¨Požega je miran gradić i ima prijateljsku vibru¨
31.07.2014.
Aleksandar Grlić
Pregleda: 6291
Mladi na Ljetnoj školi znanosti u požeškoj Gimnaziji
(FOTO: Aleksandar Grlić)
Međunarodni studenati Ljetne škole znanosti u Požegi završavali su svoje projekte kada smo ih posjetili u nekoliko radionica. Ispričali su nam svoja iskustva.
- Dobro je što postoje ovakvi projekti. Upoznajemo starije studente koji nas uče zanimljive stvari u raznim znanstvenim područjima. Na primjer, ovdje radimo robote što je bio moj prvi izbor jer želim biti računalna inženjerka. Cilj robota je da se okrene kad naiđe na prepreku. Programiranje je teži dio, ali trudim se razumjeti i imamo dobrog učitelja. Uzbudljivo je stjecati nova iskustva, a ovdje sam stekla zbilja dobro iskustvo. Od hrvatskog jezika sam naučila samo "da" i "dobro", ali pokušavaju me još naučiti. Požega je malen i zbilja miran grad, drukčiji od velikih gradova s puno buke. Mislim to u pozitivnom smislu jer dolazim iz okolice Pariza. Nažalost, nisam imala puno vremena za razgledanje - ispričala nam je Francuskinja Maëbeinda Babadoudou.
- Da je ovakva svaka škola u Hrvatskoj, ja bih zapravo voljela ići u školu. Jako mi se sviđa ova međunarodna ekipa jer sam upoznala jako puno ljudi i mogu vidjeti kako drugi razmišljaju. Imala sam prilike razgledati Požegu i super mi je. Požežani su ludi u pozitivnom smislu - dodaje Petra Hus, mlada Ludbrežanka.
- Interesi su mi uglavnom aeronautika i inženjering. Ali robotika je sada najbliža tome što sam htio. Jednog dana volio bih dizajnirati zrakoplove. Požeška Gimnazija je sigurno jedna od boljih škola u Hrvatskoj, u rangu s MIOC-om i ostalim matematičkim gimnazijama. Ljetna škola mi je bila dobra prilika da usavršim engleski jezik iako se ponekad umorim kad ga pričam cijeli dan pa miješam. Stekao sam divna prijateljstva ovdje - kazao nam je Požežanin Matej Mandić.
- Volim kemiju, biologiju i matematiku. Fiziku ne toliko jer nam je učitelj grozan. Važno je imati dobrog učitelja. Da imam dobrog učitelja iz fizike, vjerojatno bih volio i nju. Mentor koji nam je dodijeljen ima jako dobre analogije. Bit učenja je u uspoređivanju apstraktnih stvari koje nitko ne želi znati s onim svakodnevnim oko nas. U Ljetnoj školi mi se sviđa ležerna atmosfera i to što ima puno vreća za sjedenje na kojima se možemo odmoriti. Meni je ovo zapravo druga godina da sam u Požegi, sviđa mi se grad i ova škola. Dolazim iz Budimpešte koja je veliki grad, što je velika razlika. Grad vam ima neku prijateljsku vibru. Svakako bih preporučio mladima da se uključe u ovakve međunarodne projekte osim ako mi ne uzimaju mjesto - našalio se na kraju Mađar Nems Amode.
- Odlični su, stječu pravu autonomiju i počinu misliti kao znanstvenici. Meni je ovo drugi put da sam tu. Požega je lijepi kontinentalni gradić. Ljudi su vrlo intimni, svi se poznaju i vrlo je lijepa atmosfera. Dosta Požežana dolazi na predavanja i često čine 20 do 50 posto publike. Znanost je otvorena svima. Sama ideja škole mi se sviđa, mora postojati način da približimo znanost mladima ne sam preko knjiga, nego preko pravih stvari - kazao nam je nam je Edi Topić, njihov mentor.
Sinoć je održano posljednje predavanje u sklopu Škole. Gost predavač je bio Bojan Žagrović, jedan od najperspektivnijih biologa na svijetu, trenutačno zaposlen na Sveučilištu u Beču.
- Školu znanosti, zapravo inkarnaciju u Višnjanu poznajem dugi niz godina. Mislim da je to jedna od i najpropulzivnijih stvari koje s događaju u hrvatskoj znanosti općenito. Treba uhvatiti znanstvenike kada su najmlađi, otvoriti ih i usmjeriti u pravom smjeru. Volio bih da svako mjesto u Hrvatskoj ima ovakvu školu. U Požegi sam prvi put. Gimnazija je predivna. Sad sam se prošetao malo pola sata da je vidim, ne znam kakvi su uvjeti i koliko ima učenika, ali infrastruktura izgleda fenomenalno. Danas sam pričao o univerzalnom podrijetlu genetičkog koda. Zvuči komplicirano, ali nije. Geni su vrsta molekule u kojoj je na neki način sadržan tekst kakve će naše osobine biti. Zanimljivo je da je taj jezik univerzalan. Od pravih jezika imamo hrvatski, engleski, španjolski... Jedan Englez ne može razgovarati s Francuzom bez da znaju barem jedan jezik, a jezik prirode je jednak u maloj bakteriji, listu salate i ljudima - ispričao nam je Bojan Žagrović.
