Obitelj Marinac demantira izjavu dekana Zime
02.10.2017.
Josip Marinac
Pregleda: 12534
Obitelj Marinac ispred VUP-a
(FOTO: 034 Portal)
Na početku ovog članka, želimo naglasiti da se redakcija 034 portala u potpunosti ograničava od sadržaja ovog teksta te ga prenosimo jedino zato što smo zakonom obavezni to učiniti.
Demantij gospodina Marinca prenosimo u potpunosti:
"Poštovani, Temeljem Zakona o medijima (NN 59/04, NN 84/11, NN 81/13), te čl. 2. St. 3. Zakona o elektroničkim medijima (NN 153/09, 84/11, 94/13 i 136/13) usrdno molim da mi se omogući pravo na ispravak i pravo na odgovor na neistinito objavljene tvrdnje, te da se isto objavi i prenese u cijelosti.
U odgovoru na moje otvoreno pismo, dekan Veleučilišta u Požegi neistinito tvrdi kako su optužbe obitelji Marinac neosnovane, te kako su se trudili uključiti Zlatka i Snježanu u sve sfere društvenog života. Nije međutim pojasnio u koje su sfere društvenog života uključeni Zlatko i Snježana. Također kaže kako odlučno odbacuje optužbe na koje se tiču navodnih problema, koje su Zlatko i Snježana imali tijekom svojega studiranja na Veleučilištu u Požegi.
Naprotiv, iz mojega otvorenog pisma koje sam uputio, vidljivo je kako su problemi na koje sam upozorio stvarni i vrlo precizno opisani. Nasuprot tvrdnjama dekana dr. sc. Dinka Zime, stoji kako su problemi na koje su nailazili Zlatko i Snježana sveobuhvatni, jer obuhvaćaju pravno – normativnu, ali i praktičnu sferu. Točno je da je Zlatko upisao studij, ak. god. 2009./10. misleći kako posebni zahtjevi nisu potrebni, budući da je bio svjestan kako je opredjeljenje društvene zajednice za aktivnim uključenjem u život, nešto što zahvaća i obuhvaća stručnu sredinu kakva je Veleučilište u Požegi, te da stoga nije potrebno naglašavati kako mu Veleučilište mora učiniti dostupnim sve resurse kojima ono raspolaže.
Treba znati kako pitanje dostupnosti i otvorenosti nije samo stvar pravnoga poimanja, nego je to stvar općeprihvaćenih ljudskih vrijednosti. Više sam nego žalostan i razočaran pročitavši kako se dekan ne libi isticati, kako je Zlatko i Snježana veliki dio pisanih i usmenih dijelova ispita polagali na 1. i 2. katu zgrade Veleučilišta na koje su ga nosili, kako njegov otac, tako i domari zaposleni na Veleučilištu, a za Snježanu uopće nije bilo rukohvata, kao ni drugih elemenata pristupačnosti nužnih za kretanje teško pokretnih osoba s invaliditetom. . Istina je kako sam Zlatka na kat vukao ja. Samo jednom prilikom na drugi kat ga je pomagao odvući i domar Branko, inače moj dobar prijatelj iz djetinjstva, kome je cijela obitelj beskrajno zahvalna. Drugi domar kolicima nije nikada niti pristupio.
Držim potrebnim uputiti dekana u jednu značajnu iskustvenu činjenicu, kako se kolica po stepenicama ne mogu nositi, osobito ako u njima netko sjedi. Ja sam kolica svojega sina vukao uz stubište Veleučilišta, zbog čega sam uslijed neprekidnih napora završio na odjelu intenzivne njege naše županijske bolnice, zbog stanja uzrokovanog akutnim krvarenjem koje je izazvalo puknuće arterije. Radi toga sam izgubio pet litara krvi u samo jednom mahu. Ne treba niti spominjati u kakvu ugrozu ste doveli najosnovnije životne funkcije oca dvoje osoba s invaliditetom. Tu činjenicu potvrđuje Otpusnica s Intenzivne njege. Tužno je što dekan nije ni malo posramljen pred tim okolnostima, s kojima je upoznat. Začuđuje me da blokiranje godine studentima, vidi isključivo kao sretnu okolnost, a ne nužno zlo koje je u to vrijeme snašlo čitavu obitelj Marinac.
