Mladi odlaze u Njemačku: I sobarski posao je dobar kad si plaćen
16.07.2014.
Aleksandar Grlić
Pregleda: 33972
Antun Barkijević
(FOTO: Anđelko Banović)
Antun Barkijević iz Vesele pokraj Pleternice još je jedan od mladih koji su nakon bezuspješne potrage za poslom u svojoj zemlji odlučili potražiti sreću u inozemstvu. Ovaj 20-godišnjak je putem privatne agencije za zapošljavanje pošao put Njemačke "trbuhom za kruhom". Poslom sobara u hotelu s četiri zvjezdice je vrlo zadovoljan iako je elektrotehničar po struci.
Nijemci cijene rad
- U Njemačkoj sam dva mjeseca, radim u jednom berlinskom hotelu. Radni uvjeti su jako dobri, drži se do radnika. Radi se osam sati dnevno. Nijemci cijene rad i ništa više. Njemački jezik je jedan od uvjeta, ali u ovom poslu možete koristiti i malo engleskog. O plaći ne bih pričao, ali solidna je, već u početku se može nešto uštedjeti. Može se zaraditi i na napojnicama. Nijemci obično nisu toliko široke ruke, više su to gosti koji dolaze iz cijelog svijeta. Smještaj nam je organiziran u hotelu, a kasnije se selimo u stanove. Prvi ugovor je na šest mjeseci. Ako zadovoljim, zadržat će me - rekao nam je Antun.
- S gospodinom koji vodi agenciju sam se upoznao preko svoje sestre, došao sam do broja i nazvao ga. Išao sam na rizik, ali se isplatilo. Agenciji platimo 850 kuna. Oni nas zaposle, riješe nam papire, boravišnu i radnu dozvolu, zdravstveno osiguranje i bankovni račun. Imamo dvije prilike. Ako dobijemo otkaz na prvom poslu, onda nam pronađu drugi.
Dolaze iz svih dijelova Hrvatske
- Ima nas 20-ak s područja Pleternice i Požege. Svi smo išli preko iste agencije. Radimo u hotelima i ugostiteljstvu, uglavnom kao sobari. Nisam prije imao iskustva s ovim poslom, po struci sam elektrotehničar, no bio sam spreman otići u Njemačku jer je posao dobar i dobro plaćen. Kod nas ionako nema ništa, ovo mi nije ovo prvi posao u inozemstvu. U Švedskoj sam radio u struci neko vrijeme, a nemam ni dana radnog staža u Hrvatskoj - nastavlja Antun.
Kada odradi svoju satnicu u hotelu, ima dosta vremena za druženje.
- Stekao sam tu dosta prijatelja ne samo iz Požege, nego i iz Zagreba, Đakova i Vukovara. Preko iste agencije dolaze ljudi iz cijele Hrvatske. Cijela Hrvatska stane u jedan Berlin, nisam ga stigao obići ni jedan posto. Mislim da je to vrlo dobar grad za život. Ima puno mladih i mjesta za izlazak. Kroz mjesec dana trebali bismo dobiti stanove koje je u Berlinu jako teško naći. U stanovima će nas biti po trojica. Puno nas je otišlo iz Požeštine. Posla ima za onoga tko hoće raditi. Ako već moram biti na terenu, onda mi je bolje u Njemačkoj nego u Zagrebu. Radio sam svašta, od poljoprivrede do elektrike u Švedskoj. Vrijeme je takvo da se ne može birati. Još jedan moj kolega iz Vesele je također "gore". Ima čak i ljudi koji imaju fakultete. Jedna cura je završila pravni fakultet, a jedan dečko je inženjer elektrotehnike i svi rade kao sobari.
Uhvatili smo ga kada je došao kući na par dana jer se zaželio obitelji. Uskoro bi mu se u Berlinu mogla pridružiti i djevojka.
- S obitelji inače komuniciram preko mobitela i Skypea. Nije mi ništa daleko, jedino djevojka Ida koja mi nedostaje, ali nadam se da ćemo i to uskoro riješiti. Bit će lakše i meni i njoj. Ipak je naša Hrvatska "naša Hrvatska", ali što se mora, nije teško - rekao nam je Antun prije povratka u Berlin.
