Požežanka Elizabeta u Nigeriji pokušava završiti izgradnju sirotišta i sigurne kuće za žene
13.2.2022. | 12:14
Kristina Šimić
Pregleda: 6421
(FOTO: privatna kolekcija)
Život daleko od rodnog kraja za mnoge Požežane nije nepoznanica, ali kad ljubav postane putokaz pa vas otisne do kontinenta koji vam je iskustveno nepoznat i dalek pustolovna priča dobiva sasvim drugačiju dimenziju.
-U Nigeriju sam nakon nekoliko godina volontiranja po Europi i godine provedene u Dubaiju otišla zbog svoje neizmjerne ljubavi prema Africi. Odmalena sam slušala o Africi i tada sam s obzirom na poznanstva imala priliku tamo otići i bez ikakvih troškova započeti život- započinje svoju priču Elizabeta Kovačec, Požežanka koja živi u Lagosu.
Da prst sudbine i najkompliciranijoj pustolovini udahne smisao, dokazuje Elizabeta svojim primjerom.
- Stigla sam u Lagos ne planirajući ništa unaprijed, ali sam se nakon mjesec dana počela baviti event planingom (organiziranje rođendana, partija na plaži i brodovima) te sam bila uključena u socijalni rad u Lagosu. Prije toga sam u Budimpešti odradila godinu dana volontiranja s beskućnicima u sklopu projekta Europske Unije, a upisala sam i fakultet Europskih znanosti u Nizozemskoj gdje sam studirala prije nego je corona pomutila svima planove.
Ako priželjkujete safari i prostrane savane protkane zrakama sunca na umoru u Nigeriji će vas dočekati sasvim drugačiji pejzaž; zlatni pijesak mnogobrojnih plaža u zanosnom plesu s valovima Atlantika. Upoznat ćete životopisnu kulturu, a kroz smaragdne šume mangrova i rustična plemenska sela shvatit ćete zašto je baš zelena boja obilježje Nigerije.
-Moram priznati, iako sam provela godine i godine okružena Nigerijcima, da mi je dolazak tamo u jednu ruku bio šokantan. Nigerija je nešto potpuno drugačije od Hrvatske počevši; samo od činjenice da Lagos ima preko 25 milijuna stanovnika. Tamo se većinom zakoni ne poštuju i svatko se bori za sebe na bilo kakav način. Nigerija je jako teška zemlja za život, ali su ljudi uvijek nasmijani i zainteresirani za kontakt s turistima.
Lagos nikad ne spava i u usporedbi s Požegom uvijek imate gdje otići i što raditi. Velika je razlika između bogatih i siromašnih, tako da sam u Lagosu vidjela ogromne vile s bazenima i trošenje nekoliko tisuća eura za noć u klubu, ali i hrpu beskućnika po cestama i neizrecivu glad- opisuje Elizabeta.
Aromatična, raskošna i puna kontrasta poput Nigerije je i tradicionalna kuhinja. Jednom kad probate gastronomska ponuda megapolisa Lagosa , eksplozija okusa u vašim ustima, natjerat će vas da zauzmete svoj stav kad je riječ o nigerijskoj hrani. Obrok vam se može svidjeti ili ne, ali vas svakako neće ostaviti ravnodušnim
- Hrana je dosta drugačija od naše i najveća je razlika u tome sto oni preferiraju jako ljutu hranu. Također, upotrebljavaju palmino ulje i puno biljaka, kao i recimo kravlju kožu ili tripice (fileke). Meni je osobno hrana jako odgovarala i imala sam puno zdravstvenih beneficija (puno bolja probava i napokon nisam morala piti hormone za štitnjaču jer su nalazi bili u redu) -pojašnjava.
Iako Nigerijci ulažu u visoko obrazovanje, klasni sistem još uvijek postoji pa ako se i odlučite započeti novi život u najmnogoljudnijoj afričkoj zemlji, pronalazak posla kao bijelcu neće vam stvarati problem.
-Nigerijci su većinom visoko obrazovani (svake godine ih diplomira oko 600 000) ,ali kao Europljani mi tamo imamo prednost pred njima, tako da za mnoge poslove nije potrebno imati visoko obrazovanje. Od ostalih nacija tamo najviše rade Libanonci, a ima i Engleza koji su većinom u naftnoj industriji na visokim pozicijama- govori nam Elizabeta.
Elizabetu Kovačec ljubav prema Africi dovela je sve do Nigerije, ljubav ju je tamo i zadržala pa je Lagosu upoznala svog sadašnjeg zaručnika; ta ista ljubav blagoslovila ju je novim životom koji raste u njoj pa sad Elizabeta zatvara krug i Nigeriji uzvraća ljubav kroz humanitarni rad kojim se bavi.
- Zaručena sam za Nigerijca i u Hrvatsku sam se vratila u želji da ovdje ostvarimo neki zajednički život. Trenutno smo u procesu rješavanja zaručnikove vize. U Nigeriji sam, u mjestu Maya, započela projekt sirotišta i sigurne kuće za žene i u planu mi je taj projekt što prije dovršiti i započeti s volonterskim radom. Živeći u Nigeriji naučila sam da je dovoljan trenutak da s vrha padnete na dno, ali je dovoljna i samo jedna dobra ideja da se na taj isti vrh popnete- zaključuje Elizabeta.
