatnog detektiva pri Ministarstvu unutarnjih poslova.
2. Otkud ideja i inspiracija baš za ovim poslom?
Za samu ideju više ni nisam siguran dali je ikada u singularu postojala, ili od kuda je točno došla, ali inspiracija je definitivno došla iz više pravaca i različitih motiva. Npr. od djetinjstva samo imao nekakav ugl. apstraktan osjećaj, recimo "pomaknutog" imperativa, ili jednostavnije rečeno sklonost ka nekonvencionalnom. Iako, naravno, tada nisam znao ni definiciju spomenutog pojma, niti što zapravo želim, osim da će to nešto vrlo izgledno biti neuobičajeno. Da ne ispadne da je sve bio plod nekakvog intrinzičnog "vizionarskog" procesa, moram naglasiti da mi je kritično ohrabrenje dao tata, kada je već poprilično ispaćen mojom renesansnom nedefiniranošću i sviješću da se u nekakvom rutinskom stereotipu nikad neću ostvariti - sugerirao (vjerojatno u šali) da budem privatni detektiv, i eto nas tu gdje smo danas. Još bi na kraju nadodao kao pragmatični motiv vlastitu uvjerenost da će u skoroj budućnosti robotika, automatizacija i umjetna inteligencija zamijeniti podosta današnjih poslova, a (subjektivno) smatram da će istražiteljski posao koji sačinjava vrlo kompleksan zbroj vještina poput logike, intuicije, psihologije, kriminalističko-forenzičkih znanja, improvizacije i na kraju nerijetko grubog terenskog rada - biti profesionalni koktel koji će teško biti zamjenjiv spomenutim trendovima, da ne kažem robotima. No živi bili, pa vidjeli.
3. Smatrate li da je Požega s okolicom premala za ovakvu djelatnost?
I da i ne, detektivski posao često odvodi i izvan državnih granica, a gradove i županije i da ne spominjem, tako da zapravo nije vezan nekakvim klasičnim "geografskim" marginama, ali naravno sve ponajviše ovisi o dobrom glasu zadovoljnih klijenata i isto tako dobrom marketingu. S druge strane čak i mala sredina poput Požege je dostatno tržište za jednu detektivsku agenciju, pod uvjetom da građani dobiju što jasniju i konkretniju predodžbu o kakvim uslugama se radi, a to je nešto na čemu ćemo intenzivno raditi ovu zimu i proljeće.
4. Bojite li se da će vas subjekti prepoznati tijekom slučaja?
Ne bojim se, i to nije posebno bitno, osobno se ne eksponiram nepotrebno, jer u ovom poslu su iznad svega poželjni i presudni kvaliteta, učinkovitost i diskretnost. Ima također, dosta situacija koje upravo zahtijevaju formalnu legitimaciju u skladu sa zakonom, pa je isto nezaobilazno, a također ima i osjetljivijih slučajeva gdje je "prepoznavanje" zapravo prepoznavanje ozbiljnosti situacije, a ulazak profesionalaca i popratne logistike u slučaj i problematiku, štoviše - poželjno je za percepciju suprotstavljenih strana, jer klijentu daje dozu ozbiljnosti i demonstraciju nepobitne volje da se problem riješi na određenoj razini, a suprotnoj strani stvara pritisak i daje jasno do znanja da nema više prostora za prljave igre i manipulacije.
5. Koji je najzanimljiviji događaj s kojim ste se susreli do sad?
Pa u detektivskoj struci svakako ne nedostaje 'događaja', nažalost o pojedinim slučajevima ne mogu pričati, a kao zanimljive događaje bih izdvojio svakako susrete s kolegama iz struke, i razne obuke i usavršavanja koji su uvijek u spektru napetog i zanimljivog.
6. Prema vašem iskustvu, imaju li Požežani predrasuda prema ovoj djelatnosti?
Određeni stereotipi, pa tako i predrasude, pogotovo u ovakvom "filmskom" zanimanju su očekivani, ali ih smatram više zabavnima nego štetnima. Više je problematično što predrasude proizlaze iz nedostatka informacija, pa je tako na meni da građanima, tj. potencijalnim klijentima, kvalitetnom prezentacijom svojih usluga stvorim što jasniju sliku o jednom poslu koji se u specifičnim uvjetima može uklopiti u bilo čiju priču, a time i naravno i rastočiti uporište najčešćih predrasuda. To nas pak opet odvodi putem tzv. PR-a, marketinga, brandinga, networkinga i svih ostalih stranih pojmova bez kojih očigledno nema modernog poslovanja.
7. Izgleda li detektivski posao baš onako kako ga vidimo u filmovima, serijama...?
Pa baš i ne. Bude tu dosta promišljanja, raspitivanja, analiziranja, povezivanja i stvaranja konteksta na temelju informacija prikupljenih na ne baš najspektakularnije načine..
Ali zadesi se tu i tamo neki 007 trenutak jurnjave cestovnim, zračnim, ili pomorskim prometom popraćen hi-tech gadgetima, i naoružanjem "lol" koji spasi obraz cijeloj branši.
8. Što biste odvojili kao najvažniju karakteristiku u ovom poslu, tj. koja je najvažnija osobina koju detektiv mora posjedovati?
Ja osobno bih stavio intuitivnost na prvo mjesto, zatim upornost, pa odvažnost i empatičnost, sve s određenom dozom maštovitosti.
9. Imate li više klijenata iz Požeštine ili iz okolnih županija?
Prema dosadašnjoj statistici većina je iz Požeškog kraja, ali trenutačno smo u finalnom stadiju dogovaranja partnerstva s uredom moga mentora g. Jereba iz Pule, a i sa (u
poslovnom smislu) neizostavnim Zagrebom, tako da bi se i taj uzorak mogao uskoro promijeniti.
