Požeška nastavnica u australskoj avanturi života
31.1.2021. | 09:40
Kristina Šimić
Pregleda: 10522
(FOTO: Sara Klanfar: privatni album)
Kada odrastete u mekom zagrljaju požeških gora, osluškujući žubor Orljave što spokojno teče svojim tokom, pogleda uprtog u zelene ravnice i u srce pohranite sve boje zavičaja, tada u nešto zrelijoj fazi života svoj djelić raja poželite približiti ljudima koji tom zavičaju teže, a odavno ih je život od njega odvojio. Dogodi li se da diplomirate razrednu nastavu s pojačanim engleskim jezikom pa prihvatite priliku mogućnosti rada u Australiji sa zajednicom hrvatskih iseljenika, tada dobijete inspirativnu priču mlade požeške magistre primarnog obrazovanja Sare Klanfar. 
Sara je u glavni grad savezne države Victorije, Melbourne, preselila zbog ugovora o radu na određeno vrijeme. Kako sama kaže, osjetila je poziv učiteljskog zvanja - Koliko god zvučalo kao klišej jer se radi o učiteljskom poslu, osjećala sam poziv da odem u Australiju zbog toga što se otvorila prilika da u njoj radim s našim iseljenicima koji se naraštajima trude očuvati svoj identitet, kulturu i naš hrvatski jezik. Ujedno me i strašno privlačila mogućnost da istražim jednu daleku zemlju za koju nemam predodžbu o tome kako se u njoj živi. -
Još u avionu, Sari je gospođa koja je sjedila pokraj nje sa zanosom pričala o Melbourneu kao o europskom gradu, hrabreći je kako će se vrlo brzo naviknuti jer razlike gotovo i ne postoje, ali to nije bilo ni približno tako. - Kada me netko pita što je to toliko različito tamo, odgovaram: „Sve!“. Od onih manje očekivanih razlika – ljudi koje srećem na ulici, do onih više očekivanih razlika – vožnje lijevom stranom ceste. A to je zapravo samo mali dio onoga što je različito. U Australiji mi je na početku sve bilo naopako, čak i način na koji sam zakopčavala novu jaknu! Što god bih pomislila napraviti na desnu stranu, trebala sam na lijevu. Osim što se vozi s lijeve strane, tako se i vozi pokretnim stepenicama, šeta gradom i slično. Australci su dosta opušteni ljudi i ne mare za modu i oblačenje pa mi je u početku bilo čudno vidjeti da netko gradom šeta bos, ali sada me takve situacije nasmiju, osim kad je vani zima - govori nam Sara.
Također, veliki je izazov, pogotovo za mladu osobu, preseliti se u zemlju i podneblje toliko različito od onog na što smo naviknuli. Sara smatra da za privikavanje na novi život treba proći minimalno godinu dana jer se ništa ne može dogoditi preko noći, niti u materijalnom smislu, a ni u glavi. - Ako u novu zemlju dolaziš sa stavom da iz tog iskustva želiš nešto naučiti, onda ti je lakše jer ćeš se truditi prilagoditi i prihvatiti ostale kulture i različitosti na koje naiđeš. Uz sve to je jako važno i da ne izgubiš sebe - smatra Sara.
Srdačnost i susretljivost Australaca pomogli su Sari da prve korake u stranoj zemlji napravi s lakoćom jer u Australiji pozitivna atmosfera vlada među ljudima i sasvim je normalno da vas stranac priupita: „Kako ste?“. Također, Sari se sviđa što Australci vole boraviti u prirodi, a Melbourne je pun parkova i zelenila s uređenim šetnicama pa je Sari najdraži način opuštanja ispijanje omiljenog čaja dok pored nje prolaze životinje toliko pitome da vam se učini kako se pored vas šeta vaš ljubimac.
U dalekom Melbourneu piknici na travi i kampiranja stil su života, a sama priroda posebna je i raznolika. - Zoološki vrtovi i rezervati nude beskrajne mogućnosti upoznavanja australske flore i faune te sam tako hranila valabije (tobolčare iz porodice klokana) i razne ptice, držala zmiju i wombate (čiji su stražnjica i čelo tvrde kao čelik), mazila koalu (oprez zbog pandži), ali sam i malo ubrzala korak kad su na red došle ptice emu, nojevi i klokani - prepričava nam Sara svoje doživljaje.
Hrana u Australiji je raznolika. Može se naći sve, od australskih “bruncheva“ do azijske kuhinje, preko europskih slastica pa sve do delicija zemalja Južne Amerike i Afrike. Kada ju uhvati nostalgija, Sara voli otići do četvrti Williamstown u kojoj postoji i hrvatski restoran, prošetati do grčke četvrti iz čijih izloga ju mame bureci, baklave i pite, a nekada posjeti i „Slavonija Deli“, štand sa slavonskim delicijama na tržnici Preston Market. Na sreću, čežnja za domom lakše se podnosi uz telefonske razgovore s majkom, unatoč 10-satnoj razlici, uz radne kolege iz jezične škole „Victorian School of Languages“ te uz potporu hrvatske zajednice uz koju se i proslava blagdana čini kao da ste kod kuće u Hrvatskoj.
