Da smo objavili snimku pljačke, Požežani bi stali u obranu lopova

Pljačka
(FOTO: Ilustrativna fotografija)

17.05.2015. | Mario Nakić
Pregleda: 15264

Zamislite da smo jučer na portalu objavili snimku pljačke jedne požeške trgovine. Naoružani pljačkaš ulazi i pištoljem prijeti prodavačici, traži da mu da sav novac iz blagajne jer ima djecu koju treba prehraniti. Ona mu onako, sva preplašena, daje sve iz blagajne i još iz svoga džepa, sve što je imala. Prije nego što je otišao, usput je pokupio i artikle koji god su mu se našli pod rukom.

Ne treba nikome previše mašte da pogodi kakvi bi komentari naših sugrađana uslijedili: "Svatko bi na njegovom mjestu učinio isto", "Svaki bi normalan roditelj napravio isto za svoju djecu", "A kako da drukčije dođe do novca?", "To je sasvim normalno, ne vidim smisao ovog videa", "Svi to rade, pa treba i on", "Gospodin Lopov, samo naprijed! Tužite tu budalu koja vas je snimala" i slično, da ne nabrajam dalje, u istom tonu.

Ne vjerujem da bi mnogima uopće palo na pamet kako je vlasniku trgovine koji je opljačkan, koliko je on morao raditi da bi zaradio za to i koliko će morati raditi da bi nadoknadio štetu. Još manje bi itko razmišljao o prodavačici koja je također opljačkana i čije je radno mjesto možda ugroženo budući da će vlasnik možda morati i zatvoriti trgovinu zbog nastale štete. Ne, naši solidarni i društveno osviješteni građani zabrinut će se za sudbinu jadnog pljačkaša. Jer on je žrtva.


Ono što se zapravo dogodilo nije u mnogočemu drukčije od opisane situacije. Namještanje poslova u državnoj službi je pljačka poreznih obveznika, dakle šteta je čak i daleko veća ako gledamo na cjelokupno društvo, nego kod pljačke jedne trgovine.


Zašto se onda nitko nije pitao kako je poreznim obveznicima?

Svako namješteno radno mjesto u državnoj službi znači da netko sposobniji nije mogao to raditi, znači da još više košta jer nije dovoljno učinkovito i znači da su prevareni oni koji to sve plaćaju. A to nije ministar. To su prvenstveno radnici u privatnom sektoru. Problem je što je kod nas to poprimilo tolike razmjere u svim porama društva, da je postalo normalno, praktički dio folklora. I svatko tko to pozdravlja i potiče, zapravo ili je na taj način negdje uhljebljen ili se nada: "A, valjda ću se i ja jednom skompati s nekim visokim dužnosnikom pa da i za mene izmisli neko radno mjesto". Takav stav nas je doveo upravo tamo gdje jesmo - na dnu.

Ministar Orsat Miljenić kaže da je to normalno da ga ljudi pitaju za posao i da on svakoga uputi na natječaj. Pitam se onda zašto daje svoj broj mobitela uz konstataciju "progurat ćemo". Ja sam mislio da se objavi natječaj i onda se prikupe prijave i po propisanim kriterijima se boduju te se izabere najbolji kandidat. Međutim, očito se treba još zvati i ministra koji će "progurati". U svakoj civiliziranoj zemlji to bi bio skandal nakon kojega bi taj ministar morao podnijeti ostavku ili bi bio smijenjen. Međutim, to se kod nas neće dogoditi. Isti onaj premijer Milanović, koji se voli pozivati na uvođenje reda i koji je zbog puno banalnije stvari smijenio Mirelu Holy, neće smijeniti i Miljenića. Zašto bi? Pa javnost ga podržava u ovome, Miljenić je ispao kralj, poslodavac, faca. Naša javnost voli takve koji zapošljavaju svoje ljude na njihov račun. Čak se ne bih začudio da su oni sami to snimili i objavili na YouTube da si podignu rejting pred izbore. I to stvarno nema veze sa strankom, Miljenić čak i nije član SDP-a, problem je puno širi od tog jednog slučaja. Problem je što je to "normalno", što je to svakodnevica i dio političkog života u Hrvatskoj. To moramo mijenjati ako želimo da nam ikad bude bolje.

Konstatacija "svatko bi to učinio" jednostavno ne stoji i služi onima koji su tako naučeni i odgojeni, da se tješe - da nisu oni jedini koji žele živjeti na grbači drugih. U našem društvu ima i poštenih, vrijednih ljudi koji se vlastitim radom, znanjem i sposobnostima bore za svoj posao, zarađuju svoj kruh. Međutim, takvima je život uvelike otežan jer oni moraju zaraditi i za ove prve koji idu linijom manjeg otpora i umjesto da uče raditi, traže vezu da rade što manje. U takvoj situaciji najnormalnije je rješenje, za one sposobne i vrijedne, bijeg u inozemstvo. I upravo to se događa. Zato sljedeći put kad pomislite zašto ljudi napuštaju Hrvatsku, zašto su u privatnom sektoru plaće tako male i zašto nema posla, umjesto upiranja prstom u političare pogledajte sebe. Političari dolaze iz naroda i ponašaju se onako kako narod želi. Mi se moramo mijenjati i početi živjeti pošteno, cijeniti prave vrijednosti, a to su znanje i rad, a ne snalaženje preko kumova, prijatelja i političkih stranaka. Kad tako počnemo razmišljati, takvi će morati biti i političari koje smo izabrali. Jer narod koji se pokorava onima koji ga kradu ne zaslužuje ništa drugo nego da ga kradu još više.

Stavovi izneseni u ovom komentaru isključivo su stavovi autora i ne moraju nužno biti stavovi novinara u redakciji niti nakladnika 034portala.


Samo registrirani članovi mogu ocjenjivati i komentirati članke. Ako još niste registrirani, registrirajte se ovdje. Ako jeste registrirani, prijavite se ovdje.

ANKETA
Koje je vaše mišljenje o euru godinu dana nakon uvođenja?
Kliknite na opciju za koju želite glasati.
Oglašavajte se na 034 portalu jer:
više od 300.000 korisnika mjesečno
više od 2 milijuna otvaranja stranica svakog mjeseca
Pročitaj više

IMPRESSUMUVJETI KORIŠTENJAPRAVILA PRIVATNOSTI