7.4.2020. | 08:19
Dražen Muljević
Pregleda: 9032
Požega u 18. stoljeću
(FOTO: privatna kolekcija)
Zanimljiv opis izbijanja epidemije 1739. godine ostavio nam je u naslijeđe njezin suvremenik, slavonski franjevac Ivan Stražemanac, u svome djelu „Povijesti franjevačke provincije Bosne Srebrene“. U njegovom tekstu naslućujemo da su tadašnji ljudi na epidemiju gledali kao na „kaznu od Boga“, kuga je po shvaćanju mnogih bila nadnaravna pojava. Posebno je interesantan fratrov opis „znakova vremena“ koji najavljuju izbijanje epidemije. On piše: „4. veljače 1739. godine čitavom Slavonijom odjeknuo je snažan potres, kakav se u ovim područjima još nije osjetio, te je nakon njega počela harati kuga“
Kuća Muljević u Arslanovcima građena 1700-ih, fotografija iz 1970.godine
U ljetopisu brodskog franjevačkog samostana, prve vijesti o dolasku kuge u Slavoniju zabilježene su 1738. godine. Ovaj izvor navodi da je epidemija prvo zahvatila Temišvar, pa Beograd, i Petrovaradin, nakon čega je stigla u Vukovar i Ilok, te u predgrađa grada Osijeka. Ovdje nalazimo važan podatak, koji navodi da kuga u Požešku kotlinu nije stigla iz istočne Slavonije, nego iz Bosne, gdje je također harala u to doba. Tadašnje vlasti pokušavale su voditi borbu protiv širenja opake bolesti, na razne načine, koji se uz vremenski odmak od gotovo 300 godina uglavnom primjenjuju i danas tijekom virusne pandemije. Obavezna je bila izolacija osoba za koje se sumnjalo da su došle u kontakt sa zaraženima, putovanja su svedena na minimum isključivo uz važeće zdravstvene potvrde koje je kontrolirala vojska. Nisu bile zatvorene samo granice, već je postavljen i niz takozvanih „sanitarnih kordona“, sa karantenskim objektima koji su se nalazili uz obale velikih rijeka, blizu mostova ili skela. Ipak, kuga je polako iz Bačke i Srijema prodirala prema Slavoniji.
Početkom 1738. Dvorsko ratno vijeće Habsburške monarhije naredilo je da se promet preko Tise i Dunava ograniči je samo na glavne prijelaze, uz strogu kontrolu putnika. No već u ožujku 1738. postrožene su mjere zaštite, jer se kuga pojavila i u Banatu. Napravljen je novi kordon i podignuti su novi karantenski objekti u Slankamenu. U rujnu 1738. godine Dvorsko ratno vijeće naredilo je utvrđivanje sanitarnog kordona na liniji Petrovaradin – Osijek prema Bačkoj, gdje se probila kuga. Vrlo brzo, već nakon nekoliko dana, odlučeno je da se napravi novi kordon, i dignu se karantenski objekti u Vukovaru, Vinkovcima, i u Osijeku, kako bi se spriječilo širenje epidemije iz Bačke i Srijema prema Slavoniji. Čitavom dužinom rijeke Vuke postavljena je vojska, koja je spriječavala prijelaz preko rijeke, ali ni ta mjera nije uspjela spriječiti širenje epidemije. U siječnju 1739. godine kuga je poharala Nijemce, a ubrzo se pojavila i u osječkom Donjem gradu.
Kuća Tancoš u Sv, Roku građena 1700-ih, snimljeno 1910. godine
U proljeće 1739. godine kuga je stigla u Požegu. Epidemija je trajala od svibnja do studenoga 1739. godine, punih 7 mjeseci. U arhivi požeške katedrale sv. Terezije Avilske, nalaze se Matične knjige u kojima su zabilježena sva rođenja, krštenja, brakovi, i smrti, u gradu Požegi od 1700. godine, pa sve do XX. stoljeća. U njima danas možemo naći podatke o broju umrlih od kuge u župi Požega 1739. godine. Prema popisu iz 1736. godine, u Požegi je živjelo 1327 stanovnika. Tri godine kasnije, od kuge ih je umrlo 798! U 7 mjeseci trajanja epidemije 1739. godine, crna smrt uzela je 60 posto Požežana! Ako znamo da je u današnjim gradskim predgrađima Vidovcima, Dervišagi, Vrhovcima, Emovcima, i Drškovcima umrlo još dvjestotinjak ljudi, dolazimo do zaključka da je epidemija kuge u Požegi 1739. godine ubila tisuću ljudi.
Nastavlja se...