Zašto volimo glumu: Na okupu mladi glumci iz cijele županije
22.04.2015.
Aleksandar Grlić
Pregleda: 6546
Festival dramskih skupina KaZlaDo
(FOTO: Aleksandar Grlić)
"U životu se ne želim baviti nekim dosadnim stvarima, nego želim provesti život kroz igru, a gluma je savršeno mjesto za to", kaže nam Petar Petrović, učenik 2. razreda požeške Katoličke gimnazije koji ima velike uzore, a želja mu je baviti se glumom profesionalno. Petar je danas sa svojim kolegama iz školske kazališne družine izveo predstavu "Skoro savršeni ples" u sklopu prvog dana dvodnevnog Kazališno festival dramskih skupina - KaZlaDo u Gradskom kazalištu. Kratke predstave su također izveli učenici osnovnih škola iz Požege, Brestovca i Pakraca. Sutra nastupaju mali Kutjevčani, Pleterničani i Čaglinčani, članovi Društva naša djeca iz Pleternice te učenici Gimnazije i Ekonomske škole. Na kraju će se odabrati i najbolja predstava, oba dana se održavaju i kazališne radionice, a entuzijazma, sudeći po našim sugovornicima, ne nedostaje.
- Glumom se bavim od samih početaka osnovne škole, od lutkarskih predstava, a intenzivnije u srednjoj školi pod mentorskom palicom Marijane Ćorluke. Imamo dramsku radionicu na koju dolazi puno ljudi i jako dobro se radi. Najzahtjevnija uloga mi je bila upravo ova jer ima teških tekstova koji su puno puta izvedeni od strane fantastičnih glumaca i bilo je jako teško naći neki svoj udio u tome. Glumački uzori na stranom polju su mi Mel Gibson i Clint Eastwood, a od domaćih glumaca Rade Šerbedžija. Volio bih poslije srednje škole upisati akademiju - nastavlja Petar.
- Izveli smo predstavu "Skoro savršeni ples". Radi se o predstavi koja je prožeta s najvažnijim ulomcima poznatih stranih i hrvatskih pisaca od Ibsena do Šenoe. Poruka je da što dalje idemo u životu, postajemo lakoumniji. Sve što nam se nametne, slijepo slušamo bez da uzmemo stanku, razmislimo o tome i donesemo sud o tome. Kao vojska smo koja slijepo sluša zapovijedi - ispričao nam je nešto o predstavi.
Oduševljenja je bilo podjednako i među mlađim glumcima. Malim Brestovčanima i Pakračanima je gluma prije svega zabava.
- Jako mi je zanimljivo kako glumci glume i jednog dana bih htjela postati glumica. Sestra mi je glumila i onda mi se to toliko svidjelo da sam se upisala u družinu. Na probama sam vidjela da mi to dobro ide pa sam nastavila. Okupljamo se jednom tjedno i radimo pet predstava godišnje. U družini sam otprilike tri-četiri godine. Najdraža predstava mi je ova, "Đakinja prvakinja", jer je sama izvodim i mogu se sama za nju potruditi. Gluma je zabavna, preporučila bih je svakome jer s njom mogu postići svoj cilj - rekla nam je Iva Pavić, učenica četvrtog razreda OŠ Dragutina Lermana iz Brestovca.
- Na družinu idem dvije godine i igrao sam u dosta predstava. Najviše mi se sviđa ova, "Zlatni dukati". Zabavna je, ja glumim Jozu. On je seoski mladić koji se hoće ženiti s dvije žene pa se one posvađaju. Tekst za predstavu nije teško naučiti. Učimo ga utorkom, nekad kada se treba požuriti i drugim danima i kod kuće. Najviše mi se sviđa kad idemo glumiti na pozornicu i kad učimo s učiteljicom. Zabavno je i možete učiti kao i pod satom hrvatskog jezika - ispričao nam je njezin vršnjak Karlo Eletić.
- Dugo se bavim glumom. Učiteljica je htjela napravimo kazališnu družinu i mi smo pristali jer je to bilo jako zabavno. Zabavno je to što se svi družimo, a naučimo puno toga. Danas smo izveli mješavinu svega, ne znam kako ćemo to nazvati. U predstavi nema uloga, glumimo, pjevamo, plešemo, radimo svašta. Ovo nam je prvi put da smo otišli van Pakraca, super nam je ovdje. U Pakracu na s prate obitelji i roditelji koji nisu mogli doći, ali upoznali smo mlade iz drugih krajeva naše županije, sudjelovat ćemo na radionicama na kojim ćemo učiti osnove glume. Očekujem vrlo zabavan dan - ispričao nam je mladi Pakračanin Petar Rodić.
- Volim glumu jer se zabavljamo, učimo nove stvari, upoznajemo glumce. Glumila sam u pet predstava i sve su mi drage, svaka je posebna. Za ulogu se spremam na nastavi, ali i kod kuće pred ogledalom. U školi to zna potrajati sat vremena, ponekad i više. Vježbam u hodniku, u razredu, glumiti se može svagdje. Gluma je posebna jer upoznajemo druge ljude kad idemo u okolicu i putujemo. S predstavom možemo također svašta kazati. Danas nam je tema bila igra. Htjeli smo poručiti da je važno igrati se - zaključila je na kraju Pakračanka Ana Maraković.
FOTO Više fotografija pogledajte u galeriji.
