Budući kuhari i konobari: Odlučio sam postati kuhar jer se može lako dobiti posao nakon završene škole
16.01.2016.
Vesna Milković
Pregleda: 12507
Mladi kuhari Antun Buđinski i Ivana Jurić
(FOTO: Vesna Milković)
"Volim kuhati, osobito špagete. Pokazala sam mami kako mi to radimo ovdje i bilo je super", rekla je Ivana Jurić iz Gradca, učenica dislociranog odjeljenja požeške Obrtničke škole koje je ove jeseni otvoreno u Pleternici. Ivanu smo s njenim kolegama, budućim kuharima i konobarima, posjetili za vrijeme praktičnog dijela nastave koju provode u kuhinji dječjeg vrtića. 
- Odlučio sam postati kuhar jer mi se to sviđa i jer se može lako dobiti posao nakon završene škole. Moja sestra je kuharica i radi u Rovinju pa sam od nje vidio kako to izgleda. Kod kuće ponekad pomognem mami, recimo ispeći palačinke – kazao je Antun Buđinski iz Vidovaca.
Rad budućih kuhara nadgledao je prof. Zdenko Došen.
- U kuhinji smo obično pet sati, a učenici, njih 11, vježbaju sve: od pripremanja hladnih ili toplih predjela, naravno, kuhaju i glavno jelo i na kraju desert. Danas evo, pripremamo sekelji gulaš. Moram reći da su aktivni i zainteresirani za struku za koju su se opredijelili. Inače, za kuhare je bitno i na tome ovdje radimo: teoretsko znanje, praktična primjena i urednost – kazao je prof. Došen.
U Pleternici se školuje i 11 budućih konobara. Podučava ih prof. Zvonimir Škopec.
- S učenicima u Slavoniji je lako raditi jer u školu donesu radne navike koje steknu kod kuće. Mi ih ovdje učimo doslovno sve što jedan konobar treba znati: od "Dobar dan" kojim pozdravlja gosta pa do "Do viđenja". Konkretno, načine posluživanja, rukovanje s opremom i inventarom. Recimo, postoji samo šest načina posluživanja i onih ih moraju znati – objasnio je prof. Škopec. 
A dok je on objašnjavao, njegovi učenici su marljivo vježbali, neki su glumili goste, jedan kolega ih je posluživao, a drugi bio šef koji je sve nadgledao. Tu je ulogu ovaj puta imao Josip Romić iz Golobrdaca.
- Moj je zadatak da nadgledam kako rade i ako treba da pomognem. Danas vježbamo bečki način posluživanja. To znači da na lijevoj ruci konobar nosi tri tanjura, a u desnoj jedan, gostu prilazimo s desne strane i s desnom nogom - objasnio je Josip i dodao kako se odlučio za zvanje konobara jer je zanimljivo.
Barbara Peić iz Sulkovaca je jedna od samo dvije djevojke u razredu konobara.
- Ne znam zašto nas nema više. Odlučila sam se za ovaj posao jer volim komunicirati s ljudima i nije teško. Mami sam već pokazala par caka koje sam ovdje naučila – kazala je Barbara.
Praktični dio nastave promatrala je i razrednica Katica Vido.
- Ovo je odlična generacija, a mi imamo i vrhunske stručnjake koji rade s njima. No, trebao bi nam malo veći prostor za praktičnu nastavu, osobito za konobare, pa ćemo do jeseni pokušati nešto dogovoriti sa školom – rekla je Vido.
