Bez invalidnine: Ne može pomaknuti ruku, ali može raditi?!
08.02.2012.
Mario Nakić
Pregleda: 19155
Marko Grgić pokazuje odbijenicu Vrhovnog upravnog suda RH
(FOTO: Mario Nakić)
U zemlji paradoksa i milijuna ljudi koji žive od državne pomoći možda neće biti šok saznanje da ima stvarnih invalida bez prava na bilo kakvu pomoć i osuđenih da se snađu. Jedan od njih je Marko Grgić iz Kaptola.
Marko ima 24 godine, živi s majkom i bratom. Nitko od njih nije zaposlen. Od rođenja je paraliziran na cijeloj lijevoj strani tijela, utvrđena mu je 80-postotna invalidnost. Ne može pomaknuti lijevu ruku, jedna noga mu je kraća pa ima ozbiljne probleme pri kretanju, a već pet godina ima i epilepsiju. Psihijatrijski nalaz je utvrdio da ima i mentalne poremećaje te da nije sposoban za samostalni život.
Usprkos svemu tome, prema rješenju Centra za socijalnu skrb Požeško-slavonske županije te odlukama Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi i Vrhovnog upravnog suda RH, Marko je ostao bez prava na osobnu invalidninu.
- Primao sam 1.000 kuna invalidnine do 2008. godine. Tada mi je otac umro, a nakon toga sam prestao primati invalidninu uz objašnjenje da sam sposoban raditi. No nigdje ne mogu naći posao kad nikome ne treba radnik s tolikim poteškoćama i manama - prepričava Marko Grgić čija je vjerojatno jedina krivica što nema utjecajnog ni visoko pozicioniranog rođaka.
Markova majka Jela pokrenula je na Upravnom sudu žalbu na rješenje Centra za socijalnu skrb. Prije dva dana stigla je konačna odluka Vrhovnog upravnog suda RH koja je, na njeno veliko razočaranje, negativna i žalba je odbijena uz objašnjenje da njegov stupanj invaliditeta nije dovoljan da bi primao invalidninu te da je ipak sposoban za rad.
- On ne može ni zavezati vezice na cipeli, ne može si sam ni kruh odrezati. Kako će naći posao, tko će ga zaposliti? - pita Markova majka Jela Grgić.
Ni njegova majka ne radi, kao ni 18-godišnji brat. Žive od obiteljske mirovine koja iznosi 900 kuna i od dječjeg doplatka, no pitanje je koliko će mu još stizati dječji doplatak kada Marko ima 23 godine. Kada to prestane dobivati, njegova egzistencija bi uistinu mogla doći u pitanje.
- Apeliramo na nadležne da nešto učine, ili neka mu daju invalidninu ili neka mu oni koji tvrde da je sposoban za rad nađu posao - očajna je Markova majka.
Ravnateljica Alaber: Mogao je zatražiti doplatak za pomoć i njegu
Ružica Alaber, ravnateljica Zavoda za socijalnu skrb Požeško-slavonske županije tvrdi drukčije.
- Primao je osobnu invalidninu, ali 2008. godine je prvostupanjsko tijelo medicinskih stručnjaka provelo vještačenje kojim je utvrđeno da nije sposoban za rad, ali nema dovoljno velika oštećenja za osobnu invalidninu. Na temelju tog vještačenja Centar za socijalnu skrb je izdao rješenje i Marko Grgić je nastavio primati invalidninu do 2009. godine kada je rješenje nakon odbijene žalbe postalo pravomoćno. Djelatnica Centra ga je upoznala s mogućnošću da podnese zahtjev jer ima pravo na doplatak za pomoć i njegu, što on nije učinio vjerojatno jer je očekivao da će privatnom tužbom na Upravnom sudu ostvariti pravo na invalidninu. Marko može doći u Centar za socijalnu skrb gdje ćemo ga informirati o njegovim pravima. To je trebao odmah napraviti - rekla nam je ravnateljica Alaber.
