Ana je Josipi kupila knjige, obitelji Vuzem pomagat će i dalje
06.10.2014.
Lidija Galić
Pregleda: 13663
Ana Jelušić Josipi je kupila knjige za školu
(FOTO: Lidija Galić)
„Nemoj plakati. Dat će Bog....bit će bolje“, tješila je svoju novu prijateljicu Nevenku Ana Jelušić.
Suze je u tom trenutku, u podstanarskom domu Nevenke Vuzem u Ruševu kod Čaglina, jedva uspijevala sakriti i Anina prijateljica Marijana koja je povezala ove dvije žene.
Podsjetimo, samohrana majka Nevenka Vuzem putem našeg je portala zatražila pomoć dobrih ljudi pri kupovini knjiga za svojih četvero djece.
- Živim u Njemačkoj od 1993. godine i često dolazim u rodnu Pleternicu. Kad sam došla kod Mirjane u cvjećarnicu pokazala mi je priču o Nevenki i odmah sam rekla: idem pomoći – prepričava Ana. Za srednjoškolku Josipu odlučila je kupiti knjige, a samo mjesec dana nakon što se telefonom čula s Nevenkom, odlučila ih je posjetiti.
Ovaj je put za Stjepana donijela torbu i školski pribor, a djevojkama će već za 15-ak dana donijeti zimsku obuću i jakne.
- Imam puno prijatelja u Munchenu koji žele pomoći. Pomažemo kad god stignemo. Već smo prikupljali higijenske potrepštine za pleternički kraj nakon poplave u lipnju. Pomagala sam i obitelji s puno djece iz okolice Pleternice. Trenutačno s prijateljima organiziramo dva velika koncerta gdje ćemo sav prikupljeni novac darovati bolesnoj majci s troje djece koja živi u Hercegovini. Pomoći ću i Nevenki. Sve što radim, radim sa srcem i uz Božju pomoć – kaže Ana.
Susret s Anom Nevenku je posebno dirnuo jer prije točno godinu dana izgubila je brata koji joj je bio potpora u najtežim periodima života, tijekom rastave i teškim danima kad je s djecom živjela u trošnoj kući u šumi pored Ruševa.
- Tužna sam. Ne pomažu mi oni koje poznam i koji bi mogli priskočiti u pomoć, a netko tko me nikad nije vidio toliko mi daje – jedva nam je rekla kroz suze.
Nevenka i i njezin nevjenčani suprug Zlatko spremni su raditi sve kako bi svojoj obitelji osigurali pristojan život.
- Radimo što god treba i gdje god ima posla. Stan plaćamo 300 kuna, tu su i poprilično velike režije jer je kuća stara. Imamo 2. 200 kuna dječjeg doplatka. Dva mjeseca mijenjam spremačicu u čaglinskoj školi, ali ne znam do kada ću imati taj posao. Ma samo da mi je naći nešto za stalno da imam koliko-toliko sigurne prihode. Ovako me ubija ta neizvjesnost. Preteško je kad vam djeca dođu iz škole i kažu da nešto trebaju, a ja im nemam odakle to priuštiti – kaže Nevenka.
Zlatko se ovih dana sprema za Švedsku. Radit će na gradilištu. Za to vrijeme Nevenka će s Josipom, Mirnom, Stjepanom i Karolinom ostati u Ruševu.
Na odlasku Ana iz torbice vadi novac.
- Evo, kupi djeci mjesečne karte za autobus i nešto za kuću. Ne brini, vidimo se za desetak dana – pozdravila se Ana koja je ovoj obitelji u za njih teškim vremenima uspjela vratiti nadu da će jednom ipak biti bolje.
