Požeški biskup na blagoslovu obnovljene crkve sv. Katarine Aleksandrijske u Zoljanu
28.11.2021. | 10:20
Požeška biskupija
Pregleda: 895
(FOTO: Požeška biskupija)
Požeški biskup Antun Škvorčević predvodio je 25. studenog u mjestu Zoljan, filijali Župe sv. Antuna Padovanskog u Našicama euharistijsko slavlje svetkovine sv. Katarine Aleksandrijske, zaštitnice crkve i mjesta te je blagoslovio obnovljenu crkvu. Koncelebrirao je gvardijan i župnik fra Petar Cvekan, fra Marinko Vidović, župni vikar zadužen za filijalu Zoljan te Matej Siluković, tajnik. U ime mještana Zoljana biskupa Antuna pozdravio je fra Marijan, rekavši da se vjernici raduju njegovu dolasku i blagoslovu crkve koja se u njihovu mjestu pamti od 1660. godine i koja je više puta obnavljana, a posljednji puta 1971. godine. Podsjetio je da je najnovija obnova uslijedila nakon što je poplava poharala našičko područje 19. srpnja ove godine, kada ih je biskup Antun među prvima pohodio i ohrabrio za obnovu. Zahvalio je svim dobrim ljudima uključenima u obnovu spomenute crkve, koja je zahtijevala mnogo posla, ali je ujedno mještanima podarila i veliko veselje, okrunjeno današnjim slavljem. U znak dobrodošlice mještanka Patricija biskupu Antunu je uručila cvijeće.
Uvodeći u sveto slavlje biskup je podsjetio nazočne da nas je i danas u njihovoj crkvi okupio živi uskrsli Krist Gospodin te se očitujemo kao zajedništvo njegove Crkve koje traje već dvije tisuće godina. Čestitao im je svetkovinu sv. Katarine, zaštitnice njihove crkve i mjesta, kao i na svemu onome što su učinili u njezinoj obnovi, zahvalivši svima koji su to djelo duhovno ili materijalno pomogli. Kazao je kako blagoslovom ove crkve želimo Bogu reći da je ona prostor susreta s njime, ali još više da su naša srca i životi mjesto njegove prisutnosti. Spomenuo je kako ćemo blagosloviti vodu kojom ćemo najprije poškropiti sebe u znak krštenja po kojem smo postali hram Duha Svetoga, a potom i zidove obnovljene crkve, te je sve sudionike slavlja pozvao da budnom vjerom sudjeluju u ovom svetom činu.
Biskup Antun započeo je homiliju pitanjem nazočnima znaju li čitati, dodavši odmah, da ne misli na slova i knjige, nego na znakove vremena, kako nas uči II. vatikanski sabor. Kazao je kako o sv. Katarini ne znamo mnogo, ali imamo zasvjedočeno da je živjela u Aleksandriji, gradu poznatom po učenim filozofima te da je vjerojatno i sama među njih pripadala, ali da je postala Isusovom učenicom te je vjerom čitala značenje događaja, u njima prepoznavala Boga na djelu i svojom se mučeničkom vjernošću Isus Kristu u njih uključila i postala s njime pobjednica. Dodao je kako nam naviještena Božja riječ otkriva pojedine crte njezina lika, jer je ona od nje i po njoj živjela.
Biskup je upozorio kako Isus u evanđelju poziva svoje učenike da dobro nauče gledati događaje i pojave u ovom svijetu, te svojim budnim vjerničkim srcem „znaju pročitati“ kako je u svim zbivanjima, kao i u njihovu životu prisutan Bog. Poručio je sudionicima slavlja neka ne čekaju da im neki ideolog, filozof, političar ili netko drugi tumači što se događa u svijetu i u njihovu životu, nego da ih poput sv. Katarine čitaju vjerom, kako su naučili u školi Isusa Krista. U životu sv. Katarine zacijelo je bilo presudno što je u Isusu Kristu pročitala točnu i konačnu istinu o nama, o kojoj govori sv. Pavao u ulomku drugog čitanja, kad veli: »Ako je Bog za nas, tko će protiv nas?«. Prepoznala je kako je Bog jači od svih naših neprijatelja i životnih nevolja, uključujući i samu smrt. Postoji svemirski Božji „za nas“ u Isusu Kristu, nepoderiv i nepotrošiv. On je naša sudbina, i stoga najbolje činimo kad se opredjeljujemo za Isusa Krista, ustvrdio je biskup, sažimajući poruku današnjeg slavlja.
