23.04.2015.
Aleksandar Grlić
Pregleda: 5633
Radionica u sklopu projekta Petica za dvoje
(FOTO: Aleksandar Grlić)
"Pomažem učenici četvrtog razreda koja polaže nastavu po prilagođenom programu. Učiteljica sam razredne nastave, ali i prošle godine sam bila asistentica. Nas dvije se jako dobro slažemo. Ostvarile smo jako dobru komunikaciju, napredovala je", podijelila nam je svoje iskustvo Jasmina Sabljak, asistentica u nastavi u Kempfovoj školi gdje je jučer održana radionica na temu "Suradnja učitelja/nastavnika i pomoćnika usmjerena odgojno obrazovnim potrebama djeteta". Odaziv nastavnika i asistenata na radionicu bio je odličan, pojavilo se čak i nekoliko roditelja kojima radionica u sklopu projekta "Petica za dvoje" nije bila namijenjena.
- Općenito je jako motivirana jer dolazi iz obitelji s petero djece i malo vremena joj se posveti. Sve što joj objasnim i predložim prihvati. Trudi se da ostvari što god učiteljica od nje zahtijeva. Daje mi prijedloge što trebamo raditi i što od nje očekuje na provjeri znanja. Toga se držim i to odradimo. Predavanje je bilo dobro, sviđa mi se što je naglasak na komunikaciji. To je temelj svakog dobrog rada. OK je i zadnja radionica u kojoj se odvoji 15-ak minuta da se razradi plan i ciljevi za poboljšanje rada učenika jer svima nam je cilj da učenici napreduju - dodala nam je asistentica Jasmina Sabljak nakon predavanja na kojem se prema popisu prijavilo 35 učitelja i 32 pomoćnika u nastavi, a zapravo ih je bilo mnogo više.
- Imam asistenticu u nastavi. Pomoćnica je djevojčici Mariji koja ima motoričke i intelektualne poteškoće. Iskustva su jako pozitivna, surađujemo jako dobro i jako sam zadovoljna. Ovakav oblik pomoći koristi tri i pol godine. Ogroman je napredak. Ne toliko u ocjenama, ocjene smo prilagodili da budu motivirajuće. To je dijete koje na kraju prvog razreda nije moglo staviti točku na papir, piše otežano i tiskana slova. Piše smislene rečenice i sastavke, lijepo se usmeno i pismeno izražava. Uz svoju asistenticu ima kontinuirani rad, poticaj u smislu da ne odustaje i smjernicu. Ustvari, ona sebi treba dokazati da to može. Danas sam uspjela zaključiti da smo na pravom putu, moja asistentica i ja - rekla nam je pak Vesna Markanović, učiteljica u Cesarićevoj školi.
- Došao je u prvi razred, znao je računati do sto. Poznavao je kemijske elemente i države i gradove u Europi. Trebalo je postaviti ciljeve kako naučiti i pisati, a on već čita. Kako uskladiti korake djeteta s ostalom djecom koja su kretala u prvi razred? Asistent i dječak su unutar razreda imali svoj mali centar u kojem su individualno radili sve aktivnosti. U taj centar se uključivala i učiteljica. Koristeći slike koje su opisivale strukturu rada, dječak je prevladao frustracije da mora pisati kao druga djeca iako je u prvom razredu naučio samo pravilnije oblikovati slova s kojima je već došao. Danas je učenik prvog razreda četverogodišnje srednje škole u Zagrebu i dalje se školuje po redovnom programu, bez asistenta. Uz individualizaciju postupaka tijekom osnovne škole je bio odličan učenik iz većine predmeta - opisala nam je suvoditeljica radionice Zrinjka Stančić primjer inteligentnog dječaka s poremećajem iz autističnog spektra kojem više ne treba asistent.
- Djeci su potrebni asistenti kako bi lakše savladavali odgojno i obrazovno gradivo. Nije važno imaju li obrazovnih intelektualnih poteškoća, poteškoća u praćenju ili koncentraciji, motoričkih ili logopedskih poteškoća, to je individualno. Ove školske godine je zaposleno 1.352 pomoćnika. Danas ćemo govoriti o ostvarivanju inkluzivnog procesa, važnosti suradnje učitelja i pomoćnika u nastavi. Važno je da je ona usmjerena na obrazovne potrebe učenika kako bi se zadovoljile određene potrebe djeteta. Najvažniji je timski rad, da učitelj i pomoćnik u nastavi prepoznaju njegove potrebe i zajedno razrađuju plan rada s tim učenikom - ispričala nam je Ana Sambolek, jedna od voditeljica radionice.