Priča koja inspirira: Požežanka Iris Ernst izgradila impresivnu poslovnu karijeru u Kazahstanu
28.11.2021. | 19:04
Kristina Šimić
Pregleda: 7568
FOTO: Privatna kolekcija/ istockphoto
U svijetu prepunom izazova koji vas svakodnevno tjera da mu ponudite najbolje dijelove sebe, jedna Požežanka, na drugoj strani svijeta, u dalekom Kazahstanu, vlastitim trudom dokazala je da je čista kreativnost i poduzetnički potencijal koji nudi, upravo ono što društvu treba.
Iris Ernst u Kazahstan je otišla sasvim slučajno. Naime, 2006. godine, poslije 2 godine rada u KPMG u Zagrebu (jedna od takozvanih Big 4 firmi, 4 najveće revizorsko-konzultantske kuće u svijetu) sudjelovala je u profesionalnoj obuci u Budimpešti. Tamo su bili zaposlenici firme iz raznih zemalja, između ostalog i iz Kazahstana. Obuka je bila za revizore, a Iris Ernst bila je u grupi od 30 ljudi, jedina iz konzaltinga. -Kada su kolege iz Kazahstana saznale da sam ja iz konzaltinga, rekli su mi da su čuli od svojih šefova u Kazahstanu da se tamo traže ljudi unutar firme koji su iz konzaltinga i spremni raditi i razvijati napravljenje u Kazahstanu. Tako se dogodilo da sam tjedan dana poslije obuke već imala ponudu za posao u Kazahstanu.-pojašnjava Iris.
Iako je poslovni svijet, primarno muški svijet, poznat kao negostoljubivo mjesto za svaku ženu koja pokaže dozu ambicioznosti , pojedina istraživanja pokazuju da su radna mjesta kojima rukovode žene, znatno uspješnija zbog osobina koje nježniji spol unosi u svoja radna okuženja. Odlučnost, upornost te mogućnost napredovanja svakog od zaposlenika, neke su od osobina, s kojima se Iris nametnula u svom poslovnom okruženje te će danas o svojoj impresivnoj karijeri reći-
Trenutno radim kao partner (suvlasnik) KPMG u Centralnoj Aziji, regiji koja obuhvaća nekoliko zemalja, a dio je veće regije pod nazivom CIS (Commonwealth of Independent States), nama na ovim prostorima poznatijom kao “zemlje bivšeg SSSR”. Ja se baziram u Almaty-ju, najvećem gradu Kazahstana. Moj posao je financijski konzalting na transakcijama spajanja i preuzimanja firmi. Naprimjer, kada jedna firma hoće kupiti drugu, kupac ili prodavatelj ugovaraju pomoć od strane financijskih konzultanata kao što smo mi da im pomognemo kupiti biznis za manje (ili prodati za više) i ukazati na ključne rizike planirane transakcije. U mom timu u Kazakhstanu i Uzbekistanu, gdje imamo nekoliko ureda koji pokrivaju Centralnu Aziju, radi oko 100 ljudi, 25 pod mojim direktnim rukovodstvom. Dio smo firme koja u regiji CIS, u kojoj radimo kao jedan veliki tim, broji oko 6,000 ljudi.
Najviše se ponosim time što sam prošle godine, poslije 16 godina u firmi (3 u Hrvatskoj, 13 u Kazahstanu), koja je moj prvi i jedini posao poslije fakulteta (završila sam Ekonomiju u Zagrebu, dva smjera: Organizacija i management i Financije), postala partner. U mome poslu, to je najviši nivo u organizacijskoj hijerarhiji. U svome sam odjelu financijskog konzaltinga bila prvi partner u Centralnoj Aziji. Ponosim se i time sto sam svakog čovjeka u svom timu odabrala osobno, što je moj tim uspješan i kao cjelina i na nivou svakog čovjeka individualno - jako mi je stalo da se svi ljudi u timu razvijaju profesionalno i kao ličnosti. Također, ponosna sam što imam najduži staž u konzalting dijelu centralnoazijske firme, tamo sam od samog početka te linije posla u regiji i stvarala sam sve od nule, uz pomoć kolega iz Rusije.-govori Iris Ernst.
