Njegov noćni posao: Uzmi novac i ne pitaj - 2. dio

Ilustrativna fotografija
(FOTO: Shutterstock)

19.03.2014. | Sanja Petričević
Pregleda: 11829

Ovo je nastavak priče. Ako ste propustili prvi dio, možete ga pročitati ovdje.

Nekoliko dana kasnije, na moje iznenađenje Mladen se već iza ponoći namrgođen i pripit vratio kući.

- Hej, ne bi li još uvijek trebao biti na poslu? – upitala sam.
- Trebao bih, ali kao što vidiš, nisam – otresao se na mene.
- Dobro, što se dogodilo? – nastavila sam zapitkivati.
- Ostao sam bez novca, eto što je. Nadam se da jučer u kupnji nisi potrošila sve što sam ti dao – odbrusio je.
- Naravno da nisam, samo... Mislila sam sutra otići pogledati onu hidromasažnu tuš kabinu. Znaš koliko dugo je već priželjkujem. A za što ti je točno potreban novac, ako nije tajna? – upitala sam.
- Ne tiče te se. Što manje znaš, to bolje za tebe – otresito je odgovorio. - Hitno trebam novac inače... Mogao bih ispasti iz posla – uzrujano je pojasnio.
- U tom slučaju, nemamo izbora – teška srca sam odgovorila otvarajući ladicu komode gdje sam čuvala svoju tajnu zalihu.
- Izvoli – mrzovoljno sam procijedila pružajući mu omotnicu s novcem na što ju je Mladen bez riječi strpao u džep.
- Nemoj me čekati večeras – bilo je sve što je rekao prije nego što su se za njim zatvorila vrata.


Sljedećeg jutra baš sam pripremala doručak kad se Mladen napokon pojavio.
- Zaboga, gdje si dosad? Brinula sam se – prigovorila sam mu dok je sjedao za stol.
- Dobro jutro i tebi. Mogu li najprije dobiti šalicu kave? Što se mene tiče, možemo se svađati i kasnije – smrknuto je odgovorio.
- Dobro si? – oprezno sam upitala nalijevajući mu kavu.
- Kao da ti je to ikad bilo važno. Važan ti je samo novac koji donosim, zar ne? – nastavio je u istom tonu.
- Ne razumijem. Zašto si takav? Imao si napornu noć? – upitala sam spuštajući ruke na njegova ramena kako bih ih izmasirala.
- Prilično. I molim te, pusti sad to. Doista nisam raspoložen. Idem leći – prilično me zateklo kada je Mladen moje ruke grubo skinuo sa sebe.
- U redu. Razgovarat ćemo kad ustaneš. Večeras ponovno radiš, zar ne? – nisam odoljela ne upitati ga.
- Naravno. Nisam valjda kukavica kao naš kum – odbrusio mi je izlazeći iz kuhinje.


Nekoliko dana kasnije, vrativši se s posla, zapanjeno sam ustanovila kako iz naše dnevne sobe nedostaje nedavno kupljeni televizor.
- Josipe, što se dogodilo s plazmom? – proderala sam se začuvši našeg sina kako u kuhinji prekopava po hladnjaku. Naime, tog dana Josip zbog prehlade nije otišao u školu.
- Tata je maloprije bio tu i nekamo ju je odnio. Spominjao je nešto o tome kako je iz nekog razloga mora odnijeti majstoru – naš sin se istog trenutka stvorio na vratima dnevne sobe.

Nakon što se Josip ponovo vratio u krevet odlučila sam nazvati Mladena i provjeriti što se događa.
- Što je sad? – otresito je upitao moj suprug kad se napokon javio.
- To sam ja tebe namjeravala pitati. Što se dogodilo s plazmom? – upitala sam.
- Na popravku je. Trebala si još nešto? – upitao je.
- Ne, samo...
- U tom slučaju prestani me uznemiravati – prosiktao je.
- U redu, oprosti – zbunjeno sam mu odgovorila i prekinula vezu. Nisam se pravo ni odmaknula od telefona kad je on ponovno zazvonio.
- Bok, sekice, što ima? – silno sam se razveselila začuvši s druge strane slušalice glas svoje sestre Nikoline.
- Kao i obično. Izuzmemo li Josipovu prehladu sve je u najboljem redu – slagala sam.
- U tom slučaju, možda bismo mogle u gradu popiti kavu – rekla je, a ja sam obzirom da ionako trenutno nisam imala pametnijeg posla odmah pristala.
- U redu. Vidimo se za pola sata – naglasila sam i požurila spremiti se. Zahvaljujući pozivu moje sestre vratilo mi se dobro raspoloženje koje nažalost opet nije dugo potrajalo.

Prokletstvo, a mogla bih se zakleti da sam je upravo ovdje ostavila... - mrmljala sam u sebi prekopavajući po ladici noćnog ormarića u pokušaju da pronađem svoju zlatnu ogrlicu, inače prošlogodišnji Nikolinin rođendanski dar. Ne mogu vjerovati. Kao da je preko noći dobila noge – pomislila sam kada je niti pola sata kasnije nisam uspjela pronaći. Ljutito sam zatvorila ladicu i shvativši da već debelo kasnim na dogovor žurno izjurila iz kuće.

