Stota godišnjica LD Sokola i lovstva na bučjanskom području
7.9.2019. | 09:06
Franjo Memedović
Pregleda: 1627
FOTO: 034 portal
Manje je poznato, bar u široj javnosti, da Bučje, Brodski Drenovac i Zagrađe, osim što stoljećima pripadaju jednoj Župnoj zajednici, Preobraženja Gospodnjeg , koja je kroz protekla stoljeća mijenjala sjedište, od Zagrađa, zatim Drenovca , pa onda do Bučju, gdje je i dan danas , da ova tri graničarska sela imaju i zajedničko lovačko društvo ,,SOKOL", koje broji tridesetak aktivnih članova i koje gospodari s lovištem od oko 5 600 hektara. Iz zajedničke prošlosti Bučja , Drenovca i Zagrađa možda je dobro još spomenuti, kako su ova tri sela dijelila sudbinu jedne lokalne samouprave. Do vremena 1956. godine , do kada je ovo područje pripadalo Kotaru Slavonski Brod, sela Bučje, Drenovac i Zagrađe tvorili su zajedničku općinu, čije je sjedište bilo u Brodskom Drenovcu. Taj status na žalost im nije vraćen 1992. godine, a bilo bi zanimljivo znati zašto nije, i ako su se tada puno manje općine ustrojavale na području Republike Hrvatske nego što bi ova graničarska bila.
Ostavimo se za sada prošlosti ovih sela, za koju oni stariji mještani i onako uvijek kažu da je u onom vremenu i u onim okolnostima bila bolja od ove sadašnjosti, a možda samo zato što su oni tada mlađi bili, i vratimo se u današnju realnost i na spomenuto zajedničko Bučjansko/Drenovačko/Zagrađansko lovačko društvo ,,SOKOL" koje ima jako dugu i zanimljivu postojanost, a koliko dugu, to je pitanje, na koje želimo pokušati dati odgovor?
Prema nekim zapisima i usmenim predajama, početak organiziranog lovstva na ovim područjem započinje neposredno nakon završetka 1. svjetskog rata kada Sresko načelništvo u Slavonskom Brodu ustupa u zakup površine k.o. Bučja, Zagrađa, Drenovca i Lovčića Josipu Tomaševiću iz Brodskog Bučja za bavljenje lovom , a su zakupnici su bili , Mato Tomašević iz Brodskog Bučja te Antun Lucić iz Zagrađa. U tom vremenu još nije postojalo niti bilo obvezno nikakav oblik lovačkog udruživanja. I sve je to tako teklo do novog lovozakupa 1931. godine, kada je bilo propisano da zakupnici lovnog područja moraju biti organizirani u oblik lovačke udruge. Zbog bojazni da ne izgube lovište, ali i zbog vrlo malog broja članova da osnuju vlastito lovačko društvo, Tomaševići i Lucić na brzinu su sklopili sporazum s veleposjednikom Grujićem iz Brodskog Varoša, koji je bio član Lovačkog društva u Slavonskom Brodu. Grujić je izlicitirao ovo lovište u svoje ime, da bi isto dao u su zakup braći Tomašević i Antunu Luciću, a njima se 1933. godine kao ravnopravan član pridružio Franjo Marković, također iz Brodskog Bučja. Ovakav oblik lovozakupa potrajao je sve do kraja 2. svjetskog rata.
Nakon 2. svjetskog rata , društvo već tada nosi ime ,,SOKOL", s brojem članova koji varira između dvadeset i trideset, ima svog predsjednika, Upravni odbor, tajnika i blagajnika, te lovnika. Kao i danas, tako i u onom vremenu politika je morala imati upletene prste u svim sferama života, pa je tako i Lovačko društvo ,,SOKOL" u jednom trenutku političkom odlukom pripojeno Lovačkom društvu ,,ŠLJUKA" iz Pleternice. Za ovu odluku nije bilo pretjerano biti mudar da bi se došlo do razloga i zaključka , zašto je to učinjeno. Bučje, Drenovac i Zagrađe, prema smatranju ondašnjeg sistema vlasti u 2. svjetskog rata bili su na krivoj strani te ih se smatralo ne narodnim čimbenicima, pa ih zbog toga na sve moguće načine moralo i trebalo kažnjavati, da im se život na njihovu području što više oteža i ogorča i da se zapostavi i unazaditi njihov razvoj i napredak, u čemu su oni koji su takvu politiku vodili u najvećoj mjeri i uspjeli. Broj žitelja od kraja šezdesetih godina prošlog stoljeća u ovim selima je u stalnom padu. Nije samo da se umiralo, nego se vitalno stanovništvo na veliko iseljavalo zbog loših uvjeta života, što se na žalost i u samostalnoj državi Hrvatskoj nastavilo, tako da je sadašnji broj stanovnika u Bučju, Drenovcu i Zagrađu prepolovljen u odnosu na prije pedeset godina.
Početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća, kad su se političke okolnosti malo promijenile , zalaganjem gospode Ivana Uremovića, Mate Prše, Ivana Šopa (drenovačkog zeta) i Karle Maurmana zajedno s ostalim članovima iz ovih sela izdvajaju se iz pleterničkog Lovačkog društva ,,ŠLJUKA" i ponovo revitaliziraju Lovačko društvo ,,SOKOL" Bučje/Drenovac/Zagrađe, koje kao takvo i danas postoji.
Iz svega navedenoga uočava se zanimljiva i duga povijest današnje lovačkog društva ,,SOKOL", koje ima svoj kontinuitet u raznim oblicima djelovanja, pa se s pravom nameće pitanje , da li se može tvrditi da je upravo ova godina, 2019. obljetnica stogodišnjeg postojanja lovačkog društva ,,SOKOL" ili je to obljetnica jedno stoljetnog lovstva na bučjanskom području ? Kako god se to shvati i prihvati, a po logici stvari jedno od to dvoje trebalo bi biti, onda još uvijek nije kasno tako lijepi jubilej obilježiti, jer malo je onih koji stotku svoga postojanja dožive i mogu je proslaviti.