Razloga za ponos zaista je puno jer ova mlada i ambiciozna žena svoj put do uspjeha ostvarila je isključivo oslanjajući se na vlastitu snagu, proširujući svoja znanja i bruseći svoje talente do savršenstva.
Želim reci da mi je kao strankinji i mladoj ženi u velikom biznisu isprva bilo nužno naučiti više o samoj zemlji, ekonomiji, glavnim igračima u mjesnoj ekonomiji, zatim je tu bilo učenje jezika (ruski je jedan od dva službena jezika) i običaja, kako općenitih u društvu, tako i u biznisu. Mislim da mi je za to prvo upoznavanje trebalo vjerojatno godinu-dvije, dok se danas već osjećam tamo totalno kao svoj na svome, osobito u biznisu, gdje sad znam tržište puno bolje, nego u Hrvatskoj.
Što se tiče radne etike, iz mog iskustva tamo se radi više, nego u biznisu takve vrste u Hrvatskoj. Službeno radno vrijeme mi je naprimjer od 9 do 18, a često se radi i prekovremeno, bilo je čak dana (noći) kada me buđenje novog dana znalo dočekati na poslu. Naravno, to nije bilo lako, ali uz podršku kolega, koji su isto tako radili kao i ja, sve je bilo lakše i smatram da sam kroz takav profesionalni put i jako puno naučila.- pojašnjava.
O „Zemlji čuda“, kako u slobodnom prijevodu glasi ime Kazahstana, zemlji prekrasnih pejzaža i krajoliku koji obogaćuju vizure velikih gradova, Iris Ernst će reći- Kazahstan nije tipično “azijsko” tržište, to je vjerojatno pojam koji je bliži Dalekom istoku, dok je Kazahstan najrazvijenija zemlja Srednje Azije i druga najveća zemlja/ekonomija iz zemalja bivšeg SSSR, poslije Rusije.
Sama zemlja je iznimno bogata prirodnim bogatstvima (u značajnim količinama imaju nalazišta svih elemenata iz tablice Mendeljejeva. Najveći su svjetski proizvođač urana, značajni su globalni proizvođač nafte, prirodnog plina, uglja, željeza, bakra, zlata, itd.), veliki su proizvođač pšenice. Uglavnom, ekonomija je to koja zarađuje na bitno drugačijim stvarima, nego Hrvatska.
Po broju ljudi su trenutno oko 5 puta veći od nas, a Almaty, grad u kojem živim, je dva puta veći od Zagreba po broju stanovnika. Sam Kazahstan je površinom deveta najveća zemlja na svijetu. Transportno su iznimno važni za prijevoz između Europe, Kine i Rusije (dio su povijesnog Puta svile). Ono što, nažalost, većina ljudi zna o Kazahstanu u Hrvatskoj je iz filma Borat, koji ustvari nema nikakve veze s ondašnjom stvarnošću.-
Ova daleka, i za nas Hrvate, neistražena zemlja svojom bogatom poviješću, kulturom te načinom života koji osvaja pojedinca u trenutku kad je pokuša upoznati, zaista nikog ne ostavlja ravnodušnim, stoga smo pitali Iris Ernst da nam kroz nekoliko primjera dočara uobičajeni kazahstanski način života.
-Kao nekoga s naših prostora, gdje znamo da nam prošlost uključuje mnogo ratova, moram reci da me Kazahstan također zadivio svojom multinacionalnošću. U cijelom svijetu vjerujem da takvih primjera nema puno: u ovoj zemlji u miru, slozi i međusobnom poštovanju živi više od 100 (!!) nacionalnosti, ponekad potpuno različitih. Samo razmislite o tome - i, što je najvažnije, nikada nije bilo međunacionalnih sukoba većih razmjera. Također, Kazahstan je multireligijska država, gdje jedni uz druge stoje džamije i pravoslavne crkve, katoličke crkve i sinagoge.
