Bratislava - grad bajki
31.03.2012.
Ivan Jakovina
Pregleda: 16128
Bratislava
(FOTO: Ivan Jakovina)
Bajke su književna vrsta u kojih se čudesno i nadnaravno isprepliće sa zbiljskim na takav način da između prirodnog i natprirodnog, stvarnog i izmišljenog nema pravih granica. Prisutan je polaritet dobra i zla te nesputana moć mašte i želje nad stvarnošću. Čitajući bajke u svojoj mašti stvaramo svjetove, zemlje, gradove, likove… Ponekad nam se učini, kada negdje dođemo, kao da smo to mjesto nekada davno imali u glavi, da smo ga stvorili čitajući kakvu bajku. Bratislava je upravo takav grad koji sa svojom poviješću i srednjovjekovnim duhom uz malo mašte lako možemo smjestiti u radnju kakve bajke. Ovaj mali kraljevski grad oduvijek je bio jedno od kulturnih središta srednje Europe. Bratislava, jedna od manjih europskih prijestolnica, udaljena je od Beča samo 60 kilometara što ova dva glavna grada čini dvjema najbližim prijestolnicama staroga kontinenta. Požun, kako se nekada zvala, danas je moderan grad koji svoju bogatu povijest koristi na najbolji način kako bi privukao brojne posjetitelje. Grad kojeg nazivaju još i Partyslava specijalizirao se također i za proslave Novih godina kada je u gradu izrazito živahno i zanimljivo.
Tako sam se i ja našao u moru posjetitelja na Silvestrovo, sa razdraganom masom odbrojavajući sekunde do nove, sada već tekuće godine. Ranije toga dana posljednje sate godine kratio sam šetnjom i otkrivanjem grada.. Od jutra je Bratislava bila okupana suncem, dan je bio vedar i hladan. Bratislava je grad u kojemu javni prijevoz nije nužan, najljepši stari dio grada otkriva se pješice, lagano pazeći na detalje kojih ima mnogo. U Bratislavu sam toga jutra ušao na velika vrata, moju veselu družinu u grad je pustio Novi most. Nový Most najduži je asimetrični čelični most s jednim pilonom na svijetu. Na vrhu tog stupa visokog 85 metara nalazi se restoran karakterističnog oblika nazvan UFO, s kojega se pruža zavidan pogled na grad i okolicu.
Bratislavom dominira Bratislavský hrad. Stari dvorac nalazi se 100 metara iznad Dunava i svojom pojavom, osobito noću, podsjeća na dvorac iz bajki nekih prošlih vremena. Ova građevina u gotičkom stilu spominje se već u 10. stoljeću, kada Bratislava postaje krunidbeni i glavni grad Mađarske. Dvorac tada postaje kraljevska rezidencija te dobiva renesansni oblik. Njegova sjeverozapadna kula naziva se i Draguljna kula, jer je čuvala kraljevske dragulje gotovo dva stoljeća. Danas se u njemu nalaze uredi Vlade, a na trećem katu je dio Slovačkog narodnog muzeja, gdje je izloženo oružje, namještaj i predmeti iz folklorne baštine.. Bunar u dvorištu tvrđave dubok je 85 metara i nekada je bio jedini izvor pitke vode u tvrđavi.
Dvorac je jedno od rijetkih mjesta odakle se vide tri države: Austrija, za lijepog vremena Mađarska te, naravno, Slovačka. „Zrcalo, zrcalo prijatelju moj, tko je najljepši u zemlji svoj?“, pitao je toga dana kraljevski bijeli dvorac svoj odraz u Dunavu. I dok se dvorcu nije mogla osporiti ljepota, ona spomenika Svatopluka I. koji se nalazio ispred dvorca bila je upitna. Svatopluk I. bio je vladar velike povijesne pokrajine Moravije kada je ona bila na političkom i vojnom vrhuncu te je kao tako značajan vladar dobio istaknuto mjesto za svoju statuu. Statua velikoga vladara na propetom konju s podignutim mačem čak se i kiparskome laiku čini pomalo čudna. Neproporcionalno, malen konj s izrazito velikim testisima koji upadaju u prvi plan kad stojite ispred kipa, od postavljanja je tema rasprava bratislavskih očeva. Kipu se sprema umirovljenje na nekom od muzejskih manje vidljivih lokacija dok će njegovo mjesto zauzeti nova estetski podobnija statua.
