SRAMOTA: Nakon 130 godina likvidirano ʺGimnastičko društvo Sokolʺ
1.10.2022. | 16:11
Ante Mandarić
Pregleda: 7112
(FOTO: Arhiva)
Požega se oduvijek ponosila svojom bogatom i dugom tradicijom sporta u kojeg se godinama kontinuirano ulagalo. Već krajem devetnaestog i početkom dvadesetog stoljeća osnivaju se prva sportska društva i klubovi pa je tako Gimnastičko društvo "Hrvatski Sokol" osnovano 6. travnja 1905., a malo kasnije 1912. izgrađena je " Sokolana " koja ima grijanu dvoranu i garderobe te sprave za vježbače koji su uglavnom bili članovi Sokola. Sokolstvo kao pokret bilo je organizirano u saveze, župe, društva i ogranke.
„Sokol“ u Požegi, napreduje, sudjeluje u sve sokolskim sletovima u Pragu, Sofiji i Zagrebu, surađuje s društvima na području požeške županije. Tako Požega postaje 1907. središte Hrvatske sokolske župe Ibrišimović, kojoj pripadaju društva u Slavonskom Brodu, Novoj Gradiški, Sibinju, Pakracu, Pleternici i Požegi. Godine 1910. osniva se u društvu i ženski odjel, a 1911. postaje Sokol u Požegi središte kulturnog i društvenog života.
Upravo ta bogata tradicija kulturnog i društvenog života utkala se u 130 godina mukotrpnog doprinosa požeškoj gimnastici, koja je formirala i oblikovala generacije i generacije Požežana koji su pak svojim sportskim djelovanjem radili na očuvanja duhovnih i moralnih vrijednosti ovog grada.
Nažalost, u registru udruga može se vidjeti da je Gimnastičko društvo „Sokol“ Požega likvidirano 27.9.2022. najvjerojatnije zbog nemara, nesposobnosti i javašluka. Uzmemo li u obzir kroz što je sve kroz svoju burnu povijest prošlo, Gimnastičko društvo Sokol, a opet opstalo; prisjetimo li se i njegova ogromnog doprinosa sportu u cjelini, dan 27.9. 2022. trebao je biti dan kada je gradska zastava u Požegi trebala biti spuštena na pola koplja jer je barbarski ugašeno Društvo koje je pisalo povijest požeške gimnastike, ali i mnogih drugih društvenih zbivanja te uz sve druge aktivnosti, bilo i stjegonoša borbe za slobodu.
Svakom istinskim pratitelju požeških sportskih zbivanja ova spoznaja izaziva žaljenje, ali i nameće pitanje, kome je u cilju zatrti sve u ovom gradu? Čiji je interes uništiti i iz kolektivnog sjećanja izbrisati sve sportske uspjehe prošlih, ali i budućih generacija? Tko su rušitelji i uništavači požeške kulture sporta te koji i čiji interesi se kriju iza ovakve indolentnosti, nezainteresiranosti i drskosti?
Atletski stadion u Požegi nepovratno je izgubljen, trakavici s izgradnjom novog stadiona Slavonije ne nazire se kraj, a sada je prešutno došlo do likvidacije Gimnastičkog društva Sokol. Pitamo se i sa zebnjom očekujemo što je sljedeće?
Je li Požega, zaslužila ovakav maćehinski odnos gdje joj se na očigled apatičnih građana otima sve ono što joj je do jučer služilo na ponos i diku? Ako uzmemo u obzir da jedan grad ne čini samo stanovništvo, nego i sveukupna kulturna, društvena i sportska djelatnost, i više je nego očigledno da se Slavonska Atena na izdisaju pokušava degradirati do statusa selendre.
Ne preostaje nam ništa drugo, nego da u nevjerici zaključimo: „Ljudi moji je li to moguće?“
