¨Mještani mi se rugaju jer sam usred dvorišta napravio šator, ali ne znam što učiniti¨
Marinko Janjić živi u šatoru već četiri godine
(FOTO: Filip Škrga)
Marinko Janjić već četvrtu godinu većinu noći provodi u šatoru koji je podigao u dvorištu kuće u Sapni kod Čaglina.
Objašnjava nam kako je na to bio primoran jer nema drugog izbora. Kuća mu je derutna i samo što se nije urušila. S pokojnom suprugom Jelenom, koja je preminula prošle godine, 20 je godina bio podstanar jer kuća nije u njihovu vlasništvu.
– Kuća je stara 250 godina i urušava se iz dana u dan. Bojim se da neće dočekati pravu zimu. Prije godinu dana su se srušila tri zida i potporne grede dok krov noću škripi i propada. Jelenu sam posljednjih godina svaku večer nosio na leđima u dvorište jer sam se bojao da će nas poklopiti. Umjesto zidova sam stavio deke kako bih donekle zimi spriječio ulazak hladnoće – objašnjava nam umirovljenik kroz suze.
U podstanarskom domu jedina prostorija čiji zidovi još donekle podnose težinu krova i greda je boravak od nekoliko četvornih metara u kojem je zemljani pod.
– Dok sam noću u šatoru često se budim i provjeravam stoji li kuća takva kakva je još na mjestu. Bojim se da se ne sruši dok spavam jer mi se u njoj nalaze sve stvari koje posjedujem, a koje nemam gdje skloniti. Nisu to vrijedne stvari, ali meni su bitne. Ondje držim dokumente. Mještani mi se rugaju i nazivaju me pogrdnim imenima jer sam usred dvorišta napravio šator, ali ne znam što učiniti – požalio se Janjić.
Od općine Čaglin već je nekoliko puta za mandata bivšeg načelnika Ivana Đurine tražio pomoć i molio ih da mu dopuste preseliti se u općinsku kuću u Mokreš koju godinama nitko ne koristi. No svaki put su ga, kaže, odbili jer su je dali na korištenje jednoj od udruga s čaglinskog područja.
– Htio sam plaćati najam i režije, a kuću su dali na korištenje lokalnoj udruzi te su u nju navezli smeće i ispred ulaza iskopali septičku jamu – ispričao je Marinko.
Kako doznajemo, Marinku je nekoliko puta bio ponuđen smještaj u domu, ali je on to odbio jer ne želi da se drugi skrbe o njemu.