Bratislava je sjedište slovačkog parlamenta koji se nalazi pokraj dvorca. Zgrada ovijena u sivo, arhitektonski nemaštovito ruho, nasljednik je povijesne uloge Katedrale svetoga Martina. To je crkva u kojoj je okrunjeno najmanje devet mađarskih kraljeva i osam kraljica uključujući i Mariju Tereziju. Potječe iz 14. stoljeća i najistaknutija je gotička građevina u Bratislavi. Na vrhu katedrale nalazi se ogromna kruna sv. Stjepana. Kruna je teška 300 kilograma, a za izradu je bilo potrebno 8 kilograma zlata. Zbog svoje blizine dvorcu, osim religiozne imala je i svoju praktičnu funkciju – najviši toranj služio je kao bastion u obrambenom sustavu grada. Smještena podno dvorca u povijesnom dijelu grada ova stara dama vodi svoju posljednju bitku. Novi most iz nekih budućih bajki, danas kao dio autoputa, uništava staru kraljevsku katedralu vibracijama modernog transporta čiji je sluga.
Novi most svakodnevno podstavlja svoja leđa pod tisuće automobila, on je spona između istočne i zapadne obale Dunava. Istočna sa svojim povijesnim sadržajima staroga grada i zapadna zvana Petržalka, sa svojim poslovnim zgradama i stambenim blokovima, glavna su središta kulturno poslovnog života Bratislave. Petržalku sam nekoliko minuta promatrao s dvorca i nije me ništa u daljini toliko zaintrigiralo da bih se uputio u tome smjeru, tako da sam se spustio u povijesnu jezgru. U grad su cijeli dan pristizali puni autobusi turista koji su upravo ovaj grad odabrali za doček bajne Nove godine. Kada se radi o proslavi Nove godine, Bratislava staje uz bok mnogih većih europskih prijestolnica. Grad je poznat i kao središte jeftine prostitucije i prihvatljivih eskort djevojaka. Kao takav zanimljiva je destinacija napaljenih „patuljaka“ razvijenih zemalja koji u ovome gradu traže svoju Snjeguljicu za slobodno vrijeme.
Spustivši se u stari grad, jezgru i srce Bratislave, osjećao sam se onako kako se putnik treba osjećati kada zakorači u nove ulice. Intiman i kompaktan povijesni centar grada pretvoren u pješačku zonu, svojom atmosferom opušta i zabavlja te svaki korak iznova postaje ritual. Prošetao sam se do obale Dunava, mjestu prema kojem ću za nekoliko sati krenuti zajedno s tisućama ljudi kako bismo u ludilu besmisla simbolično dočekali sljedeći dan, kako bi obredno uz hranu i alkohol odbacili prošlost i uronili u toliko očekivanu neizvjesnu budućnost. Mutne vode velikoga Dunava nisu dugo okupirale moju pažnju tako da sam se uskoro našao na Hviezdoslavovo námestie, trgu koji je ime dobio po Pavolu Orsaghu Hviezdoslavu, poznatom slovačkom pjesniku. Da je sam život najljepša bajka, rekao je jednom Hans Christian Andersen čiji se spomenik nalazi na ovome trgu koji tim riječima daje život i smisao. Kada život ide u tome smjeru da vas dovede na ovakve trgove tada se uistinu može usporediti sa bajkom. Bila je to misao koja je odredila moje vrijeme na raskošnome gradskome prostoru.
Slovačko narodno kazalište ili Slovenské národné divaldo neobarokna je zgrada koja se nalazi na Hviezdoslavom trgu. Zgradu su konstruirali arhitekti Ferdinand Fellner i Hermann Helmer koji su odgovorni i za zgrade Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu i Rijeci. Njihov neorenesansni stil gradnje bio je velika promjena nakon klasičnog stila kojim su do tada bila građena kazališta. Danas se ovdje nalazi Slovačka opera i Nacionalni balet. Ispred kazališta se nalazi Ganimedova fontana koja prikazuje otmicu Ganimeda i njegov odlazak na Olimp. Ganimed je u grčkoj mitologiji bio najljepši smrtnik. Legenda kaže kako je Ganimed u Frigiji, na brdu Idi, čuvao ovce. Zapazio ga je Zeus i odmah se zaljubio u njega. Poslao je orla po njega ili je sam uzeo obličje orla, ovisno o inačicama priče, te ga donio na Olimp gdje je točio vino bogovima.
