Pragmatičan političar ili vuk u janjećoj koži?
18.7.2022. | 20:44
Ante Mandarić
Pregleda: 4588
FOTO: Z.T.
Kaže se da je i najtrivijalnija misao onoga koji je iza sebe ostavio moćno djelo, ostaje značajna. Što kad su sve misli trivijalne, a moćnog djela nema? Iz afere u vlast, iz vlasti u aferu pa opet nazad na najjaču političku funkciju.
Očekivalo se da će biti drugačiji, postao je gori. Postavljen kao apolitična osoba služeći se samo inteligencijom džepa dogurao je do funkcije molera stranačkog imidža i paravana za njihove državničke autokratske golotinje. U nerijetkim verbalnim izletima lišenim političkog takta, a ponekad i pameti uz mnogo truda uspijevao je da neke istine pretočene u riječi preodjene u laži, a kad god se usudio lansirati stav, prijedlog ili ideje, događaji koji su uslijedili bolno su ga demantirali pokazujući da je nekompetentan, nebitan, neinformiran. Takav kakav je, bio je najinteligentniji politički potez njegovih mecena. Takav kakav je, postao je tek pijun u njihovoj igri. Simbol političkog besmisla i besmislenosti politike u Požeštini.
-Marijeva pudlica. –Lojalan. -Nedostojan, neslušljiv, negledljiv. -Jednobojan. -Tabula rasa. -Politički fikus koji nažalost ima snažan kapacitet širiti otrov.
Samo su neki od epiteta kojima se sve više etiketira najjača politička osoba. Barem onu koja je to danas na papiru. Kontradiktorne izjave ukazuju da vrlo često ne zna što priča. Ljudi prvo uključuju jezik pa poslije uključuju mozak, a onda obavezno negdje ispadne kratak spoj. Primjera ne manjka.
Formalno gledano, desetljećima je bio daleko od politike, a opet tako blizu. Nije ga bilo u izravnoj vlasti, vijeću, lokalnoj samoupravi, ali ipak svugdje je njegov politički DNK. „Nije on kriv, mi smo govna.“ - glasila bi parafraza čuvene replike iz kultnog filma Profesionalac. Šokantno je koliko ta rečenica i danas leži Požežanima. Dakako, mislimo na onoga koji ni sam ne vjeruje u ono što govori. Onaj koji prikriva vlastitu odgovornost rušenjem vlasti, ali koji alibi nalazi u tome što braću „zatječe“ s prstima u tegli pekmeza.
Domogao se funkcije iza koje nema skrivanja, u kojoj se svaki potez osluškuje i promatra. Funkcija je to u kojoj se i za najmanju sitnicu lako dogodi salto mortale. U rok službe ide odgovornost i stajanje iza svojih izgovorenih riječi, odrađenih djela, ali i odabira najbližih suradnika te odgovaranje za njihove javašluke. Politička laž, spin, manipulacija, sastavni je dio takvog svijeta, ipak bitno je znati granice dobrog ukusa kako upravo sve navedeno ne bi postalo najveći uteg samom sebi.
Vuk u janjećoj koži popularan je izraz koji karakterizira osobu koja ima dobar karakter, ali u stvarnosti je zla, perverzna ili nepoštena. Normalno, osoba koja se smatra "vuk u janjećoj koži" skriva svoju pravu negativnu prirodu. Čini se da su ti ljudi obrazovani, suosjećajni i dobri prijatelji, ali to nisu pravi osjećaji.
"Vukovi u janjećoj koži" koriste lažnu simpatiju kako bi osvojili ljude oko sebe, samo da bi postigli određeni sebični cilj. Ta fraza potječe od klasičnog izvatka iz Novog zavjeta iz kršćanske svete Biblije. To je usporedba o Isusu Kristu, opisana u Matejevoj knjizi koja kaže:
"Čuvajte se lažnih proroka. Dolaze prerušeni u ovce, ali iznutra su proždrljivi vukovi. Znat ćete ih za ono što rade. Trnje ne daju grožđa, a koprive ne daju smokvama." (Matej 7: 15-16).
U ovoj prispodobi čak je i Isus nastojao upozoriti svoje vjernike na jedan od najgorih uvjeta ljudskog bića: laž. Lažni ljudi pokušavaju obmanjivati druge u pokušaju da steknu prednosti nad drugima, i u tom procesu ne uzimaju u obzir osjećaje ili fizičku i mentalnu stabilnost drugog.
Sat otkucava, vrijeme prolazi, na kalendaru križaju se dani, a samo vrijeme će pokazati je li se radilo o pragmatičnom političaru ili vuku u janjećoj koži?
Quidquid in occulto est, in apricum proferet aetas.