Dekan dr. sc. Dinko Zima trebao bi se sramiti znajući kako u našim naporima nije prepoznao problem, budući da se u svom pozdravnom govoru predstavio kao Prodekan za nastavu u čijem su djelokrugu i neprilagođenosti sredstava koje u obavljanju svoje djelatnosti koristi Veleučilište u Požegi. Kako bite shvatili ozbiljnost ugroze u kojoj se Zlatko nalazio dok je podnosio nebrigu, nemar i propuste dekana Zime, ali i drugih sudionika svih upravljačkih struktura na Veleučilištu u Požegi, moram iznijeti neke detalje o stanju u kome se Zlatko nalazio. On je, naime, 1998. godine pretrpio vrlo tešku i s obzirom na stupanj po život opasnu operaciju korekcije iskrivljenja kralježnice, zbog čega nosi šest čeličnih šipki koje su iznutra zakvačene i urasle u meso, Zbog toga je svaka nova stuba koju smo prešli dok sam ga vukao na kat, predstavljala novu po život opasnu prijetnju.
Sve to podnosili smo kako bismo udovoljili prohtjevima predavačice, ali i ostalih. Možete li uopće predočiti bol koju je bio prisiljen trpjeti, strpljivo podnoseći dekanovu nezainteresiranost i bešćutnost? Dekan neistinito tvrdi kako to Zlatko i Snježana nisu predstavili kao problem sve do 01. srpnja 2013., zanemarivši činjenicu kako čitav tijek naše komunikacije s Veleučilištem u Požegi, s kabinetom bivšeg resornog ministra gospodina dr. sc. Željka Jovanovića, s kabinetom sadašnje ministrice dr. sc. Blaženke Divjak, kao i svim stručnim službama Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa, Ministarstva znanosti i obrazovanja te s Pravobraniteljicom za osobe s invaliditetom gospođom Ankom Slonjšak, mogu dokumentirati s nepogrješivom preciznošću jer raspolažem čitavom dokumentacijom, koja obuhvaća sve predstavke Zlatka i Snježane, počevši od konca studenog 2012., sva očitovanja Veleučilišta u Požegi, to jest, sva očitovanja bivšeg dekana dr. sc. Roberta Idlbeka, koja mogu jasno predočiti sve njegove neistinite tvrdnje i obećanja, kao i neistinite tvrdnje i obećanja sadašnjeg dekana dr. sc. Dinka Zime.
Naglašavam razlike u nazivima resornoga ministarstva kao biste znali da smo nastojali ove probleme iskomunicirati kroz zaista dugo vremensko razdoblje. Uza sve ostalo, to dokazuje kako je dekan dr. sc. Dinko Zima sudjelovao u svim upravljačkim strukturama Veleučilišta u Požegi. Naime, upravo koncem studenog 2012. Nasuprot tvrdnjama dekana Zime, potrebno je uputiti Uredništvo i čitatelje 034 portala na stručni članak poštovane gospođe Branke Meić, savjetnice za obrazovanje i znanost pri Uredu Pravobraniteljice za osobe s invaliditetom, u kojem je citiran sadržaj dijela razgovora, kojeg je s navedenima vodio Zlatko. Citiram: " Student s invaliditetom koji se kreće uz pomoć invalidskih kolica na jednom od veleučilišta pritužio se pravobraniteljici na arhitektonsku nepristupačnost zgrade veleučilišta: Ni u jednu prostoriju ne mogu uči samostalno. Na svaki sam ispit uz pomoć članova obitelji odlazio na kat. Ulaz na veleučilištu dvaput je renoviran i pritom se nije vodilo računa o olakšavanju prilaza za studente s invaliditetom.
