Zvonkova drvca obišla cijeli svijet: Izrađuje ih od bakrenih žica
23.08.2013.
Aleksandar Grlić
Pregleda: 21635
Zvonko Babić pokazuje svoje radove
(FOTO: Aleksandar Grlić)
"Ovo od bakra ima oko 2.200 malih perli to je jedan od grmova što rastu po primorju, ovo zlatne boje je legura aluminija i još nečega", pojašnjava nam Zvonko Babić iz Požege, a riječ je o unikatnim drvcima koje izrađuje od žice pažljivo izvađene iz starih kablova i nastavlja nabrajati: "Tu je je jedan slavonski hrastić, breza od bijelog bakra..."
Neobičnu umjetnost je otkrio slučajno. "Zarazio" se izradom minijaturnih drvaca i dosad ih je napravio preko 2.000, a podijelio barem 1.200. Izrađuje ih najčešće od bakra i njegovih legura, a na izradu troši i desetke sati.
- Moja drvca su završila u 10 zemalja Europe, od Njemačke do Belgije i Italije. Znao sam preko ljeta sjediti pod brezom i praviti drvca, ljudi zastaju i ispituju. Često ih poklanjaju u svatovima. Jedno je žena odnijela u Toronto prije 15 godina. Kada se vratila iz Kanade, rekla mi je: "Sve sam ostavila, ali sam drvce donijela nazad". Na njemu sam radio 25 sati. Okitio sam ga malenim perlama kojima se boje prelijevaju kao na CD-u kada ga obasjava svjetlo. Ako biste lupili o stol i uzdrmali drvce, ono bi mijenjalo boje jer se svaki mali "CD" mogao slobodno kretati. Dva hrastića su krasila i ured bivšega gradonačelnika, zajedno sam ih napravio za 50 sati. Trebate napraviti dva jednaka, svako stabalce je unikat. Ideja mi je došla posve slučajno dok sam se igrao žicom i čepom od piva. Kako ih pravim sve više, sve mi više uzimaju vremena jer želim da svako iduće bude bolje od prethodnog - opisuje Babić.
Samouki umjetnik želi svoje znanje prenijeti na druge.
- Jedno jednostavnije izrađujem 5 ili 6 sati, a na ona kompliciranijamogu potrošiti i puno više, samo 10 sati je potrebno da nanižete jednu po jednu perlicu. No, početak je lagan i neko drveće poput breze ili palme se može lakše izraditi jer ne moram praviti vrhove. Bio bih sretan kada bih nekog naučio tim stvarima. Sin Josip je napravio par drvaca, ali problem su mu bili vrhovi. Za svako račvanje grana mora se zavijati žica, a na sitnijim granam mora se i podrezivati. Sve to morate puno puta ponavljati. Dok ne napravim postolje obično ih zavežem na tri mjesta kako se ne bi raspala. Bolja su ona deblja debla, ali za njih treba i više rada.
Zvonko Babić je nekoć skromna primanja nadopunjavao skupljanjem metala pa mu je bilo lakše doći do žice, a sada materijal dobiva od ljudi koji znaju za njegovu strast pa mu donose stare kablove u njegov dom u Osječkoj ulici. Onima koji mu donesu puno bakra često i pokloni ono što napravi, najdraži su mu debelji kablovi i "crni bakar".
- Morate vidjeti od čega ja krećem. Najbolji su debeli kablovi za struju od štednjaka. Ljudi mi nekad donesu bilo što. Sitnije kablove isječem s nožem pa ih gulim ručno jer ako ih zasječem nožem propali su. Treba ih nekad i do 40 komada za samo jedno drvce. Najbolje radim kada imam kilogram žice jer dosta žice bacim kad podšišavam drvca. Morate paziti i da ne bude dvije vrste bakra, a jedan od najdražih mi je "crni bakar" koji se dobije kada vodič izgori zbog strujnog udara. Jednom sam napravio igrom slučaja jedno crno drvce sinu za školu. Pitao me: "Tata, a zašto je takvo?". Rekao sam mu da crno drvo predstavlja budućnost ove generacije. Danas mladi čak i spavaju sa mobitelima i elektroničkim spravama, bojim se da će se svi od toga porazbolijevati - kaže na kraju Babić.
