Kulenijada i Švarglijada
03.04.2011.
Vjeran Blašković
Pregleda: 7577
Domaće delicije
(FOTO: Vjeran Blašković / Wikimedia)
Turizam je naša budućnost. Tako bar kažu regionalni operativni planovi, papiri, pokazatelji i drugi više-manje strateško otisnuti institucijski dokumenti.
Sve to lijepo zelenilo što imamo trebali bismo još jače upregnuti u razvoj turizma. Da nam dođe još više turista potrošit svoje novce kod nas. Trebamo zbiti snage, udružiti glave i ponuditi gostima još više sadržaja, izleta, razgledavanja i zanimljivosti. Bar to znamo i možemo.
Kako nas je krenulo, na najboljem smo putu ostvariti neke ciljeve koji se spominju u tim strateškim dokumentima. Već imamo dvije proslave Dana grada Požege i dva postrojavanja vojnih postrojbi. Ove godine toj je manifestaciji, za svaku pohvalu, dodana i nova jedinstvena turistička ponuda – "komunalnom artiljerijom po gostima". To je super jer da nije bilo dvije proslave Dana grada u Požegi sigurno ne bi bilo toliko turista. Nagodinu će sigurno svi koji su čuli za novu turističku ponudu nahrliti u Požegu.
Što još možemo učiniti za naš turizam? Priča se, recimo, da ćemo imati i dva festivala Zlatne žice Slavonije. E to će biti pun pogodak za naš turizam jer državna televizija prenosi festival uživo. Ako bude sreće i lobiranja na TV-u će pratiti oba Festivala, pa će naš kraj biti dva puta u udarnom TV terminu. To je odlično za naš turizam! A i tamburu. Samo moraju i jedni i drugi paziti da ne dođe do hiperprodukcije.
Krenulo nas je i s Fišijadom, što je poseban turistički događaj. Okupe se ljudi u parku pored Orljave i cijeli dan peku ribu, kuhaju fiš i ostale delicije koje zalijevaju vinom. Svake sam godine tamo, kao i mnogi ljudi koje poznajem, no nađe se tu i gostiju sa strane koji su na Festivalu, a nisu iz Požege i okolice. Cijeli grad ranije završi tog petka s poslom pa turistički odu do parka. Kao i ja uostalom. Sad kad bude i drugi Festival, ne treba odustati od tradicije, treba napraviti i drugu Fišijadu. To je dobro za naš turizam, a i bio bi to još jedan razlog za ranije otići s posla. Sve po tradiciji.
Isto je tako i s Požeškim kotlićem, natjecanjem u spravljanju čobanca koje je startalo prošle godine na 1. svibnja, dan kad su mnogi ljudi s prijateljima u prirodi, kad se roštilja i kuha čobanac. Šteta što je to neradni dan – Praznik rada. Bilo bi bolje za turizam da se datum pomakne na neki radni dan, svi bi bili tamo. Ovako je dio turista u parku na gastro turističkoj manifestaciji kuhanja čobanca, a dio i dalje voli dan provesti kod kuće ili s prijateljima u prirodi.
Ne preostaje nam ništa drugo nego i dalje nastavljati razvijati naš turizam. Recimo, osnujmo još jedan Park prirode Papuk. Što bi nam falilo da imamo još jedne maškare u kolovozu ili Požešku kulturnu zimu u isto vrijeme kad i Požeško kulturno ljeto. Ionako je kada je riječ o kulturi u gradu i okolici kod nas uvijek više hladno nego li je toplo.
U svom tom bogatom turističkom loncu dobro bi nam došla i dva Crvena križa. Čisto onako za još jednu turističku atrakciju, da nam ne kažu kako oskudijevamo zanimljivostima. Nigdje na svijetu u jednom gradu nema dva Crvena križa. Bili bismo prava turistička atrakcija. Zato treba i dalje ustrajati na ovoj ideji i nastaviti tamo gdje je zapelo. Došlo bi nam mnogo turista. Iz ovoga se jasno vidi da postoje vizije i strategije, ali očito nam nedostaje kvalitetnih ljudi za njihove provedbe.
Uprimo zato snage i još jače razmislimo što bismo mogli ponuditi turistima. Recimo, bilo bi super kad bismo pored Festivala jednominutnih filmova u svibnju imali u listopadu Festival dvominutnih filmova.
Još bi bolje bilo da sve, pa tako i grad, podijelimo na pola pa da svaka polovica ima svoje turističke manifestacije. Jedna strana bi tako imala Kulenijadu, a druga Švarglijadu.
Osnujmo, zapravo, još jednu Požegu tako da ih imamo dvije. Bit će to bolje za turizam i jedne i druge Požege. Tada bismo s pravom organizirali dvije proslave Dana grada, dva Ivanjska krijesa, dva festivala, i dvije požeške berbe grožđa. Tada bi svaka povijesna postrojba imala u svom dijelu grada svoje prostorije, pa građani ne bi strepili od ustanka povijesnih postrojbi i mogućeg zveckanja sabljama.
Kada bismo imali dvije Požege ni Međunarodna organizacija Crvenog križa ne bi nam mogla ništa. Mogli bismo s pravom tražiti, pa tako i dobiti, dva gradska Crvena križa. Tada nam, čisto zbog atraktivnosti, iz Švicarske možda poklone i treći.