Upravo potaknuta ovim obraćanjem pravobraniteljica za osobe s invaliditetom odlučila je poslati preporuku za osiguranje uvjeta za studiranje osoba s invaliditetom svim visokoškolskim ustanovama (fakultetima, veleučilištima i visokim školama) u RH. Uz preporuku smo ujedno zatražili njihovo očitovanje o trenutnom broju studenata i eventualnim prilagodbama koje su učinili ili ih planiraju učiniti kako bi svoje ustanove učinili pristupačnima i studentima s invaliditetom." U istom članku navedena je još jedna zanimljiva pojedinost, pa nastavljam citirati: "Ured POSI-ja imao je saznanja da pojedini profesori na visokoškolskim ustanovama vide elemente prilagodbe za studente s invaliditetom kao pravno neutemeljene ili čak kao pogodovanje." (Položaj osoba s invaliditetom u sustavu visokog obrazovanja - perspektiva Ureda pravobraniteljice za osobe s invaliditetom, JAHR, Vol.5 No.9 Lipanj 2014.) Vrlo je značajno spomenuti činjenicu koju velika većina čitatelja ne zna.
Riječ je o europskom časopisu za bioetiku. Govorim ovo kako bi se svi koji u ovim okolnostima nalaze snage pružiti podršku dr. sc. Dinku Zimi, posramili radi toga, jer je upravo on priuštio sramotan i neoprostiv šamar ne samo dijelu časnih nastavnika i svim studentima Veleučilišta u Požegi, nego i čitavoj domovini, jer je sasvim jasno kako je ova pljuska odzvonila daleko izvan zidova Veleučilišta u Požegi, što daleko premašuje sfere koje on uopće može pretpostaviti. Postavljam pitanje svima nama: zašto dopuštate biti taocima volje jednog čovjeka, koji grčevito štiti predavačicu uhvaćenu u zlodjelu počinjenom prema Zlatku i Snježani, kojega Zima ne samo da čini, nego i podržava i bezrezervno opravdava? Dekan Zima kazuje kako moje tvrdnje navedene u otvorenom pismu da "stoji činjenica da je imenovana viša predavačica odbila sići kako bi ispitala studenta zbog čega mu je upisan pad" ne odgovaraju istini budući se na ispitnom roku 1. srpnja 2013. godine profesorici Bjelić niti u jednom trenutku prije termina ispita sa zahtjevom za održavanje ispita u drugom prostoru nije obratio niti student Marinac, niti bilo tko od članova njegove obitelji. Nasuprot tih dekanovih tvrdnji stoji citirani i navedeni članak, ali Anketni upitnik Pravobraniteljice za osobe s invaliditetom (Broj: POSI – 2.1.4. -602/12 -08 -02) koji nepobitno potvrđuje sve činjenice koje sam iznio u svom otvorenom pismu, ali isto tako raspolažem predstavkama iz lipnja 2013. Cijela obitelj spremno svjedoči izjavu bivšeg dekana, koji 01. srpnja 2013. ustvrdio kako je prozvana predavačica odbila sići, unatoč njegovoj molbi da to učini. U hodniku smo čekali puna četiri sata, u nadi da će ispit za sve studente biti premješten.
Međutim, upravo iz dopisa Pravobraniteljice za osobe s invaliditetom kojim je tražila podatke o studentima s invaliditetom, proizlazi zahtjev da se svi prostori i sredstva kojima raspolaže Veleučilište u Požegi učine jednako dostupnim svim studentima (što podrazumijeva i obvezu da se nastava i ispiti održavaju samo u prostoru koji je dostupan studentima s invaliditetom, bilo da su to osobe u invalidskim kolicima ili s nekim drugim teškoćama).
Obzirom da to podrazumijeva Ustav Republike Hrvatske, Konvencija o pravima osoba s invaliditetom (NN, MU, br. 6/07, 3/08 i 5/08) i Zakonu o suzbijanju diskriminacije (NN, br. 85/08, 112/12), predavačica Dragana Bijelić trebala je dobiti izravan otkaz, što bi značilo i da je tadašnji dekan dr. sc. Robert Idlbek morao podnijeti neopozivu ostavku, jednako kao i svi oni koji su sudjelovali u upravljačkim strukturama Veleučilišta, baš kao i dr. sc. Dinko Zima , jer su s obzirom na zvanje i položaj u zvanju mogli, trebali i morali znati za obveze koje proizlaze iz navedenih pravnih propisa.
