U sklopu 13. Štamparovih dana kineska znanstvenica dr. Chen Yarong predstavila svoj projekt o Andriji Štamparu
13.12.2021. | 11:29
Kristina Šimić
Pregleda: 1990
FOTO: Chen Yarong: privatna kolekcija
Udruga narodnog zdravlja Andrija Štampar od 10. do 12. prosinca organizirala je simpozij o zdravim stilovima života u doba COVID - 19 pandemije. U sklopu međunarodnog simpozija održani su trinaesti po redu Štamparovi dani na kojima je po prvi put svoj istraživački rad o Andriji Štamparu predstavila i dr. Chen Yarong.
Riječ je o mladoj znanstvenici koja započinje projekt o Štamparu, a stručnjakinja je za UNESCO, kulturnu baštinu i povijest zdravstva. Završila je studije muzeologije, kulturnog managementa, povijesti umjetnosti i politologije na Pekinškom sveučilištu (Peking University) i Sveučilištu u Aalborgu u Danskoj. Kvalitetu njezinog rada prepoznali su i u Udruzi Andrije Štampar pa je članica Međunarodnog organizacijskog odbora.
Povezanost Požege i Kine kroz Štamparove dane sretna je podudarnost jer je upravo požeški znanstvenik s pekinškom adresom, dr. sc. Goran Đurđević, povezao svoju radnu kolegicu dr. Chen Yarong s Veleučilištem u Požegi i Štamparovim danima- Manifestacija se organizira u Požegi. Zanimljivo je da je Štampar rođen u blizini Požege, a i moj kolega Goran je Požežanin. I obojica rade u Kini. Svijet je stvarno malo mjesto, zar ne?- naglašava dr. Yarong.
Iako je ovaj međunarodni simpoziji zbog pandemije koronavirusa održan online dr. Chen Yarong odavno je čula za Hrvatsku te se nada da će je u dogledno vrijeme moći i posjetiti. - Da, zaista, ovo je prvi put da sudjelujem na konferenciji koja se održava u Hrvatskoj! I to mi je velika čast! Naravno, za Hrvatsku sam već čula. Takozvani balkanski/jugoistočnoeuropski problemi i procesi raspada Jugoslavije bili su je svojevremeno na naslovnicama kad sam bila učenica. S druge strane, skladba „Hrvatska rapsodija“ Maksima Mrvice je vrlo popularna i među kineskom publikom.
Nisam imala priliku posjetiti Hrvatsku dok sam bio doktorandica u Danskoj, iako znam da u Hrvatskoj imate izvrsne nacionalne parkove koji su uvršteni u UNESCO-vu svjetsku baštinu. Nedavno su i hrvatski violončelisti Hauser i Šulić (2 Cellos) postali iznimno poznati. Posebice tijekom Covida i lockdowna, njihovi su koncerti uživo naveliko kružili kineskim društvenim mrežama. Sjećam se, upoznala sam i jednu Hrvaticu kad sam išla na radionicu o kulturnoj baštini u Finsku. Moj dojam o Hrvatskoj je da je to mala, ali romantična zemlja i da su Hrvati (ta Hrvatica s crvenom kosom, neobično odjevena, proputovala je cijeli put od Zagreba do Helsinkija kako bi razgovarala o naslijeđu i korištenju prošlosti u Hrvatskoj) ljudi vrlo posebne osobnosti. Kako sam počela studirati Štampara, upoznala sam više o Hrvatskoj, pokušat ću kad-tad posjetiti vašu lijepu zemlju!- kazuje dr. Yarong.
Na pitanje kako je čak u dalekoj Kini čula za dr. Andriju Štampara mlada znanstvenica odgovara -Razvijam svoje istraživačke interese o Andriji Štamparu. Što više čitam o njemu, to sam više fascinirana. Proučavam modernu Kinu, interakciju moderne Kine sa svijetom kroz prizmu međunarodnih organizacija. U suvremenoj Kini postoji trajna metafora koja utječe na kineski identitet, nacionalno pamćenje i način na koji Kina komunicira sa svijetom. A to je "Bolesnik istočne Azije". Tijekom početnog izbijanja Covida, ova je metafora ponovno dobila svoju "popularnost" u zapadnom javnom mnijenju. Ovaj pojam povezivanja bolesnog tijela s disfunkcionalnim društvenim ili državnim zapravo je motivirao tadašnju elitu iz međuratnog razdoblja da transformira Kinu. I naravno, većina tih pripadnika intelektualne elite bili su Kinezi, ali neki od njih bili su strani stručnjaci koji su imali misionarski ili mesijanski žar pomoći Kini.