10. Kako je definiran odnos sa strankom, postoji li nekakav ugovor?
Da, ugovor je po zakonu obavezan prilikom angažiranja privatnog detektiva, posebno kada govorimo o ozbiljnim slučajevima koji nerijetko svoj epilog dobiju u sustavu pravosuđa. Ugovor kao i u svakom drugom poslu služi što boljem definiranju samog odnosa između naručitelja detektivskih usluga i detektiva, uspostavljanju uzajamnih prava i obveza i obostranoj pravnoj zaštiti, a najbitnije omogućuje klijentu da sva saznanja i informacije koje mu je pribavio i ovjerio detektiv koristi na sudu, pred bilo kojom institucijom, ili pojedincem s pravnom snagom službene isprave i autoritetom Ministarstva unutarnjih poslova.
11. Može li se detektivski posao može smatrati opasnim?
To je zapravo vrlo kompleksno pitanje, na koje ne postoji jednostavan odgovor.
U načelu da, i to potvrđuje legislativa koja privatnim detektivima omogućuje nošenje vatrenog oružja, prema čemu osobno nemam zamjerke, jer iako izrazito rijetki, postoje slučajevi najčešće korporativne razine, gdje su ulozi, možebitne štete, pa tako i pragovi nečijeg interesa toliko visoki da postaju riskantni za sve uključene. Pravilo je rekao bih, univerzalno - velik novac sa sobom nosi i veliki rizik. Da se nadovežem na spomenuto, oružje je naravno ona zadnja linija najnužnije samoobrane i njegova uporaba je podrobno regulirana kaznenim zakonom i naravno zakonom o oružju, i samo će u iznimnim situacijama zatrebati jednom detektivu. Moram naglasiti da dobar i savjestan profesionalac će bilo kakav konflikt pokušati prevenirati, predvidjeti, i na sve moguće načine izbjeći. Kada to nije moguće svakako je dobro biti u odličnoj fizičkoj formi, poznavati obrambene tehnike bliske borbe i taktičkog djelovanja, pa bih htio ovom prigodom pozdraviti svoje prijatelje i trenere iz svog matičnog kluba KBK Bushido.
S druge strane, rekao sam u načelu da, ali u praksi ja ne smatram detektivski posao pretjerano opasnim, je istina je da zadirete u sfere posla, ili ponekad i privatnog života pojedinaca, ali sve što radite, radite u skladu sa zakonom i jer vam je to posao, a pojedinci koji postanu predmet raznih nadzora i istraga najčešće su upravo sami zaslužni što su meta detektivske struke, pa su onda to skloni i stoički prihvatiti. Takva je ljudska psihologija, za one iznimke, na nama je da budemo spremni - i to i jesmo.
12. Postoje li druge detektivske agencije u našem području ili blizini?
Detektivskih agencija na području cijele države zapravo ima jako malo, pa osim moje, "u blizini" specijalizirane agencije koja se bavi isključivo detektivskim uslugama - nema, ali pojedine Security i zaštitarske firme su počele uvoditi i detektivsku uslugu kako bi upotpunile svoju ponudu, od kojih bi u Slavoniji izdvojio g. Gordana Krajačića, vlasnika tvrtke Apolo Security, i vrhunskog profesionalca s kojim je uvijek izrazito ugodno i produktivno surađivati.
13. Kako se kreću cijene detektivskih usluga i kako su koncipirane?
Cijene se obračunavaju po radnom satu, koji se kreće od 200 kn, pa na više, ovisno o zahtjevnosti, riziku, tehničkim izazovima itd. Na to se još eventualno dodaju putni i ostali svrsishodni troškovi. Kod jako ozbiljnih, hajdemo reć' zahvata, koji potraju to se može popeti do vrtoglavih suma, ali takve zahtjeve sa sobom donose uglavnom veliki pravni subjekti ili izrazito dobrostojeći pojedinci. Dok s druge strane, kod fizičkih osoba s kojima sam surađivao, pogotovo prve radne god. ako bih uvidio tešku, problematičnu životnu situaciju, a takve najčešće i pronalaze put do detektivskih ureda, svoj angažman, ili savjet često nisam ni naplatio.
14. Možete li s tvrtkama imati trajni poslovni odnos?
Da, moguće je, i tome se kod specifičnih klijenata i teži, u smislu da kod jednog pravnog subjekta svojim radom ostvarite dojam i realnu potrebu za kontinuitetom vaših usluga, koji to nagrađuje redovitim tzv. paušalom. Takav klijent time postaje donekle privilegiran, i njegovi se problemi i potrebe rješavaju posebno urgentno, sustavno i bez kompromisa, naravno na očigledno obostrano zadovoljstvo. Ja u ovom trenutku nemam ni jedan takav "čarobni" ugovor, ali znam da neki moji stariji kolege, koji su već duže vrijeme na tržištu imaju takav poslovni odnos s velikim tvrtkama, a posebice jakim odvjetničkim društvima.
S obzirom na to da u razvijenom društvu ne postoji ozbiljan pravni tim bez stalnog istražitelja, vjerujem da će s vremenom i aktivnošću tvrtki poput moje to postati i naša praksa.
15. Kako bi ste na kraju što kraće, a što slikovitije opisali detektivski posao?
Pribavljamo informacije, utvrđujemo činjenice, iznalazimo dokaze, brinemo o osobnoj i poslovnoj sigurnosti klijenata, sprječavamo štetne radnje, kvalitetno savjetujemo, a slikovito? Nikad ne odustajemo, rasvjetljujemo put, od Google-a, pa do najmračnijeg ugla.. haha.