Isti dekan u odgovoru na moje otvoreno pismo, slijepo opravdava neprilagođenost zgrade, pa ću ovdje citirati vrlo jasne primjedbe same Pravobraniteljice za osobe s invaliditetom, koja ističe: "Tijekom današnjeg sastanaka i obilaska ovih prostorija moram konstatirati da je ova građevina nepristupačna za osobe s invaliditetom. Ona ima određene elemente koji su napravljeni u zadnjih godinu dvije kao što je rekao i dekan, međutim, to nije dovoljno. U samo jednom dijelu zgrada je pristupačna tako što se napravila podizna platforma, ali ona nije riješila problem pristupa učionicama, jer je proja studentskoj učionici koja se nalazi u prizemlju i do nje vode stepenice, nemoguće pristupiti osobi s invaliditetom te samim time ona ne može sudjelovati na predavanjima, ispitima i slično. Niti jedan kat Veleučilišta nije pristupačan osobama s invaliditetom i nema lifta, nego samo stepenice", dodaje pravobraniteljica Slonjšak te navodi kako je Upravi Veleučilišta sugerirala da se napravi panoramsko dizalo, da se s bočne strane napravi kosi ulaz za osobe s invaliditetom te da se također to napravi i u ostalim učionicama."
Moram li ovdje posebno naglašavati kako dekan Zima, ne samo da nije dovoljno ozbiljno shvatio situaciju u koje je svojim neodgovornim ponašanjem i propustima doveo ne samo sebe i predavačicu koju tako odlučno štiti, nego i cijelo Veleučilište? O tome kakav je odnos dekana Zime prema Pravobraniteljici za osobe s invaliditetom, a time i samim studentima s invaliditetom, dovoljno govori i činjenica kako njezin posjet nije ni najavljen ni objavljen na službenim stranicama Veleučilišta. Valjda je tako zato jer su svjesni da je nepobitno utvrdila njihovu krivnju.
Dekan Zima nadalje tvrdi kako su netočni navodi da je profesorica Dragana Bjelić pisano zahtijevala da se Zlatka Marinca isključi s Veleučilišta, međutim novinarka Jutarnjeg lista, gospođa Ivana Krnić u članku "Skandal na Veleučilištu u Požegi: Predavačica tjerala invalida da se za ispit penje na kat" bilježi kako je upravo Dragana Bjelić "od dekana je zatražila i da slučaj detaljno istraži i da razmotri mogućnost sankcioniranja ovakvog istupanja studenta koji iznosi neistine na račun predavača." (http://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/skandal-na-veleucilistu-u-pozegi-predavacica-invalida-tjerala-da-se-za-ispit-penje-na-kat/1061849/) Zlatkovo isključenje s promocije negira se navodima o pisanom pozivu i o tome da je o Zlatkovom dolasku u više navrata upitana majka, budući da je Zlatko već 17. srpnja, dostavio mail, kako bi samostalno iskomunicirao sve pojedinosti vezane uz promociju, ali mu se ni mentorica ni bilo tko s faksa s takvim upitom nikad nije obratio.
Ponižavajući je stav dekana Zime kako pojedinosti vezane za tako važan događaj u životu studenta, može i treba komunicirati bilo tko drugi, čak i pored toga što Zlatko sasvim samostalno i jasno može izraziti svoje mišljenje. Je li to zato što ima općenit stav kako je u odnosu na osobe s invaliditetom nužna intervencija drugih, bez da se pruži podrška takvim osobama. I više sam nego zaprepašten pitanjem koje postavlja dekan Zima o tome zašto Snježana Marinac nije i prije zatražila zaštitu svojih prava kao studenta kad se već navodi da je neprestano i u različitim prilikama i na različite načine ponižavana i vrijeđana, nego tek sad, kada su joj ostala tri ispita do završetka studija od kojih dva ispita upravo kod prozvane profesorice.