I Štampar je bio jedan od tih stranih stručnjaka. Štamparova percepcija socijalne medicine odnosila se i na njegovu predodžbu o "društvenom organizmu" koji je također imao vezu između tijela i društva. Štampar je, kao što znate, bio stručnjak za javno zdravstvo, a Zdravstvena organizacija Lige naroda poslala ga je (i još jednog Hrvata dr Berislava Borčića) da pomogne Kini u izgradnji modernih zdravstvenih ustanova te obuci medicinskog osoblja za poboljšanje zdravstvenog stanja u Kini. Oni su postali osnivači velikih poslijeratnih međunarodnih organizacija kao što su WHO i UNICEF. Dakle, on i Borčić su definitivno važne ličnosti u povijesti diplomacije, povijesti medicine kao i javnog zdravstva u modernoj Kini.-
U svojem istraživanju dr. Yarong proučava koliko je rad dr. Andrije Štampara postao važan i inspirativan na globalnoj razini, prateći njegovo putovanje od Hrvatske do Kine.- Moja prezentacija predstavlja tekući i aktualni projekt o Štamparu, međunarodnom zdravstvu i globalnom upravljanju. Ono što želim naglasiti je da je vrijeme za reviziju interesa i nastavak istraživanja povijesne ostavštine Štampara i da bi to trebao biti zajednički projekt znanstvenika iz Kine, Hrvatske, Europe, Amerike itd. U projektu razmatramo tri aspekta: 1.) ideje i sheme; 2.) praksu i djelovanje; i 3.) Tragovi, prožimanja, mreže i utjecaji.
Želimo razriješiti podrijetlo, same korijene Štamparovog teoretskog razmišljanja i planova o medicini, higijeni, javnom zdravstvu itd., te razvoju i implementaciji u Hrvatskoj i Jugoslaviji i drugim dijelovima svijeta. Proučavamo kako je njegov rad postao relevantan i inspirativan za međunarodno zdravstvo prateći njegovo putovanje od Hrvatske do Kine, od Europe do Azije, njegovu mrežu kontakata i povezanost s Ligom naroda, Zakladom Rockefeller, kineskom vladom i Svjetskom zdravstvenom organizacijom.- pojašnjava.
Bogata ostavštine dr Andrije Štampara i njegov pristup medicini toliko su fascinirali mladu znanstvenicu Chen Yarong da ona planira nastaviti svoja istraživanja- Za mene, Štampar predstavlja drugačije, ali relevantno polje istraživanja. Diplomirala sam muzeologiju i magistrirala povijest umjetnosti. Moj doktorski projekt istražuje odnose između moderne Kini i Organizaciji Ujedinjenih naroda za obrazovanje, znanost i kulturu (UNESCO). Dotaknula sam se i društvene povijesti medicine u svojim prethodnim istraživanjima, kao što sam već spomenula, zaintrigirala me metafora „Bolesnik iz istočne Azije“. Također, između ostaloga, zato što je zajednički projekt UNESCO-a i Kine pod nazivom „Zdravo selo“, koji je posvećen javnozdravstvenom odgoju uz pomoć audiovizualnih alata i pomagala. Uključen je kanadskog umjetnika - animator, potom razni lokalni kineski umjetnici, liječnici, medicinske sestre, djelatnici u javnom zdravstvu, ali i je povezan i lokalni kineski folklor itd. Ovaj projekt zorno pokazuje da su javni zdravstveni radnici doista bili društveni radnici kao što je Štampar predložio. Ali, naravno, nije to bio javnozdravstveni rad kakav je Štampar zamislio, ipak UNESCO nije WHO.
Ove poslijeratne međunarodne organizacije imaju različite funkcije i mandate i organizirale su različite vrste resursa za dobrobit ljudi i globalni mir. To ne bi trebalo biti iznenađenje, budući da je Štamparov pristup socijalnoj medicini onaj koji bolesti smatra samo simptomima temeljnih problema siromaštva i nejednakosti i koji je favorizirao horizontalne programe društvenih promjena. Preklapanje među različitim međunarodnim agencijama implicira povijesni razvoj globalnog upravljanja sredinom dvadesetog stoljeća. I stoga će Štampar za početak biti izvrsna figura koja povezuje različite pristupe, organizacije i perspektive.- zaključuje.