 - Nikako se ne mogu sjetiti gdje sam je ostavila – zakukala sam Nikolini i ne ispričavši se zbog kašnjenja čim sam sjela za stol.
- A što to draga? – blago je upitala moja sestra očito shvativši koliko sam uzrujana.
- Pa ogrlicu koju si mi poklonila za rođendan – pojasnila sam, a oči su mi se i nehotice ispunile suzama.
- Ma ne brini se za to. Sigurna sam da ćeš je već pronaći – rekla je primivši me za ruku. Istog trenutka ponovno sam došla u napast ispričati joj sve o Mladenovom osorljivom ponašanju. Na sreću, već ubrzo me preduhitrila svojim bezbrižnim brbljanjem, tako da sam se malo pomalo i ja uskoro uspjela opustiti.

Moja bezuspješna potraga za ogrlicom nastavila se i sljedećih dana. Preokrenula sam cijelu kuću, ali od Nikolinine ogrlice ni traga ni glasa. Kada sam uskoro opazila kako uz ogrlicu iz kuće nedostaju još neke stvari poput unikat ulja na platnu koje je godinama krasilo zid našeg hodnika, seta vrhunskog posuđa koje sam za godišnjicu braka dobila na dar od svojih roditelja pa sve do uređaja za masažu koji sam si prošle godine priuštila nakon poduljeg odricanja, shvatila sam da je vrag odnio šalu. Prvo što mi je palo na pamet bilo je da Mladen ima ljubavnicu. Jedino tako sam mogla objasniti njegovo sve drskije ponašanje upotpunjeno sve češćim zavirivanjem u čašicu. Bila sam silno ljuta i povrijeđena, no znala sam da ga ne mogu osuđivati bez dokaza, stoga sam ubuduće odlučila i oči i uši držati otvorenima.

Danima sam bila bezvoljna, čemu je značajno pridonijelo i Mladenovo sve češće izbivanje iz kuće. Kad sam ga jednom prilikom nakon Josipovog gunđanja kako zbog nedostatka televizora u kući živimo kao u kamenom dobu upitala kada će plazma napokon biti popravljena, izderao se na mene.

- Daj, ludačo, prestani me gnjaviti! Imam pun kufer problema, a ti me gnjaviš s glupostima!
- Znam ali... Josip bi zacijelo ponekad volio pogledati kakav dobar film, a i Klara...
- Možeš li napokon prestati?! – zašutjela sam kao zalivena kad mi se prijeteće unio u lice. Oči su mu blistale čudnim sjajem, a u dahu mu se mogao omirisati alkohol. Činilo se kao da će me svakog trenutka pljusnuti, no očito se ipak uspio obuzdati na vrijeme. Moram priznati da sam se po prvi put u životu istinski prestrašila svoga supruga. Okrenula sam se kako ne bi vidio moje suze i tronuto zaputila u spavaću sobu koja je još donedavno bila naše toplo bračno gnijezdo.

Ni sama ne znam koliko dugo sam ondje plakala. Prenuo me tek zvuk odlaska Mladenovog automobila, što sam doživjela kao novu pljusku. Bože, zar nakon 17 godina braka nema baš nimalo obzira? Ostaviti me ovako da plačem i otići ljubavnici... – zgražala sam se u sebi potiskujući novu navalu suza.

Vrijeme je odmicalo, a u našem braku stvari su iz dana u dan postajale sve gore. Mladen se potpuno udaljio od mene. I dalje je radio noću. Prije odlaska na posao pomno se uređivao, a elegantna odijela postala su mu zaštitni znak. Unatoč svemu, za razliku od prije, sada je kući donosio puno manje novca. Nisam morala biti previše pametna da bih shvatila kako ga zacijelo troši negdje s ljubavnicom. Sumnja me izjedala, no nisam imala hrabrosti nikome reći što proživljavam. Šutjela sam i trpjela sve do jednog jutra kada sam shvatila da na Mladenovom prstu više nema vjenčanog prstena.

- Mladene, gdje ti je prsten? – podozrivo sam upitala pomno motreći njegovu reakciju.
- Moj problem, zar ne? – drsko je odgovorio ne pogledavši me i vratio se prelistavanju novina. Njegov bešćutan odgovor istog trenutka mi je natjerao suze na oči. Jedva sam dočekala da ode u krevet kako bih nazvala Nikolinu.

Dok sam tog popodneva u kafiću kao pokisla sjedila sučelice njoj, u sebi sam zahvaljivala nebesima što u mom životu postoji netko poput nje.
- Ne vrijedi se opterećivati dok nisi potpuno sigurna u neke stvari. Zašto jednostavno ne bi otvoreno popričala s Mladenom i upitala ga o čemu se radi? – predložila je, na što sam kategorički odmahnula glavom.
- Što ti pada na pamet? Kao da bi mi uostalom i priznao. Proklet bio trenutak kad sam pristala na to da radi noćne smjene – slomljeno sam odgovorila.
- Tada nam ne preostaje ništa drugo već se malo poigrati detektiva – nastavila je.
- Ne razumijem... Ne namjeravaš valjda uhoditi Mladena? – zbunjeno sam upitala.
- Oprostit ćeš, no trenutno mi ništa pametnije ne pada na pamet. Ili ti je draže nastaviti sjediti prekriženih ruku i žderati se u sebi? Moraš ga uhvatiti na djelu... – neumoljivo je nastavila.