Snježana se žalila puno prije, u nekoliko navrata. Zbunjuje me i plaši njegova nečovječnost, obzirom da je upoznat s činjenicom da je Snježana teško bolesna i u strahu za zdravlje i život, jer je uslijed višegodišnjeg terora na Veleučilištu, dobila tumor zbog kojega trpi bolove i prolijeva krv, baš kao i prilikom svakog susreta s prozvanom predavačicom Bjelić, kao i na sastanku u veljači, koji je isti iskoristio za konstrukciju neistinitih tvrdnji usmjerenih protiv majke koja ju je pratila, ali i protiv nje same, a njegove je konstrukcije podržala i njena mentorica Mlađenović.
Vaš je uvjet bio da Snježana povuče primjedbe na račun predavačice Bjelić, jer je tražila njezino izuzeće s kolegija, zbog toga jer joj je već tada teško narušeno zdravlje ponašanjem predavačice, a Vi ste joj tada nametnuli povjerenstvo, iako ste znali da je prozvana samo dva dana prije podnijela kaznenu prijavu, iako ste pisano tvrdili kako predavačica nije prijetila tužbom niti mogućnim isključenjem sa studija. (Očitovanje, Klasa 114 – 01/17 – 01/4, Urbroj: 2177-30 - 01 -17 -2) Ako je život predavačice zaista bio ugrožen, kako ste prikazivali, kako je moguće da je bez ikakvih ometanja, sasvim slobodno i opušteno prozvana predavačica mogla biti prisutna cijelo vrijeme tijekom ispita pred povjerenstvom?
Završavaju li svi studenti studij u sudnici, ili ste tu privilegiju priuštili samo nama? Sve je već bilo jasno mnogo ranije prije samog događaja, jer niste propuštali prigodu istaknuti da je Bjelić vješta u sudskim progonima studenata. Kako ćemo nasuprot tome, okarakterizirati činjenicu da Dragana Bjelić pred punom dvoranom studenata kleveće cijelu obitelj, opisujući nas kao nenormalne, samo zato jer se borimo za istinu? Poznato je kako studenti koji se požale na predavačicu nikada ne dovrše studij. Iako postoje ne jedna, ne deset, ne nekoliko desetaka pritužbi već nebrojeno puno puta više, od kojih je dio zaprimilo i uredništvo portala, niste komentirali to svoje saznanje.
Gospodine Zima, sve se više zaplićete i upast ćete u zamku vlastitih zabluda, jer će se doskora otopiti vaše neistine, kao što se magla pred suncem. Kamo ćete se sakriti pred sobom samim kad konačno nestane blatnjavi sloj maske lažnog dobrotvora, prijevarne sreće i zadovoljstva, kad Vas konačno napuste svi Vaši prijatelji, kad oborena lica prođu pored nas i kroz zube procijede kako ste sasvim nebitni. Na isti je način Snježana krvarila i kad su došla dvojica inspektora s nalogom da privedu majku i Snježanu. Zašto? Konačno je krvarila na podu svoje kuće, neposredno prije hitnog prijema u bolnicu u Puli, kao i dok su njenoj obitelji prenosili vijest o uspostavljenoj dijagnozi. Stanje je takvo, da se operacija nije mogla obaviti u Puli pa je prebačena u Zagreb. Uši mi je parao jecaj kad je izgovorila riječi: "Tata, ovo je moja diploma!!!" Te je riječi izgovorila neposredno nakon što je liječnik priopćio njenu tešku dijagnozu.
Je li to dovoljno jasna naznaka straha kojeg su uslijed terora trpjeli moj sin i kćer?
Gospodine Zima, sramite se mene i moje obitelji! Dekane Zima, bili ste pripravni posvjedočiti da je Dragana moguće pretrpjela strah, ali možete li predočiti strah koji za svoje zdravlje i život osjeća ova mlada djevojka i mi roditelji? Hoćete li imati snage prihvatiti posljedice svojih opakih propusta? Koliko vrijedi život i zdravlje moje kćeri?
Jamčim da ćete za sve ovo morati odgovarati i na sudu Gospodnjem, iako je očito da sada ne vjerujete ni u što, ne misleći kako mi je u ovom trenu kad ispijam gorke kapi sa dna kaleža svoga očinstva. Je li moja kćer morala proliti krv?
