¨Žao mi je, ali ovdje nema perspektive za one koji žele raditi¨
08.06.2015.
Klementina Malčić
Pregleda: 12653
Ivica Klobučar
(FOTO: Klementina Malčić)
"Nakon brojnih odlazaka na sezone i raznih građevinskih poslova za novac kojim bih jedva platio osnovne troškove, zaposlio sam se u jednoj firmi u Zadru gdje sam radio u struci, kao bravar. Očekivao sam normalnu satnicu s kojom bih, nakon plaćenih troškova, mogao donekle normalno živjeti. No, moja očekivanja nisu bila ispunjena", objašnjava Ivica Klobučar iz Brodskog Drenovca kod Pleternice, kako je došao na ideju poput mnogih drugih Hrvata potražiti posao u inozemstvu. On se, naime, vratio sa sezonskog posla iz Njemačke i već se sprema uskoro na novi posao u SAD-u.
- S obzirom na odrađeni posao koji zahtijeva puno muke i predanosti, bio sam premalo plaćen. S malom satnicom, jednim obrokom dnevno te daleko od svojih bližnjih, odlučio sam se vratiti iz Zadra. Računi za režije redovito stižu, nitko te ne pita kako ćeš platiti. Državu ne zanima je li plaća sjela i koliko, oni svoje dugove naplaćuju raznim ovrhama. Ja sam za to da se računi redovito plaćaju, ali kako da ih platim kada nisam pristojno plaćen za svoj rad? Nakon plaćenih računa, jedva da mi ostane za žvakaću gumu - prepričava nam 36-godišnji Ivica.
- Tražio sam novi posao. Nakon niza zanemarenih zamolbi za posao od strane raznih poslodavaca, osjećao sam se frustrirano, bijesno, izbezumljeno. Žalosno je to da čovjek od vlastitog rada ne može živjeti. Ili nas plate premalo ili plaće kasne ili nas pak ne plate nikako. Odlučio sam se za odlazak iz Hrvatske. Uz pomoć prijatelja otišao sam u Njemačku, gdje sam radio u jednoj od prerađivačkih tvornica na traci. Satnica je bila dobra, šefovi korektni prema radnicima, svi si međusobno pružaju ruku, a ne podmeću nogu. Njemačka je u potpunosti ispunila moja očekivanja, međutim, sezona je završila i vratio sam se. Za nekoliko dana putujem u SAD zajedno s prijateljem, tamo me čeka plaćen smještaj i hrana te dobra satnica. Iskreno, žao mi je što odlazim, ali ovdje ne vidim perspektivu. Smatram da većina mladih koji imaju volju i želju za poslom te opstankom, u Hrvatskoj mogu jedino dotaći dno, ništa drugo - zaljučuje.
