¨Nikada nisam tražio pomoć, ali sad moram. Isključili su mi struju i živim od 660 kuna¨
27.05.2015.
Aleksandar Grlić
Pregleda: 11936
Tomo Trošelj
(FOTO: Aleksandar Grlić)
"Imam malu invalidsku mirovinu i sin je otišao od kuće. Sad ni on ne radi, ali prije je radio i pomogao novčano", objašnjava nam 68-godišnji Požežanin Tomo Trošelj kako je nakupio oko 4.900 kuna duga za struju bez koje živi već pola godine. Nisu to njegovi jedini problemi jer sa 661 kunom mjesečnih primanja ne može napuniti ni prazan hladnjak koji ionako ne radi jer nema struje.
Do prije godinu i pol dana je još nekako preživljavao uz pomoć sina koji je u međuvremenu ostao bez posla i radi tek povremene sezonske poslove pa se preselio.
- Nisam nikad u životu tražio pomoć, ali sad moram. 28. studenog prošle godine su mi isključili struju i odnijeli brojač, otad sam skroz bez struje. Centar za socijalnu skrb mi je dao 1.000 kuna i sad mi je ostalo 3.900 kuna duga. Na ruke dobijem 661 kunu invalidske mirovine, od toga ne mogu živjeti. Dok sam radio na građevini srušio se zid na mene, imao sam sedam prijeloma noge, dva prijeloma rebra ruke i ključnu kost sam slomio. Imao sam 45 godina i bio u naponu snage, neko vrijeme nisam imao nikakvih prihoda i u 50. godini sam otišao u mirovinu. Za 26 godina radnog staža sam dobio 992 kune, ali kad mi se odbiju drugi računi i dugovi za TV pretplatu, na ruke dobijem 661 kunu - nastavlja Tomo Trošelj.
Trošelj se obratio i HEP-u i Fini gdje su mu rekli da nema pravo na otpis duga, od Grada Požege je tražio pomoć za drva, no ni na njih izgleda nema pravo jer su mu službeno primanja prevelika. Srećom živi u "šumarijskom" stanu koji plaća 80-ak kuna mjesečno.
- Ja moram živjeti od nečega. Bio sam u gradskom poglavarstvu da mi daju drva, ali nemam pravo jer sam malo iznad nekog državnog cenzusa od kojih 700 ili 800 kuna. Živim od 660 kuna. Odakle to može biti dovoljno, ako slučajno nađem koji vrt za raditi ili u jesen nekome pocijepam drva, dobro je. Treba jesti, platiti struju i vodu. Kako, odakle? Bio sam i u Fini pitati za otpis duga. Dali su mi neke formulare pa rekli da to nije za mene nego za ljude koji imaju kredit i nemaju ga čime plaćati i otpiše im se do 35.000 kuna. Nemam pravo na to iako ne posjedujem ni kuću, ni zemlju, ni automobil - rekao nam je Trošelj.
Osim plaćanja računa ili otpisa dugova najpotrebnija mu je pomoć u hrani i drvima.
- Sad mi je prazan podrum, nemam ni drva. Možeš zamisliti, nemam za skuhati. Nemam niti hladnjak, ništa, imam komadić kruha i kako da se snađem? Nemam tekući račun, poštar mi direktno nosi novac. Ne treba mi slati novce ako mi netko hoće pomoći. Najveća pomoć bi mi bila da mi HEP otpiše dug ili da mi netko pomogne platiti dugove. Kad bih 990 kuna dobio na ruke, onda bih mogao plaćati struju jer sad manje trošim, a s ovih 500 kuna što ostanu moglo bi se nekako živjeti. Drva ili hrana su mi dobrodošli, a odjeće mi ne treba, to imam još otkad mi je umrla supruga. Može mi se pomoći i nekim lakšim poslom. Mogu, na primjer, raditi nekome u vrtu ili iscijepati drva, tamo gdje mogu polako raditi. Radim sat vremena, pa stanem, pa koliko mogu. Imam 68 godina, to već nije za raditi - zaključuje Tomo.
Tomu Trošelja možete pronaći u Ulici Vjekoslava Babukića 28. Ako mu želite pomoći, možete kontaktirati njegovog sina Silvija Trošelja na telefon 091-605-6167.
