Prvakinja Hrvatske: ¨Jedva čekam Uskrs i maminu kuhinju¨
14.04.2014.
Aleksandar Grlić
Pregleda: 15193
Ivana Žmire
(FOTO: Iz priv. kol. I. Žmire)
Ivana Žmire, odbojkašica iz Požege ostvarila je još jedan trijumf u sportskoj karijeri. Sa zagrebačkom Mladošću pobjedom protiv Marine Kaštela postala je prvakinja Hrvatske. Studentica je treće godine ekonomije i daje sve ispite redovito. Preko Požege, Nove Gradiške i Slavonskog Broda te reprezentacije stigla je i do prvog zlata, a preko matematičke gimnazije na fakultet koji joj je ipak važniji.
- Počela sam u Požegi, a tri mjeseca kasnije krenula sam igrati za Novu Gradišku. U trećem razredu gimnazije sam prešla u Slavonski Brod. Skoro svaki dan se putovalo tamo i nazad plus dva sata treninga. Kasnije je igrati počela moja sestra, a otac je sportaš, dosta me je obitelj poticala. Jednostavno, svidjela mi se odbojka, imala sam volju i želju. Bila sam u kadetskoj i juniorskoj reprezentaciji pa na pripremama sa seniorskom reprezentacijom. Prvenstveno sam u Zagreb došla zbog faksa. Kad sam se doselila, željela sam nastaviti trenirati. U Mladosti sam vidjela priliku i iskoristila je - ispričala nam je Ivana Žmire svoj put do prvakinje Hrvatske.
- Na trećoj godini ekonomije sam. Sve što se može, položila sam. Kad se organiziraš dobro, sve ide pa i treninzi. Jedini je problem što imam premalo slobodnog vremena za druženja. Znala sam tu i tamo izostati s predavanja ako je neka bitna utakmica, a zbog treninga rjeđe. Profesori imaju razumijevanja. Ovo mi je već treća sezona u Mladosti. U Zagrebu su kvalitetniji treninzi i treneri. Sama činjenica da ih nekad imamo svaki dan znači puno za moj razvoj - nastavlja Žmire.
Ivana je odlične rezultate ostvarila i na međunarodnim nastupima. Vesele je putovanja, ali jedva čeka Uskrs i maminu kuhinju.
- Kad sam igrala na pijesku i putovala s reprezentacijom upoznala sam dosta igrača i trenera. U četvrtom razredu sam igrala odbojku na pijesku, išli smo na europsko i svjetsko prvenstvu na Siciliji. To mi je jedno od najboljih iskustava. Kasnije smo išli u Portugal. Bili smo smješteni u istom hotelu, družili se i igrali. Još i danas se čujem s nekim ljudima koje sam tada upoznala. Dosta sam rijetko u Požegi. Kad dođem malo više sam sa sestrom, a ako se organizira neki turnir odigramo ga zajedno. Napokon dolazim kući za Uskrs, jedva čekam maminu kuhinju nakon studentske menze. Nije loša, ali nije domaća definitivno - priznaje Ivana.
- Ići ću sigurno van Hrvatske studirati petu godinu preko programa studentske razmjene, tamo gdje me odvede studij ću vjerojatno i igrati jer je to dio moga života. Takvi su zasad planovi, a vidjet ćemo što će se ostvariti. Hoću li ostati tamo raditi ili igrati odbojku, tako daleko još ne razmišljam - kaže za kraj.