Razmišljajući o Isusovu evanđeoskom pozivu da događaje u svijetu čitamo kao znakove vremena, biskup je potaknuo nazočne da i u nedavnoj poplavi u našičkom kraju, kao i u aktualnim događajima oko pandemije COVID-a 19 očima vjere promatraju što se doista događa u dnu stvarnosti, ne svrstavajući se među one koji svojim djelovanjima produbljuju podjele u društvu. Ustvrdio je da bi nam sv. Katarina zajedno s piscem Knjige Sirahove, čiji je ulomak naviješten u prvom čitanju, poručila da uz ljepotu prirodnih pojava našega stvorenog svijeta postoji i njegova ranjenost zlom i negativnošću, kao i nas ljudi. Kazao je kako je sv. Katarina u mučeništvu iskusila svu težinu ljudske zloće, ali je bila duboko uvjerena da je Bog pri tom nije napustio i prepustio silama zla, kako njima ne pripada zadnja i konačna riječ, nego Bogu izvoru svakog dobra. Povezujući to s trenutačnim zbivanjima kod nas, biskup je rekao da smo svjedoci kako se svaki dan u Hrvatskoj naveliko pripovijeda o zlu i negativnosti. Kao da želimo poslagati neki tamni, nečitljivi mozaik u kojem se prava stvarnost ne može dobro vidjeti. Ako događaje promatramo samo kroz zlo koje se zbiva, gledamo mrak u kojem se ne može vidjeti i prepoznati ništa drugo osim straha. Strah je odsutnost Božje blizine i prisutnosti. Ondje pak gdje je Božja blizina na djelu nema straha, nego vlada pouzdanje, povjerenje, predanje Bogu i položenost vlastite sudbine u njegove ruke. Stoga je biskup pozvao sudionike slavlja neka ne budu zarobljenici mraka negativnosti, nego da vjerom prepoznaju kako je u našem svijetu ranjenom zlom prisutan onaj Bog koji nam se u Isusu Kristu objavio moćnijim i od same smrti. Još im je poručio da je od prirodne nesreća koju nazivamo poplava mnogo opasnija duhovna katastrofa koja se događa kad zlo i negativnost zapljusne ljudske duše. Ustvrdio je kako ne bi bilo velike koristi od obnove poplavom oštećenih zdanja, ako bi naše duše ostale zahvaćene zlom i negativnošću. U tom smislu, nastavio je biskup, obnova ove crkve prigoda je mještanima Zoljana da provjere jesu li i koliko njihova srca utonula u zlu i negativnosti ili su otvorena za Božju prisutnost i toplinu njegove ljubavi jače od smrti, kojoj služi Crkva. Pored toga, prigoda je to da i oni poput sv. Katarine kroz svakodnevnu molitvu, nedjeljnu svetu misu i slušanje njegove riječi posvjedoče Bogu i Isusu Kristu što žele ostvariti s njime, da ne žele biti dio onoga društva koje propada u mraku zla i nemoći, nego se opredjeljuju za Isusa Krista i njegov „za nas“ kojim je išao do kraja, do u smrt. Zahvalio je sv. Katarini za njezin snažan životni primjer i poticaj, te je zamolio njezin zagovor da i mi budemo odvažni na putu vjere i zagrijemo svoja srca obnovljenom vjernošću i predanjem Bogu.
No, ono je povezano s trpljenjem te je biskup kazao kako Isus u današnjem evanđeoskom ulomku obećava svojima progon, muku i trpljenje. Naglasio je kako je sv. Katarina iskusila što to znači biti Isusov u vrijeme dok je car Dioklecijan naredio da se u Rimskom carstvu progone kršćani, a rimski upravitelj Egipta Maksimin provodio carev nalog. Kazao je kako je ona odbila prinositi žrtve nemoćnim poganskim bogovima, i željela ostati posvema vjerna moćnom Isusu Kristu, te je prema pobožnoj legendi bila podvrgnuti mučeništvu na taj način da je bila privezana za naoštreni točak čiji su joj bodeži probadali tijelo. Istaknuo je kako je Katarinin mučitelj mogao slomiti njezino krhko ljudsko tijelo, ali nije mogao slomiti njezin duh, ojačan snagom Isusove ljubavi s križa. Kakav je to car koji se pored sve svoje vojne, financijske i druge moći boji jedne djevojke koja vjeruje Isusu Kristu, zapitao je biskup. Napomenuo je kako se vara svaki moćnik ovoga svijeta kad povjeruje da će pobijediti Boga, progoneći njegove sljedbenike. Isus dva puta poziva svoje učenike u današnjem evanđelju neka se ne boje svoje slabosti i nemoći, i ne straše položiti život za njega, jer je njegova ljubav jača od svega, ustvrdio je biskup. Homiliju je zaključio podsjećajući sudionike slavlja da se na oltaru i ove obnovljene crkve u svetoj misi slavi spomen Isusove žrtve „za nas“, te je upozorio na nedosljednost onih kršćana koji nedjeljnoj svetoj misi pretpostavljaju neke svoje ljudske aktivnosti, pravdajući se da „imaju posla“ i da „nemaju vremena“ ići na svetu misu. Pozvao je nazočne neka u svojoj obnovljenoj crkvi uvijek omogućuju Isusu Kristu da svojim moćnim „za nas“ s križa ostvari u njima pobjedu života, smisao i veličinu njihova postojanja.
Na svršetku misnog slavlja fra Marinko Vidović uputio je sudionicima svoju riječ, zahvalivši svima koji su darom i radom pomogli obnovu crkve sv. Katarine u Zoljanu. Riječi zahvalnosti izrekao je i biskupu Antunu za brigu oko obnove crkve i njezina današnjeg blagoslova. Zahvalio je na pomoći i suradnji našičkom gradonačelniku Krešimiru Kašubi i predsjedniku mjesnog odbora Zoljan, Josipu Šimcu. Arhitektu Ivanu Valečaku, rodom iz Zoljana, zahvalio je za vođenje i nadzor cjelokupne obnove crkve. Zahvalnost je uputio donatorima, tvrtkama i poduzećima, te izvođačima građevinskih radova i drugim zaslužnim pojedincima. 
