Požežani na ʺtrodnevnoj ekspedicijiʺ- pohodu na četvrti najviši vrh Austrije
11.7.2019. | 13:01
I.Š.
Pregleda: 4199
Požežani među planinarima na ʺtrodnevnoj ekspedicijiʺ- pohodu na četvrti najviši vrh Austrije
(FOTO: HPD Sokolovac)
U organizaciji HPD “Sokolovac” Požega i pročelnice Sekcije Zagreb organiziran je pohod u kojem su sudjelovali i planinari HPD “Krndija” Našice i HPD “Mališčak”. Ispenjali su 3666 mnv visok Großvenediger, četvrti vrh u Austriji i drugi po visini u Nacionalnom Parku Hohe Tauern.
Gledajući slike na planinarskom kutku za oko mi je zapela slika sa grebena pred vrhom Großvenedigera. Pomislila sam: „tu želim biti” Iste sekunde sliku sam prosljedila Hrvoju M.i zamolila ga da idemo, no niti jedno od nas nema iskustva u visokom gorju i hodanju po snijegu i ledu. Nedugo nakon toga pokazala sam sliku Raletu i on je iste sukunde rekao: „Idemo!” Nakon samo par mjeseci Großvenediger je već iza nas. Uspon na Großvenediger zahtijeva iskustvo po ledu i snijegu, uporabu ledenjačke opreme, te dobru fizičku kondiciju jer predstavlja prilično veliki stupanj napora.
Točno u petak u ponoć Rale, Silvija, Hrvoje T., Hrvoje M., Kruno i Maja kreću iz Požege put Zagreba gdje kupe mene i zajedno nastavljamo preko Ljubljane sve do Lienza i onda do sela Hinterbichl odakle započinje naša trodnevna avantura i uspon na Großvenediger. Großvenediger je sa svojom visinom od 3666m četvrti po visini u Austriji i drugi u nacionalnom parku Hohe Tauernu gdje je od njega višlji samo Grossglockner. Karakterizira ga najveća ledenjačka masa u čitavoj Austriji. Iz sela Hinterbichl započinje uspon makadamskom cestom sve do doma Johannishuitte (2121m) gdje je moguće doći i taxsiem. Nas troje odlučujemo se za taxi, a ostali kreću pješice. Nakon nešto manje od dva sata i savladane visinske razlike od oko 600m Rale, Silvija, Kruno i Hrvoje dolaze u dom i nakon kraćeg odmora svi zajedno krećemo prema domu Defreggerhaus. Do doma imamo 3 sata i 840m visinske razlike. Planinarski put nas vodi kroz prekrasnu glečersku dolinu. Prolazimo prekrasne travnate i stjenovite padine, prelazimo preko bezbroj „potoka” koji nastaju otapanjem ledenjaka, susrećemo svizce koji bez straha poziraju. Ne žurimo, što zbog prekrasne prirode, a što i zbog teških ruksaka na leđima.
Dolazimo u dom smještamo se u sobe, dogovaramo detalje za sutrašnji polazak, večeramo, a naravno treba probati i Austrijsko pivo☺. Ustajemo u 6 sati i nakon doručka krećemo na uspon, nakon savladanih 100m dolazimo do ruba ledenjaka gdje je potrebno napraviti navez i obuti dereze. Ima nas 7 i kretat ćemo se u dva naveza. Kećemo! Nekima je ovo prvi susret sa ledom. Ispred nas samo čisto bijeli snijg i led, imamo sreće jer dan je prekrasan, hodamo polako i uživamo u prekrasnim pogledima, sa svih strana otvaraju se prekrasni vidici na okolne vrhove. No ipak je potrebno pažlivo hodati. Sa strana nailazimo na pukotine u ledu, a neke smo morali i preskočiti, ali uz savjete iskusnih kolega ništa nam ne predstavlja problem. Susrećemo brojne naveze koji idu prema vrhu, svugdje oko nas samo očaravajuća bjelina... Ljepši dan od ovoga nismo mogli niti zamisliti za uspon. Hodamo polako jer se staza konstantno uspinje Bližimo se vrhu, a ja ima problema sa derezom i prije izlaska na prekrasni vršni greben (Firnragt, širok 1m) skidam ju i izlazim na vrh samo s jednom derezom na nozi. Prvi navez je izašao na vrh prije nas, sretni smo, čestitamo si, fotografiramo se u bezbroj poza. Kako je na vrhu lijepo vijeme, temperatura je 5⁰C odlučili smo ostati duže i uživati u prekrasnim vidicima na Nacionalni park Hohe Tauern i okolne vrhove od kojih je najistaknutiji Grossglockner. No kako svemu pa tako i ovoj ljepoti mora doći kraji i vrijeme je za povratak u dom. I opet uživamo u prekrasnim pogledima i prekrasnoj bjelini oko nas.
Nakon 3 sata smo u domu, nismo žurili, uživali smo u svakoj minuti spusta. Sretni smo, prepričavamo dojmove, ja još ne vjerujem gdje sam to bila☺ Vrijeme do večere i spavanja kratimo društvenim igrama, Raletu ide najbolje. Nakon pređene 4/6 kruga za njega Igra svaki puta završava. Ne ljutimo se, kada je društvo dobro ništa nije problem! Ujutro ustajemo u 6h, doručkujemo i svoje teške ruksake stavljamo na leđa i krećemo, treba se spustiti 1500m po predivnoj planinaskoj stazi sve do sela Hinterbichl gdje smo ostavili kombi. Bio je ovo izlet za pamćenje, mnogi od nas su ovim izletom pomakli svoje granice. Nekima je ovo bio prvi susret sa ledenjakom, a nekima priprema za skorašnji uspon na Elbrus!
Hrvoje T, Ratimire i Silvija Čajka, sretno Vam na Elbrusu!
A nama ostalima, što je sljedeće? Tko zna! Umor prolazi, zadovoljstvo ostaje!
Ivana Šljerić
HPD „Sokolovac“ Požeg