Razmišljavši o mukama maloga Ganimeda, iskorištenoga od strane grčkih Bogova naletio sam na simpatičnoga bezbrižnog „Čumila“. Ova najpopularnija od nekoliko zanimljivih umjetničkih instalacija u gradu jedini je svjetski kip koji izlazi iz šahte. Čumil je radnik koji proviruje iz šahta u samom gradskom središtu. Nije jasno što on točno radi ovdje na uglu Panske i Ribarske ulice: odmara se od napornog rada, gleda prolaznicama ispod suknji ili jednostavno zabušava u radno vrijeme. Što god to bilo ovo je najomiljeniji neobični spomenik. Na suprotnom uglu smjestio se egzotično obučeni djedica. Kao kakav Aladdin u jeseni života, ovaj starac zaokuplja pažnju prolaznika svojom levitirajućom pozom i šarenim kišobranom kojim ponosno dokazuje svoje moći. Stari performer je odlično prodavao trik kojim su Indijski Jogiji stotinama godina varali mase. Štap koji drži u ruci dio je postolja koji se prethodno instalira i na kojemu izvođač sjedi i u ovome slučaju polako ali sigurno skuplja sredstva za večerašnju najluđu noć u godini.
Prošavši slovačkog vremešnog Aladdina došao sam do trga Hlavné námestie. Na glavnom gradskome trgu nalazi se stara Vijećnica. Oduvijek se upotrebljavala kao sjedište poglavarstva slobodnog kraljevskog grada. Kao i toranj katedrale, i ovaj je toranj rabljen u obrambene svrhe. Muzej koji je danas ovdje, otvoren je 1868. godine i najstariji je takav muzej u Slovačkoj. Ovdje se užurbano spremala pozornica za večerašnji doček dok su radnici vrijedno radili sklapajući pozornicu koja će biti srce gradske zabave. U pratnji vesele družine nastavio sam laganu šetnju starom povijesnom jezgrom.
Centar grada je prepun pubova, pivnica, restorana i trgovina. Mihaelova ulica, Michalska kako je zovu Slovaci, glavna je gradska ulica. U srednjem vijeku, kada je grad bio opasan zidinama, upravo je ova ulica povezivala dvoja od četvero gradskih vrata. Za vrijeme krunidbe kraljeva postojalo je pravilo da kralj mora ući u grad kroz južna, Vidrička vrata, nakon toga je slijedila krunidba u katedrali, a potom je morao doći do sjevernih, Mihaelovih vrata kako bi se rukovao s biskupom. Mihaelova ulica kojom su prolazili označena je zlatnim krunama, mjestima gdje se kralj zaustavljao kako bi pozdravio narod. Krune su i danas ovdje kao i sjeverna vrata, Mihaelov toranj. Toranj je jedina preživjela osmatračnica iz obrambenog sustava grada, izgrađen oko 1300-te godine. U blizini starog tornja nalazi se najuža kuća u Europi, danas u službi brze prehrane.
Iako je najuža kuća svojim mirisima privlačila, nakon cjelodnevne šetnje Bratislavom cilj zaslužene okrijepe nalazio se u Slovak pubu. Stara pivnica čiji su podovi uglačani milijunima koraka i za čijim su drvenim stolovima jeli vitezovi prošlih vremena, mjesto je autentične atmosfere, dobrog piva i slovačkih specijaliteta. Ukusna i jeftina hrana uz nezaobilazno pivo postao je inicijalni obred, početak velikoga bala, novogodišnjeg dočeka u gradu koji zna kako to treba izgledati. U samo nekoliko sati centar grada su preplavile tisuće ljudi. Uz pozdrav slovačkog gradonačelnika, zabava godine je počela. Glazba, veselje, smijeh obuzele su uske ulice staroga grada. Tako sam se i ja uskoro našao na početku zajedničkog ludila i na kraju stare potrošene godine, u moru posjetitelja, s razdraganom masom odbrojavajući sekunde do ponoći. Veliki, raskošni vatromet išarao je nebo i zaustavio razgaljenu masu u pohodu na obale Dunava. Iako je običaj doći na obalu promatrati slavljeničke rakete, malo se njih uistinu uspije probiti do rijeke. Nakon početne euforije, bal se nastavio do ranoga jutra u podrumu bezimenog jazz kluba negdje u gradskome centru uz dobro društvo i prijatelje.
Bajkovita noć novogodišnjeg bala na gradskim ulicama stare Bratislave izvrstan je uvod u prve dane nove godine. Iskustvo je to koje potiče na ideju za novi posjet, u neko drugo vrijeme s drugim namjerama. Kako u bajkama uvijek pobijedi dobro i priča sretno završi. Tako će i uspomena na Bratislavu, nakon što slike i sjećanja izblijede, ostati jedna sretna priča iz grada bajki.
