Ostao bez posla pa otvorio vlastiti obrt: ¨Zarada je dobra, bio bih bahat da se žalim¨

Franjo Delač
(FOTO: Tomislava Marošević)

08.03.2015. | Tomislava Marošević
Pregleda: 16708

Netko mudar davno je rekao: "Prevođenje je zapravo umjetnički zanat – rad na tekstu je zanat, a život od prevođenja je umjetnost." Je li to zaista tako pitali smo Franju Delača iz Pakraca, diplomiranog teologa i školovanog prevoditelja za engleski jezik.

- Nisam oduvijek znao da bih mogao biti prevoditelj, tek prije par godina otkrio sam da oduvijek volim pisati, ali nikad nisam bio dovoljno maštovit. Moji prvi susreti s malo ozbiljnijim prevođenjem dogodili su se još na prvoj godini fakulteta, dok sam još bio student teološkog fakulteta. Prevodio sam predavanja nekih svojih profesora koji nisu bili s ovog govornog područja. Naime, studirao sam u Osijeku na protestantskom Evanđeosko-teološkom fakultetu, a kako je to bio jedan od rijetkih fakulteta takvog tipa, i studenti i profesori su većinom bili stranci - priča nam 34-godišnji Franjo.

- Taj sam fakultet odabrao jer sam tražio neke malo dublje odgovore na pitanja o smislu života, u to doba nisam previše mario gdje bih se mogao zaposliti jednog dana. Tako sam, vođen znatiželjom, završavao upisani fakultet, ali sam u isto vrijeme prevodio tekstove duhovne literature. Prva knjiga koju sam preveo bila je dio serije starozavjetnih komentara, a za njen prijevod dobio sam 750 eura. Mogu reći da sam se nekako u to vrijeme počeo sam financirati, a tada sam mogao za samo 700 dolara godišnje pokrivati troškove smještaja, hrane i studiranja.


- Postao sam nešto zreliji, pa mi se konstantno nametalo pitanje "A što poslije fakulteta?". Tada sam to isto pitanje postavio jednom prijatelju, čiji mi je odgovor, čini mi se, odredio moj životni put. Jednostavno mi je rekao: "Sve što znam o tebi upućuje na to da ti možeš biti samo prevoditelj, nema ti druge." Tada upisujem magisterij za prevoditelja u Zagrebu, dok u isto vrijeme radim za jednu prevoditeljsku tvrtku. Prije nego li sam trebao dobiti posao na neodređeno, došla je ekonomska kriza pa je i tvrtka otpustila sve suradnike i djelatnike koji nisu primljeni za stalno, tako i mene. Nakon 6 godina završavam magisterij, a sve to vrijeme od gubitka posla primam njihove tekstove koje prevodim - kaže Delač.


Franjo je prije dvije godine otvorio svoj obrt, posla ima toliko da katkad radi i po 24 sata u komadu.

- Zarada je dobra, bio bih bahat kad bih se požalio. Uglavnom prevodim stručne tekstove, razne priručnike za uporabu uređaja velikih firmi poput Canona, Samsunga i Sonyja. Jedan od zanimljivijih tekstova na kojima sam radio bio je onaj kad sam prevodio upute za rukovanje strojem za sortiranje jaja. Supruga Irena me i dan-danas voli podsjetiti na taj prijevod, njoj je valjda smiješno, dok je meni to još jedna šansa da pokažem što čini dobrog prevoditelja; moraš prenijeti sve informacije, ali u smislu jezika na koji prevodiš do tog stadija da netko tko se time ne bavi ne može prepoznati koji je tekst original.

- Obrtu sam dao ime "NEO", a nazvao sam ga po svome sinu jer me svaki dan podsjeća kako je moj prevoditeljski posao težak, ali roditeljstvu nije ni do koljena. Zna se kako bi trebao pisati vrstan prevoditelj, ali kako biti dobar otac, to otkrivam iz dana u dan - zaključuje uz smijeh.


Samo registrirani članovi mogu ocjenjivati i komentirati članke. Ako još niste registrirani, registrirajte se ovdje. Ako jeste registrirani, prijavite se ovdje.

ANKETA
Koje je vaše mišljenje o euru godinu dana nakon uvođenja?
Kliknite na opciju za koju želite glasati.
Oglašavajte se na 034 portalu jer:
više od 300.000 korisnika mjesečno
više od 2 milijuna otvaranja stranica svakog mjeseca
Pročitaj više

IMPRESSUMUVJETI KORIŠTENJAPRAVILA PRIVATNOSTI