Pregazio ga traktor, a on otišao iz bolnice jer se mora brinuti o ocu
01.05.2016.
Tomislav Milanović
Pregleda: 16585
Zoran Puač
(FOTO: Tomislav Milanović)
Svačiji život nosi nekakvu priču. Neke su lijepe, neke tužne, a zaista nevjerojatna je priča 37-godišnjeg Zorana Puača iz Požege. Njemu je traktor prošlog ljeta prešao punom težinom preko prsnog koša.
- Dan je bio kao i svaki drugi. Išao sam u nabavu namirnica, a zatim sam malo skrenuo do prijatelja. Vraćao sam se kući i parkirao sam traktor na uzbrdici. Kad sam ponovo sjeo na njega vidio sam da se neće moći uspeti. Prednji kraj se počeo propinjati i morao sam sići s traktora i pokušati ga poravnati. Kad sam skočio blatobran mi je zahvatio hlače i povukao me pod zadnji kotač – prisjeća se Zoran.
Uspio je zaustaviti traktor koji mu je polomio sedam rebara, imao je nagnječenje plućnog koša, unutarnje krvarenje, a i srce mu je bilo ugroženo.
- Kad su me na bolnici pitali koliko je bolno bilo rekao sam im da riječi to ne mogu opisati. Poslije mjesec dana bolovanja ponovo sam išao na posao, ali stvorila mi se temperatura preko 41. Tada su mi rekli da je moje stanje kritično i da moram do daljnjeg ležati na bolnici što sam odbio – rekao je Zoran.
Njegov otac Milan ima 53 godine. Razbolio se i u teškom je stanju i jedina osoba koja se trenutačno može brinuti za njega je Zoran.
"Ili ćete nas spasiti obojicu ili ćete nas pokopati", rekao sam doktorima i odšetao s bolnice. Prošle godine sahranili smo djeda i baku i stvarno se nitko za njega ne može brinuti. On se razbolio i u teškom je stanju, pomalo hoda, a otkazuju mu mišići na nogama. Čim je prestao raditi imao je frakturu lubanje, razbio je glavu i od onda je onemoćao – priča nam Zoran.
Sada, osam mjeseci poslije, kaže da se osjeća stabilno, ali da su mu mišići u gornjem dijelu tijela također malo atrofirali, što će postupno rješavati u teretani. Inače je veliki ljubitelj životinja, imao je psa kojeg je udomio iz Udruge Sirius, ali ga je morao pokloniti dok se stanje malo ne stabilizira.
- Doktori su mi rekli da nisu još čuli da je netko preživio ovakav slučaj. Ja sam zadovoljan, imam puno prijatelja, pomalo sam se počeo baviti lovom što mi je obiteljska tradicija. Preživio sam, još osjećam nekakve male posljedice, ali sve će biti u redu – pozitivan je Zoran.
