¨Požega je manja od moga sela, ali ljudi su dobri i grad je lijep¨
12.12.2014.
Aleksandar Grlić
Pregleda: 14499
Achilla
(FOTO: Aleksandar Grlić)
Njegovo je ime Chika Nlemchukwu, ali poznatiji je po nadimku Achilla. Dolazi iz Nigerije. U Hrvatskoj živi skoro dvije godine, a došao je prvenstveno zbog nogometne karijere. Igrao je u NK Bistri dvije sezone. Kasnije je igrao u Hrvatskom dragovoljcu pola sezone.
- Tada sam upoznao svoju prijateljicu kod koje sam sada u Požegi - objašnjava nam turist Achilla (čitaj "Ačila") kako je završio u gostima u Požegi. Ovo mu je zapravo drugi put ovdje, preko ljeta je bio na probi kod požeške Slavonije i stekao je neka nova prijateljstva. Planira ostati do Božića pa nam je podijelio svoje dojmove o gradu i ljudima.
- Tu sam prvi put bio oko tjedna dana, ali tada mi je stigla bolja ponuda sa smještajem iz Garešnice, tako da sam tamo otišao. Sad je sezona gotova i odmaram u Požegi. Nakon toga idem u Austriju jer tamo mogu bolje zaraditi. U Beču sam bio prije Zagreba i poznajem neke ljude. Tamo ću lakše naći novu momčad i otvaraju mi se bolje mogućnosti. Preko ljeta sam se sprijateljio s par požeških nogometaša. Bio sam sretan jer većina njih priča engleski, a i ja razumijem malo hrvatskog pa mi nije bilo toliko teško komunicirati s njima. Prvi put kada sam došao na probu za Slavoniju, prišao mi je jedan čovjek i rekao "Mojoj djevojci se sviđaju tvoji dreadovi, kako ih praviš? Jesu li ti kosa prirodno takva, koliko ih dugo nosiš?", a jednom su me zaustavile dvije cure na putu u trgovinu i tražile da se fotografiraju sa mnom - ispričao nam je svoja prva požeška iskustva.
- Još nisam vidio puno u Požegi jer mi prijateljica radi. Navečer odemo malo u kafić i prošećemo. Ovo je mali gradić i nema puno stanovnika. Lijep je posebno noću sa svim svjetlima i kafićima. Nije toliko bučan, miran je i opuštajući. Sviđa mi se, ostajem tu sve do Božića. Nadam se da ću vidjeti kako ga slavite ovdje. Vjerujem da će biti lijepo - kaže Achilla o boravku u gradu.
- Jezik mogu malo govoriti, ali puno bolje mi ide kad šaljem poruke jer onda mogu razmisliti što ću napisati. Drugi problem je vaša gramatika koja je vrlo komplicirana i zbunjujuća. Jednom je tako moj prijatelj govorio svome prijatelju "Bio sam s Achillom", a ja sam rekao da moje ime nije Achillom, nego Achilla - objašnjava nam svoja iskustva s hrvatskim jezikom.
Achilla potom objašnjava kako dolazi iz Imo države na jugoistoku Nigerije, koja ima oko 4 milijuna ljudi. U njegovom selu Umuaka su svi kršćani, a nogomet je omiljena zabava pa organiziraju niz božićnih turnira koji traju i nekoliko mjeseci. Nada se kako će ga neka ekipa Božićnog turnira u Požegi primiti da igra barem malo dok je ovdje.
- Moje selo je veće od Požege. Ima puno više mladih ljudi. Za Božić je veliko veselje. U svakom kutku sela se čuje glazba i slavlje. Imamo jako puno božićnih nogometnih turnira. To nam je prilika da se vidimo sa starim prijateljima koji su otišli u druge gradove zbog posla. Zna biti zabavno i atmosfera je odlična. Nekad ih protegnemo na dva mjeseca kako bismo ih sve stigli odigrati. U Zagrebu sam igrao mali nogomet prošlog Božića, volio bih ga igrati i ovdje, ako nađem ekipu.
- Definitivno ću se sjećati ovog grada. Tu sam stekao dosta prijatelja. Svi su bili jako dobri prema meni, posebno djeca. Neki nisu nikad vidjeli crnca pa im je to bilo uzbudljivo. Htjeli su komunicirati sa mnom i uzeti par fotografija. Ta sjećanja će uvijek biti u mojoj glavi - rekao nam je na kraju Achilla Chika Nlemchukwu.