Inače, Kazahstanci su ljudi s odličnim smislom za humor i često ih se može čuti da sa smiješkom zahvaljuju 'Boratu' na dodatnoj reklami svoje zemlje i rado dočekuju goste. Ponosni su na svoju gostoljubivost i prema gostima i turistima se uvijek ponašaju s osobitom pažnjom.
Također, ne mogu ne primijetiti da je i Kazahstan, kao i Hrvatska, ponosan na svoja sportska postignuća. Imena kazahstanskih olimpijaca i općenito sportaša u, primjerice, dizanju utega i atletici, biciklizmu, svim vrstama hrvanja i, naravno, boksu poznata su diljem svijeta. Naprimjer, Genady Golovkin, poznatiji kao 'GGG', nositelj je nekoliko pojaseva prvaka svijeta u profesionalnom boksu, dok “Astana Pro Tech Team” uključuje najbolje bicikliste na svijetu (Almaty zbog toga ima i utrku svjetskog kupa u biciklizmu), a također je zanimljivo da Kazahstan ima i pobjednike rally utrke “Dakar”.- pojasnila nam je Iris Ernst.
Iako već četrnaest godina živi u Kazahstanu i gotovo se u potpunosti asimilirala, spone s Hrvatskom i rodnim gradom, još uvijek su jake i neraskidive. Najviše joj nedostaju obitelj i prijatelji. Iskrena prijateljstva izdržala su test vremena i daljine, što je čini sretnom i ponosnom. Ipak, činjenica što je u dalekom Kazahstanu uspjela stvoriti svoju malu obitelj, ono je što joj pomaže živjeti tako daleko od domovine.
U svemu što radi nastoji ostaviti prepoznatljiv slavonski pečat, a to se najviše odnosi na gastronomiju. - Kazahstanska kuhinja je miks tipične slavenske hrane: govedina/piletina, krumpiri, tjestenina, povrće u raznim kombinacijama te centralnoazijske kuhinje koja se slavi plovom (pilav), jelima od konjetine, lagmanom (nešto najbliže iz naše kuhinje bi bio neki gulaš/paprikaš). Uglavnom, kako se sami Kazaci vole šaliti, u većini njihovih nacionalnih jela imate meso (govedina, konjetina ili janjetina), tijesto i luk. Ja, kao rođena Slavonka, sam probala dosta sačuvati način na koji sam kuhala i do tada - glavno je da sve naše “standardne” namirnice imaju tamo za kupiti- pojašnjava Iris Ernst.
Kazahstan je zemlja koja se u ekonomskom smislu jako brzo razvija te će takav gospodarski procvat zasigurno privući i stručnjake iz naše zemlje. Svima koji razmišljaju da svoje znanje ponude brzorastućem kazahstanskom tržištu Iris Ernst poručuje- Samo naprijed, čeka vas pustolovina života. Upoznat ćete novu kulturu, novi odnos prema mnogim “našim” tabuima poput religije, nacionalnosti, (puno su u tom smislu otvoreniji nego mi), puno dobrih ljudi, vidjet ćete prekrasne planine i, vjerojatno, naučiti neki zimski sport. A, ako ćemo ozbiljno, to je zemlja koja se jako brzo razvija, već sad imaju veliku ulogu na međunarodnim tržištima kapitala i mislim da je to jako dobro mjesto za kovati zanat u mnogim profesijama i dobro mjesto za izgradnju karijere jer, kao što kaže moja omiljena izreka: Rast počinje tamo, gdje završava tvoja zona komfora. Tako da prihvatite izazov!