Zašto zaobilazite činjenicu kako Vas je DORH već uhvatio u neistinama, zajedno s predavačicom Bjelić i mentoricom Mlađenović. iako su bile pomno smišljene, još 14. rujna 2017 (Rješenje, K- DO – 54/2017 – 7). Može li se iz ovog iščitati da u neistinama Vama i predavačici Bjelić nema konkurencije? Dekan je u odgovoru na pismo istaknuo kako je Veleučilište neovisno javno visoko učilište koje je osnovala VIada Republike Hrvatske kojim upravljaju osobe imenovane od strane Ministarstva znanosti i obrazovanja te se financira iz državnog proračuna te vlastitih prihoda. Znači li javni karakter ovog visokog učilišta kako ono može ostati nedostupno studentima s invaliditetom ili da mora biti u potpunosti pristupačno? Osim toga, znači li to da je Veleučilište iznad javnih pravnih normi (Ustav, Konvencija, Zakon)?
Drži li dekan da se ovime dobro ogradio u pravnom smislu, ili je to suptilna naznaka priznanja krivnje, jer ne samo da se nije obranio, nego je upravo očitovao krivnju? Dekan u ime Veleučilišta u Požegi posebno napominje da se na Veleučlište do danas upisalo ukupno 13 studenata s utvrđenim invaliditetom od 60% i više, od kojih je dio i završio studij bez ikakvih primjedbi na način rada i poslovanja Veleučilišta i njegovih zaposlenika u čijim se redovima nalaze i tri osobe s utvrđenim invaliditetom. Propušta međutim, precizirati je li invaliditet spomenutih smetnja za život i rad? Također, izbjegava priznati kako je samo jedan zaposlenik osoba sa težim invaliditetom, dok druga dvojica jamačno nemaju invaliditet za koji bi arhitektonske barijere bile nepremostiva zapreka, kako je to jasno izraženo u slučaju Zlatka i Snježane. To nisu ni približno usporedive okolnosti.
U Očitovanju (Klasa 114 – 01/17 – 01/4, Urbroj: 2177-30 - 01 -17 -2), dekan se hvalio "gostom studentom, koji je u invalidskim kolicima promoviran prije nekoliko godina u istoj dvorani" u koju je bio pozvao i Zlatka. Vrlo je znakovita ova dekanova tvrdnja, jer me navodi da javno izrazim otvorenu sumnju u nezakonito posredovanje pri polaganju ispita, obzirom da znam kako drugih kolica osim onih u kojima se vozio Zlatko, nije bilo. Kako okarakterizirati promociju studenta koji je položio sve ispite, bez da je barem jedanput bio na faksu? Obvezu da utvrdi rečeno imaju nadležni istražni organi, budući da svoju sumnju s obzirom na rečeno iznosim javno.
>
Iako 034 portal priznaje da teške optužbe na ponašanje i način rada Dragane Bjelić i dalje stoje te da su u zadnjih nekoliko dana primili poveći broj sličnih šokantnih priča koje trenutni i bivši studenti imaju o predavačici Bjelić, dekan posebno napominje da se na Veleučlište do danas upisalo ukupno 13 studenata s utvrđenim invaliditetom od 60% i više, od kojih je dio i završio studij bez ikakvih primjedbi na način rada i poslovanja Veleučilišta i njegovih zaposlenika u čijim se redovima nalaze i tri osobe s utvrđenim invaliditetom. Dekane Zima, Vaše Vas neistine diskvalificiraju i kao dekana i kao čovjeka. Priznajte konačno da ste posramljeni, ako to uopće možete i Vi i predavačica koju ste uzeli u zaštitu, čak i po cijenu vlastite časti!
Ponovno javno pozivam gospođu ministricu dr. sc. Blaženku Divjak da dođe pred obitelj Marinac na Veleučilište u Požegi, te pod paskom javnosti izrazi svoje spoznaje o uočenom, jer se do danas oglušila o svaki poziv. Ponovno pozivam sve studente da hrabro podijele svoja iskustva na Veleučilištu u Požegi. Isto tako pozivam sve studente da hrabro podijele svoja iskustva na Veleučilištu u Požegi.
S poštovanjem! Razočarani otac "
