¨Djeci treba uljepšati djetinjstvo; ljubav višestruko vraćaju¨
12.11.2014.
Aleksandar Grlić
Pregleda: 11421
Drenka Šipoš s djecom i suprugom
(FOTO: Aleksandar Grlić)
"Motivirala me ljubav prema djeci. Prvo sam, prije godinu i pol, udomila Mirjanu. Za tri mjeseca je došla Mateja, a onda je za godinu dana došla i Barbara. Djeca su se dobro ukopila", prepričava Požežanka Drenka Vuković Šipoš kako je postala udomiteljica troje djece iz tri različite županije. Zbog zaštite djece, imena su izmijenjena, a podatci su poznati redakciji.
- Sin živi u Šibeniku, starija kćer u Dubrovniku, a najmanja Ivana ima devet godina. Imam troje svoje djece i troje sam udomila. U mojoj obitelji nas je bilo četvero i uvijek je bilo veselo. Navikla sam se na veliku obitelj. Bila sam udovica i živjela sama s Ivanom kad sam odlučila udomiti drugu djecu. Udala sam s prije pet mjeseci za Stjepana koji nema svoje djece. Kad je prvi put k meni došao rekao je: "Vau, ona mi se sviđa iako ima puno djece". Prevladala je ljubav i prihvatio je djecu kao da su njegova. Djeca, roditelji i moja braća su odreda bili pozitivni. Ljudima bih poručila da se treba odlučiti i pomoći djeci. Treba im pružiti ljubav i obitelj. Isplati se iako je mukotrpno. Bude svakakvih situacija, ali kad zbrojite sve ima više pluseva - nastavlja Drenka.
- Na hladnjaku imamo raspored za cijeli mjesec jer imamo termine za liječnika, zubara, defektologa, psihologa i to za svaku posebno. Puno je spremanja, kuhanja, nabavljanja namirnica. Suprug i ja odvajamo maksimalno vremena za sebe. Mateja nam puno uskače, ona nam je desna ruka. Ostaje kada moramo negdje otići i raditi - opisuje nam Drenka.
"Drenka mi je kao prava mama"
- Uvijek sam se sama igrala. Sad me veseli kad se mogu igrati s njima i družiti. Mateja nas vodi na sladoled i u grad. Najviše se igramo - dodaje njezina 9-godišnja kćer Ivana.
- Puno je malih i treba pomoći. Sad ću napuniti 18 godina i dolazim iz Osječko-baranjske županije. Ovo mi je druga udomiteljska obitelj. Ovdje mi je super. Mama i tata su se razišli, odgojili su me tetak i tetka. Moja iskustva u ovoj obitelji su prva liga. Drenka mi je kao sestra i kao prava mama. Mogu joj povjeriti sve. Kažem ako mi nešto treba i nikad nema problema za kupovinu. Sad polažem prekvalifikaciju za komercijalista. Inače sam vrlo dobra učenica, a želja mi je upisati fakultet i postati policajka ili učiteljica. I ja bih jednog dana željela nekog udomiti. Znam iz iskustva kako je to, primila sam ljubav i voljela bih je nekog dana vratiti - kaže Mateja.
- Dolazim iz Vukovarsko-srijemske županije i ovdje mi je jako dobro kod tete Drenke. Volim se igrati s curama. Igramo se škole, idemo u grad i kupovinu. Učimo nekad zajedno. Nisam baš dobra učenica. Idem po prilagođenom programu, ali nadam se da ću se popraviti. Teško čitam, sporo pišem, ne pamtim i ne znam baš puno predmeta, ali dobila sam asistenticu. Pomažu mi i kod kuće. To su moje sestre, voljela bih odrasti u ovakvoj obitelji - kaže nam desetgodišnja Mirjana.
- Imam četiri godine i dolazim iz Hrvatske. Tu sam sedam mjeseci. Bolje je nego kod kuće jer imamo ljuljačke, igramo se puno. Sviđa mi se ovdje. Svaki dan idemo u vrtić. Tamo imam puno prijatelja - kaže najmlađa Barbara.
Drenkina iskustva s udomiteljstvom su vrlo pozitivna. Kaže kako je za to jako bitna disciplina.
Najvažnije je strpljenje i ljubav
- Moraju se znati okviri ponašanja, vrijeme učenja, odmora i igre. Oni su mi kao vlastita djeca, ne pravim razliku. Sve što kupujem Ivani kupujem i Mirjani, kao da su blizanke. Udomljenoj djeci treba uljepšati djetinjstvo i život. Treba ih postaviti na zdrave temelje. Što više takvoj djeci iskazujete ljubav, oni vam je višestruko vraćaju - kaže Drenka.
- Sad vidim što je prava obitelj s djecom. Prije sam bratu govorio "Ja bih ovako, ja bih onako". Sad vidim da to nije baš lagano i još se privikavam. Sve je pod kontrolom iako nekad više ja njih slušam nego oni mene. Rekao sam im "Neću da me zovete tata jer već imate svog tatu. Bit ću vam kao stariji brat, pomoći ću vam koliko mogu i brinuti se za vas." Zato ih volim kao da su mi male sestre. Vodio sam ih svojoj obitelji. Sprijateljili su se s nećacima koji su njihovih godina. Tko god može i ima mogućnosti, ja bih mu preporučio neka udomi djecu. Treba dati priliku djeci koja nemaju mogućnost živjeti u svojim obiteljima - poručuje na kraju Stjepan "Pišta" Šipoš.