Dok sam te večeri ispraćala Mladena na posao, čitavo tijelo mi je podrhtavalo od nervoze. Da nije bilo Nikoline i njezine upornosti, zacijelo bih istog trenutka odustala od svega. Špijuniranje nikada nije bilo moj stil i nisam se nimalo ponosila činjenicom da ću uskoro poput kakvog policijskog psa krenuti tragom i stopama svog supruga. Plan je bio da pustim Mladena da ode, a Nikolina bi me trebala čekati u automobilu nedaleko od stana. Potom smo zajedničkim snagama, a na sigurnom odstojanju, trebale nadzirati njegovo kretanje.

- Ako si u pravu, prije ili kasnije odvest će nas k svojoj ljubavnici i tada ćeš barem biti sigurna u to da te vara – rekla je moja sestra umjesto pozdrava kad sam se nekoliko minuta kasnije, teško uzdahnuvši, napokon spustila na suvozačko sjedalo njezina automobila.
- Krenuo je. Brzo, ne smijemo ga izgubiti – nadobudno je rekla kad je samo nekoliko metara od nas Mladen upalio automobil i krenuo niz ulicu.
- Ma vidi ti njega, kako se samo trudi zamesti trag. Već treći put skreće u istu ulicu i izlazi iz nje. Čini se kako mu drage nema doma – podrugljivo je dodala, a meni se, shvativši da je u pravu, želudac preokrenuo od mučnine.
- Hej, mislim da zaustavlja automobil. Aha, vidim ga, upravo izlazi – uzbuđeno je nastavila istežući vrat kako bi što bolje osmotrila Mladena. Unatoč svemu, niti uz najbolju volju nisam imala snage dijeliti njezino uzbuđenje. Čak štoviše, bojala sam se onoga što će uslijediti. Nitko mi nije morao reći kako će Mladen za koji tren ući u jedan od obližnjih stanova u kojem zacijelo stanuje njegova ljubavnica i ondje ostati sve do jutra kako je to redovito činio te tako zauvijek pokopati našu ljubav i brak.

- Ne razumijem. Zašto prelazi ulicu? Kamo će sad? – iz obamrlosti me trgnuo Nikolinin prigušeni šapat. Dok sam se krajnjim naporima suzdržavala da ne zaplačem od poniženja, skupila sam hrabrost i pogledala u smjeru svoga supruga koji je upravo ulazio u zgradu s velikim neonskim natpisom.
-  Hej, reci mi da se varam. Zaboga, pa tvoj Mladen ne odlazi ljubavnici već...
- U kasino – dovršila sam umjesto nje. – Dakle, otud mu u početku sav onaj novac a u posljednje vrijeme...
- Dugovi koje se očito trudio podmiriti prodajući stvari iz kuće – nadovezala se Nikolina.
- Što mu očito nije bilo dovoljno kad je bio prisiljen prodati čak i vjenčani prsten – tronuto sam nastavila povezivati stvari koje su mi mjesecima doslovce plesale pred nosom. Što je bilo najgore, nije bilo nimalo sumnje kako sam ja najviše kriva za sve. Ja sam bila ta koja je neprekidno kukala kad je izgubio posao i bez imalo sumnje ga gurnula u porok iz kojeg se malo tko dosad uspio iskobeljati bez ozbiljnih posljedica. Odjednom sam jasno znala što trebam učiniti.

- Idem po Mladena – odlučno sam rekla zakoračivši iz automobila i, koliko su me noge nosile, potrčala prema kasinu.

Danas, šest mjeseci kasnije moj suprug i ja smo zajedničkim snagama uspjeli isplivati iz dugova i obnoviti naš odnos koji je nakon svega postao još čvršći. Mladen se zahvaljujući psihološkoj terapiji uspješno othrvao poroku koji bi ga uskoro bez sumnje odvukao na samo dno. Pronašao je novi posao i postao drugi čovjek. Mukotrpan rad na gradilištu možda nije toliko glamurozan, ali mu, što je najvažnije, jamči normalan i dostojanstven život. Sretna sam što mogu reći kako smo, nakon dugo vremena, opet normalna i sretna obitelj.

[email protected]
  


Samo registrirani članovi mogu ocjenjivati i komentirati članke. Ako još niste registrirani, registrirajte se ovdje. Ako jeste registrirani, prijavite se ovdje.

ANKETA
Koje je vaše mišljenje o euru godinu dana nakon uvođenja?
Kliknite na opciju za koju želite glasati.
Oglašavajte se na 034 portalu jer:
više od 300.000 korisnika mjesečno
više od 2 milijuna otvaranja stranica svakog mjeseca
Pročitaj više

IMPRESSUMUVJETI KORIŠTENJAPRAVILA PRIVATNOSTI