Da biste doživjeli Australiju i osjetili djelić atmosfere, treba imati na umu da proces čekanja vize i dobivanja iste zna potrajati. Ako planirate preseljenje u Australiju, osnove engleskog jezika su obavezne, a jezik ćete nakon dolaska morati nadograđivati jer Australci koriste dosta slengova. - Pa tako na pitanje „Wanna cuppa?“ svakako odgovorite sa „Yes, please.“ i pritom uživajte u čaju koji se u Melbourneu pije i servira gotovo cijele godine - savjetuje nam Sara.
Dodatnu glavobolju mogao bi vam zadavati i smještaj koji se teže nalazi, ali u Melbourneu postoje hoteli u kojima možete odsjesti na neko vrijeme kao stanar za približno istu cijenu kao da iznajmljujete stan ili sobu.
-Također se trebate pripremiti na to da vrijeme zna biti jako promjenjivo te tako jedan dan možete šetati u jakni na 12°C, a drugi dan u haljini na 32°C. Iako sam u Melbourne došla s kaputom, vrijeme me ipak iznenadilo. Grad je prilično hladan i vjetrovit, a još ga zovu i “grad s četiri godišnja doba u jednom danu“. Nisam vjerovala da u nekoliko minuta hladna klima s Antarktika može temperaturu zraka s 40°C spusti na 20°C što je priličan šok za organizam, ali i to sam doživjela. Kao i osjećaj da ulaziš u kuhinjsku pećnicu kad sam nakratko bila vani na temperaturi od 47°C!Treba se paziti vrućina i ponekih opasnih životinja, kojih zapravo nema toliko u gradu niti u hladnijim područjima. One većinom obitavaju u zabačenim područjima, parkovima, oko voda i rijeka. Nasreću, na takvim mjestima uvijek postoje upozorenja o mogućnosti pojava istih. - Objašnjava Sara.
Melbourne je velik grad pa će samim tim i putovanje na posao biti dugotrajno. Ako vam u gradu kao što je Melbourne na putovanje do posla odlazi samo 30 – 45 min na dan u jednom smjeru, pravi ste sretnici. S velikim gradom, dolaze i veliki životni troškovi. Životni standard je visok pa tako sve dosta košta, a neke namirnice imaju zaista previsoku cijenu. Budući da su cijene visoke, uobičajeno je da se prilikom izlaska van ili na večeru račun podijeli tako da svatko plati što je konzumirao.
I zato putujte, istražujte, naučite ponešto o svijetu i sebi, a zatim se vratite i oplemenite živote svojih sugrađana novim spoznajama u maniri nastavničkog zvanja koje je upravo vas odabralo da najljepše priče svoje zemlje ispričate na drugom kraju svijetu jer kako sama Sara kaže:
„Uvijek ću biti hrvatsko dijete i na put ne odlazim razmišljajući da se neću vratiti u Hrvatsku. Moje srce je u Hrvatskoj. Tu je moj dom, tu su moji ljudi, moji roditelji, obitelj i prijatelji. Tu je ono nešto naše što nitko izvana ne razumije i ne vidi. Smatram da obje zemlje imaju svoje prednosti i svoje mane. U svakoj možemo pronaći ono nešto u što ćemo se zaljubiti kao i ono nešto što nam u njoj nedostaje. Ne bih voljela uspoređivati dvije tako različite, a meni tako posebne zemlje. Ono što mogu reći je da obje zemlje dijele iste kvalitete – dobre ljude, predivnu prirodu i jako ukusnu hranu. Ostalo su nijanse za koje svatko od nas sam mora odlučiti odgovaraju li mu ili ne. Dakako, puno toga ovisi o trudu, a ponekad i sreći pojedinca.“
Australija, država, kontinent i otok u jednom. Zemlja koja intrigira i privlači ljepotama netaknute prirode, nestvarno lijepim krajolicima koji vas zovu da ih otkrijete. Stoga za sve one željne avanture, učenja o sebi i svijetu, Sara ima poruku:
„Za kraj bih htjela ohrabriti sve mlade ljude željne pustolovina da idu na razmjene studenata i programe koji im se nude, da probaju nešto novo kada im se ukaže prilika, da vjeruju u sebe i da u svako iskustvo idu otvorena uma i velikog srca. Da ljudima koje upoznaju daju djelić sebe, budu ponosni na svoje korijene, ali i da uvijek idu s ciljem da nešto spoznaju i nauče o svijetu i sebi. Kamo sreće da se takvi, duhom i idejama bogati, vrate u našu lijepu zemlju, da polako utremo neke nove, plodnije puteve.“
