Požeška glazbenica svojim talentom osvojila Bratislavu
15.2.2021. | 07:01
Kristina Šimić
Pregleda: 9595
FOTO: Kristinka Vrba: privatni album
Purpurno nebo iznad dunavske ljepotice traži svoj odraz u rijeci, Bratislavski dvorac, drevni čuvar grada već po ustaljenoj tradiciji dominira horizontom dok Bratislava tone u večernji suton uz blagi zvuk harmonike. Uspavljuje svoje nove sugrađane Kristinka Vrba studentica prve godine harmonike na “Vysoka škola muzickih umeni“ u Bratislavi.
Putovanje do Bratislave trajalo je cijeli Kristinkin život baš kao i njezino odrastanje uz harmoniku. Očevo amatersko bavljenje glazbom i jedna mala, crvena harmonika u uglu sobe povele su je na nepredvidivo putovanje svijetom nota.
Uz podršku roditelja upisala je Glazbenu školu, a svaku fazu odrastanja obilježio je po jedan nastavnik, mentor i prvenstveno prijatelj koji je pažljivo usmjeravao i razvijao glazbeni senzibilitet talentirane umjetnice. Kristinka Vrba još se uvijek živo sjeća svog prvog nastupa u Slavonskom Brodu gdje je osvojila drugo mjesto pri tom naučivši sve male tajne zanata.
- Važan je hod do pozornice, stav koji imaš kada dođeš pred publiku i prije nego kreneš svirati, stisak ruke dok ti netko čestita nakon nastupa, jer s tim također pokažeš samopouzdanje, odnos s publikom, ponašanje prema instrumentu. Kada sam se s tim svim upoznala, za mene sviranje više nije bilo prazno stiskanje tipki i čitanje nota s papira, nego puno više od toga.-pojašnjava nam Kristinka.
Harmoniku mnogi smatraju jednim od težih instrumenata, ali Kristinka nas uvjerava u suprotno- Nije teško, sve to kroz godine uđe u glavu. Uvijek me ljudi pitaju: „ Pa kako znaš koju tipku trebaš stisnuti kad su sve jednake?“ Jednostavno znam gdje se što nalazi te nakon više od deset godina sviranja više ni ne razmišljam o tome, prsti sami idu. Teško je kad si dijete pa moraš za sobom vući tešku harmoniku, ali i to su nekakve čari-.
Oduvijek je željela biti profesorica harmonike, a slučajni susret s bivšom nastavnicom prisjetio ju je na njezine davne snove. -Moja prva nastavnica harmonike bila je Marija Višaticki. Učila me prve 3 godine, dok se nisam odlučila prebaciti na dugmetaru. Srele smo se slučajno prije par godina, tada mi je rekla: "Znaš, Kristinka, kada si tek došla u glazbenu školu, nakon prvih par mjeseci ja sam te pitala, što želiš biti kada odrasteš, a ti si rekla, pa nastavnice, želim biti isto to što ste i Vi." -prisjeća se Kristinka drage uspomene.
Ustrajan rad uz mentorstvo profesorice Nikoline Furić pri kraju srednje škole počeo je davati zapaženije rezultate tako je Kristinka osvojila treće mjesto na međunarodnom natjecanju iz harmonike “Eufonija” u Novom Sadu i sudjelovala na Svjetskom natjecanju iz Harmonike u Castelfidardu (Italija). Također je osvajala nagrade na Međunarodnim susretima harmonikaša u Puli, Međunarodnom natjecanju u Popradu (Slovačka), regionalnom i državnom natjecanju HDGPP u Zagrebu. Ove godine dobila je poziv iz Čilea da svira na njihovom harmonikaškom festivalu “Fundación Entre Fuelles”. Iako je to natjecanje bilo online, ostavilo je na Kristinku pozitivan utisak.
Kristinka je bila i dio komornog sastava kojeg su kasnije nazvali „Trio Red March“, u kojem su osim nje svirali i harmonikaši Amalija Tkalčec i Marko Marković.
-Osvojili smo prvo mjesto na natjecanju “Eufonija” i prvo mjesto na državnom natjecanju. Sudjelovali na međunarodnim susretima harmonikaša u Puli i održali brojne nastupe u Požeštini. Svi troje dolazimo do izražaja istovremeno, ali svatko na svoj način. Timski rad je poseban radi toga što smo uvijek poticali jedni druge, kada smo se smijali, smijali smo se svi, kada smo plakali, plakali smo svi.
Jako dobri prijatelji smo izvan škole, svi troje se jako dobro razumijemo, zato smo tokom sviranja odlično funkcionirali. Moj pogled njima je točno govorio što da poprave u tom trenutku, njihov pogled je meni znao pokazati da sam preglasa, pretiha i slično. Sve u svemu jedna posebna povezanost glazbenika.- zaključuje Kristinka.
Uz brojne nagrade i priznanja te kao dugogodišnji član Matice Slovačke “Kukučin Kuntarić” Jakšić, Kristinka se upoznala sa slovačkom kulturom i naučila osnove slovačkog jezika, što je rezultiralo da ode studirati u Bratislavu.
Profesori na fakultetu puni su razumijevanja za strane studente, a predavanja su izvrsno organizirana tako da ostaje dosta vremena za vježbanje instrumenata, ali i za slobodno vrijeme koje Kristinka provodi otkrivajući sve kulturne znamenitosti Bratislave. Iako je grad velik sve je na dohvat ruke, a autobusne linije za studente nisu skupe. Slovaci su jako ljubazni i u svakom trenutku spremni pomoći strancima koji se zbog njihove srdačnosti i ne osjećaju tako.
I dok Kristinka Vrba šeta uz Dunav, ispod purpurnog neba nad romantičnom Bratislavom, sanjajući blještava svjetla svjetskih pozornica, zvonki zvuk aplauza i glazbu koja lebdi zrakom, svim mladima poručuje - Ljubav, žrtva i rad su recept za svaki uspjeh. Mladima bih poručila da svaki dan daju maksimum od sebe, puno rade, malo odmaraju, ali taj odmor neka bude kvalitetan i neka ga neizmjerno cijene.-
