¨Treba nam samo čvrst krov nad glavom, pitanje je dana kad će se sve srušiti¨
10.02.2015.
Lidija Galić
Pregleda: 21588
Anđelka s kćerima Anamarijom i Josipom
(FOTO: Lidija Galić)
"Da mogu raditi, sve bi bilo drukčije. Ovako živimo od 1.400 kuna dječjeg doplatka i oko tisuću kuna socijalne pomoći. Nas petero možemo od toga nekako preživjeti, ali nemam kune da svojoj djeci pružim sigurniji život. Ovako strepim da će se jednog dana sve srušiti na nas", počinje svoju priču Anđelka Momirov Pašalić iz Stare Lipe nadomak Požege. U ruševnoj kući od prijesne cigle, na broju 20, živi sa sinom Aleksandrom (10), kćerima Anamarijom (8) i Josipom (5) te majkom Stojicom.
Žive u 20-ak četvornih metara bez kupaonice i sanitarnog čvora, kuća je od starosti popucala, a od vlage su joj nekidan popucali ormari s odjećom koje je zbog nedostatka prostora držala u šupi. Sva je odjeća uništena. Morala je vratiti plinsku bocu pa ručak kuha vani.
No, ne muči Anđelku odjeća i hrana. Toga, kaže, koliko ima da ima. Boji se da će ruševna kuća pasti na djecu. Posebno strepi ovih dana kada je na kući snijeg zbog čega bi ionako loš krov mogao pasti na njih.
- Bila sam kod gradonačelnika Vedrana Neferovića moliti da nam nadograde nekakvu prostoriju u dvorištu u kojoj bi nam bile spavaće sobe. Bio je kod nas, ali nas je odveo u Kunovce u kuću koju bi nam Grad dao da živimo u njoj. Međutim, meni je to predaleko. Tu je troje djece, Aleksandar je teški astmatičar i nekad ga u gluho doba noći moram voziti na hitnu. Ovdje mi u pomoć priskoče susjedi i odvezu nas, a što bih da odselim u Kunovce? Duplo mi je dalje nego sada – kaže Anđelka.
U Staroj Lipi pomažu joj kumovi i susjedi, bilo s prijevozom do Požege ili pak u hrani. Suprug više ne živi s obitelji već u Novom Selu. Anđelka kaže da ih je neimaština razdvojila i da bi pomogao da može, ali i on je bez posla.
- Ma kad bi barem on dobio posao, pomogao bi mi oko djece. Ovako ni on ni ja nemamo novca. Radila sam do 1999. godine kad sam doživjela tešku prometnu nesreću. Ozlijedila sam kralježnicu, pukla mi je glava i liječnici kažu da sam medicinski fenomen jer sam nakon svega uopće pokretna – prepričava Anđelka.
Kaže da joj je zbog svega teško i pomalo neugodno, ali izlaza nema.
- Kad bi nam Grad barem mogao nadozidati nešto u dvorištu ili bilo tko pomogao da imamo sigurniji krov nad glavom, sve bi bilo lakše. Lako je za odjeću, hrane što imamo to jedemo. Svi nekako traže pomoć oko Božića. Mi za Božić pojedemo što imamo jer ga slavimo duhom, a ne jelom. Nama samo treba čvrst krov nad glavom jer ovako je pitanje dana kad će se sve srušiti na nas - završava svoju priču Anđelka. 
Ako joj želite pomoći, za sve detalje nazovite Anđelku Momirov Pašalić na telefon 091-241-6070.
