U ime kalašnjikova II.
28.1.2020. | 10:44
Schrödinger's Thylacine
Pregleda: 2707
FOTO: 034 portal
I dok zvijezde, odnosno sportaši, ispadaju iz finala i milosti, koronavirus sije paniku cijelim globusom, mali Leon iz prvog dijela se srdi i pljuje po novinarima kao da su mu oni krivi što se rodi lijep-a glup, splitski Joker i "heroj" ulice Filip Z. polako, ali sigurno ispada iz mozaika društvenog interesa. Revolucionarne FB grupe koje su klijale kao saprofitske gljive na vlažno-trulom tlu nestadoše kao vrganji košarom odneseni, skrletne mrlje krvi na sivom zamijeniše opet crvene kockice na bijelom, dašak udaljene pandemije, posljednji dah slavne smrti, i eto nas opet u bljutavom zalogaju još jednog rutinskog ponedjeljka. Čak ni jedan od živahnijih umova s tog' nesretnog nadgrobnog kamena pod Marjanom, Ante Tomić nije uspio iz tog izmrcvarenog mladog života izvući ni približno dobar osvrt, kao što je ironično uspio posvetiti našem Lojzi i njegovoj vojničko-štemerskoj karijeri u rupi bez dna i kamena poput Požeštine.
Prema teoriji kaosa koji nam očigledno nije stran, ovaj članak je mogla pisati 24-godišnja djevojka, možda čak bolja i britkija od Tomića, da ju ne samo nažalost, već na neizmjernu tragediju sustava i svih nas prije 16 godina motociklom nije usmrtio i sam danas pokojni J. Torlak. No opet nažalost, kod Torlaka je zakazala usudio bih se reći prvo genetika, zatim roditelji, pa po redu svi mogući pedagoški sustavi od predškolskog do srednjoškolskog, a na kraju i (pre)odgojni i kazneni aparati socijalne skrbi, pravosuđa i policije. Sve nabrojeno je sve ove godine fušarilo do te mjere, da je dotični u svom 38 godina nestarom životu uspio biti toliko destruktivan, nepopravljiv i neizdrživ, da mu je preostao samo kalašnjikov kao lijek, presuda i konačno rješenje. Zvuči pomalo bešćutno? Kao i njegov bijeg s mjesta nesreće 2004. god., potencijalno otegotne kvalifikacije od koje je državno odvjetništvo odustalo, jer je "od siline udara (djevojčici I. L.) presječena leđna moždina, te je smrt nastupila gotovo trenutačno, a s obzirom na takve ozljede, nije bilo objektivne mogućnosti za pružanjem pomoći".
Zašto su roditelji osmogodišnje djevojčice morali čekati dva njena neiživljena života (8+8 god.), na stvarni okus talionske pravde i to isporučene novom tragedijom još jednog samouništenja s kalašnjikovom u rukama? Tu opet nažalost predstava apsurda i tragedije ne završava, već se poput "hrvatskog rukovanja" gotovo zlostavljački sprda zdravom razumu, ako ga se još uopće može i pronaći unutar naših državnih granica (razuma?). Stoga nećemo ni spominjati ostale komorijente ovog slučaja, niti obitelji uništene heroinom i dokrajčene (ili spašene?) kalašnjikovom, već nakostriješiti se na način i pristup medija i glasne (nadam se) manjine koju nazivaju javnost prema ovom slučaju u društvu koje postaje slučaj.
Filip Z. preko noći postaje heroj ulice i zaštitno lice nade da pravda nije zauvijek otplovila iz Splitske luke, a zatim i naličje puno turobnijeg problema, a to je da su obični ljudi, koji teško rade, malo imaju, plaćaju poreze da bi imali još manje, toliko beznadni, besprizorni, kivni i jalni da su spremni u jednom momentu izvrnut skele ove traljave pravne države i pozvati na linč revoluciju. Samo nam treba još par prepametnih medija koje će nesretnom i zbunjenom očajniku namaškarati prepoznatljive konture šminke aktualnog filmskog anti heroja i naravno ...par kalašnjikova.
A kalašnjikova, tog mitološkog leit motiva ovih lamentacija, navodno ima u izobilju! Tako RTL objavljuje prilog kojim romantizira taj komad ratnog oružja, prilog kojeg se ni "Gospodar rata" iz istoimenog filma ne bi postidio svojim odama o pouzdanosti, legendarnoj učinkovitosti, pa i dobavljivosti, a o toj istoj "dobavljivosti" Jutarnji je list, valjda iz nesebičnih i društveno korisnih pobuda, svetonedjeljsko izdanje iskoristio da izvijesti kako se isti smrtonosni stroj može "olako" nabaviti za 48h i 600 EUR.
Možda su pak trebali u svojoj prosvjetiteljskoj nakani otići još korak dalje, pa sugerirati svim možebitnim investitorima i postojećim vlasnicima da ako se odvaže na poduzetnički pothvat te isti predmet s parom kobasica prošvercaju preko granice u neku civiliziraniju zapadnoeuropsku zemlju, svoje ulaganje mogu udeseterostručiti! E to je onda već zarada, napredak i naznaka prosperiteta za hipotetskog i ne toliko hipotetskog mladog Hrvata koji nema budućnost ni perspektivu, ali ima puno problema i možda negdje neki kalašnjikov.
Da se u potpunosti ne utopimo u sarkazmu i mlaćenju prazne slame ili već mrtvih konja za trku s razumom, nekakav realni medijsko-ideološki zaključak bi bio: ako imate problem s drogom, dilerima, iznudom, HEP računima ili učiteljem matematike, riješite ga sami... s kalašom, jer boljeg alata za ispravljanje socijalnih nepravdi u RH nema.
Ako slučajno već nemate legendarno oružje koje svi borci vole, koje ne zakazuje i neumoljivo puca bilo prekriveno blatom, pijeskom ili finim namazom mržnje i osvete, onda će vam zgroženo zabrinuti i nimalo opterećeni čitanošću i zaradom, benevolentni novinari objasniti kako ga možete lako nabaviti. Ako i ne budete uspješni u toj nabavi, najgore što se može dogoditi je "represivni pec pec!" od nekakvog podusranog suda koji je budimo realni i sam utjelovljen u nekakvom čovjeku od krvi i mesa, koji ima svoj život, djecu i ostale radosti i zašto bi baš on morao pričepiti nepredvidljivog idiota sa čežnjom za jurišnom puškom? Jer kao što smo vidjeli iz priloženog, meso, krv i djeca nisu otporni na metke, ali kao što netko inspiriran jednom reče: ideje jesu!
Pa evo jedne, svakom novorođenom djetetu, umjesto onih mizernih 1.000 kn po jedan kalašnjikov!? Možda ćemo tako za nekih 20-ak godina i imati revoluciju kakvu zaslužujemo, a to je ona s puno kalašnjikova, i ona koja traje duže od tjedan dana. Hvala!
autor: Schrödinger's Thylacine
