Požega u doba epidemije 1739. godine, 3. dio
14.4.2020. | 09:39
Dražen Muljević
Pregleda: 5376
FOTO: 034 portal
Crna smrt proširila se iz franjevačkog samostana
U uglavnom šturoj literaturi koja danas spominje požešku epidemiju iz 1739. godine, važno mjesto zauzimaju matične knjige i zabilješke požeških franjevaca, kao i zapisi Julija Kempfa (1910.), Janka Barle (1912.), M.Vanina (1987.) i Roberta Skenderovića (2002.). Svi se oni uglavnom slažu u jednome – da je kuga u Požegu stigla iz pravca Bosne. Epidemija se u počela širiti Požegom na dan 15. svibnja 1739. godine, najvjerovatnije iz franjevačkog samostana, u kojemu je vrlo brzo oboljelo nekoliko franjevaca. Do kraja svibnja umrlo je 15 žitelja požeškog samostana, 5 misnika – ispovjednika, i deset laika i slugu, a među njima i sam gvardijan Bonaventura Mužić. Unatoč ovom strahovitom udarcu, požeški franjevci nikada nisu napustili svoje Požežane, ispovijedali su i služili mise na otvorenome, i pomagali napaćenom narodu koliko god su mogli. Postoje dvije verzije priče o tome, kako je kuga došla u požeški samostan. Po jednoj, fratre je zarazio njihov brat, koji je netom stigao iz Bosne. Po drugoj, fratri su se zarazili primajući od građana zaraženi novac. Smatram da bi ova druga verzija mogla biti točna, jer postoji podatak kako je nulti pacijent u slučaju požeške epidemije 1739. bio upravo sakristan franjevačkog samostana. Sakristan, kao osoba koja je pripremala crkveno ruho i posuđe za svećenika, te mu pomagala tijekom Bogoslužja, na svetoj misi je sakupljao priloge građana, pri čemu je mogao prvi doći u kontakt sa zaraženim novcem, te proširiti zarazu po samostanu. Postoji i treća verzija priče, koju je u svome djelu „Isusovci i hrvatski narod“ (Zagreb, 1987.) zapisao Miroslav Vanino. Po njoj, kugu je u Požegu donio poštar, koji ju je pokupio u predgrađu Osijeka.
Julije Kempf, u svome kapitalnom djelu Požega 1910. piše: „Teška briga snađe gradsku upravu i pučanstvo, u proljeće godine 1739., kad su gore i lugovi ozelenjeli listom i cvijećem… Azijatska guja ljuta – kuga prijeđe iz Bosne preko Save u naše krajeve i podavi silu ljudstva! U Slavoniji, gdje su još krvarile rane s turske uprave, ne bijaše još u ono vrijeme ni govora o uređenim zdravstvenim prilikama, a susjedna je Bosna bila leglo svakojakih bolesti. Zato kuga snađe ljude nepripravne, bez liječnika, bez lijeka i bez onih uvjeta, koji onemogućuju širenje zaraznih bolesti. Nije bilo druge nego se predati molitvama u volju Božju. Kuga poče harati dne 15. svibnja, tečajem cijeloga ljeta sve do 28 studenoga kojega je dana pokosila posljednju svoju žrtvu.
Crna žalost obavi požeški kraj, a osobito grad Požegu, gdje su se obustavili svi poslovi, zatvorile škole i crkve, a otvorilo zasebno groblje „Coemeterium pestiferorum“, da proguta svoje gotovo bismo mogli reći nebrojene žrtve. Nije bilo dana bez sprovoda, što u gradu, a što u susjednim selima požeške župe. Svega pokosi kuga u požeškoj župi 1309 osoba. Od toga broja otpada na sam grad Požegu 798, a na okolna sela 511 (pod „okolnim selima Kempf navodi i ona sela Požeštine, koja ne gravitiraju samome gradu poput Blackog, Novoselaca ili Nurkovca, op. autora). Ako je u samoj Požegi za vrijeme epidemije umrlo gotovo 800 od 1327 stanovnika, na prvu se čini da je u gradu kuga odnijela 60% života. No pažljivim usporedbama popisa umrlih, sa popisom gradskog stanovništva učinjenim tri godine ranije, dolazimo do zaključka da stotinjak umrlih u Požegi nisu bili stanovnici grada, već su se u vrijeme izbijanja epidemije u gradu zatekli zbog posla, ili nekog drugog razloga. Kako su prije tristotinjak godina, za pojave epidemije važila gotovo ista pravila zabrane kretanja kao i danas za vrijeme pandemije koronavirusa, tih stotinjak ljudi zateklo se i ostalo u Požegi, gdje su se konačno i razboljeli i umrli, te su pribrojani konačnom popisu žrtava kuge. Spomenimo još da je zabranu kretanja kontrolirala carska vojna posada koja se nalazila u požeškoj tvrđi, na današnjem „Starom gradu“. Realno bi bilo reći da je epidemija kuge u Požegi 1739. godine usmrtila polovicu gradskog stanovništva.
Nastavlja se…
