¨Veći mi je problem bio naučiti nego izraditi instrument¨
02.09.2014.
Mario Barać
Pregleda: 10351
Josip Straga zvani Bepi pokazuje bas koji je sam izradio
(FOTO: Mario Barać)
Poznata je misao da upornošću čovjek može učiniti sve što poželi. Potvrdu ove teze pronašli smo u Lipiku, u obiteljskoj kući 58-godišnjeg Josipa Bepija Strage koji svojim primjerom dokazuje da ljudska kreativnost može biti izražena i ostvarena i u slučaju kada netko ima završeno 8 razreda osnovne škole.
- Sve što vidite sam napravio svojim rukama, zajedno sa suprugom Vidom - kaže Josip dok nas vodi kroz prostranu kuću u Filipovačkoj ulici, u kojoj je posebna prostorija za slikanje. U dvorištu pokazuje radionice u kojima su razni strojevi i alati od kojih je neke Josip sam osmislio i napravio. No, zanimljiv je i po tome što je samouki umjetnik. Prije deset godina, kako sam kaže, došlo mu je "u glavu" da krene slikati i danas iza sebe ima stotinjak slika.
- Krenuo sam u srednju prometnu školu u Zagrebu, završio dva razreda i oženio se. Vratio sam se u Lipik i htio ovdje završiti školu, ali nisam. Zaposlio sam se tako da praktički nemam zanimanje, ali to mi nije problem jer znam puno toga raditi.
Najdraža mu je tambura "na suho"
Pokazuje nam tamburaške instrumente koji su njegovih ruku djelo.
- To mi je došlo u glavu prije dvije godine i od tada sam se posvetio učenju i izradi "bajsova", bugarija i bisernica. Veći je problem bio naučiti posao nego ga odraditi jer nisam imao od koga učiti. Zato mi je izvor znanja i informacija bio internet, forumi, dostupna literatura. Tamburice su bile logičan izbor jer oduvijek slušam tu vrstu glazbe iako sam u mladosti slučao i rock i imao dugu kosu. Čim uđem u radionicu, prvo palim radio, ali mi je najdraža tambura "na suho", bez struje - kaže Josip Bepi. Dosad je napravio 3 basa i jednu bisernicu, a pri kraju je i bugarija koja samo čeka lakiranje.
Izrada instrumenata mu je hobi kojem se posvećuje kada ima vremena i volje. Kako sam kaže, nigdje ne žuri pa je tako nedavno završio bas koji je radio godinu dana. Instrumente radi za sebe i prijatelje koji mu uskoče s materijalom.
- To nije malo jer, primjerice, samo mašinice za natezanje žica i žice za "bajs" koštaju tisuću kuna.
Trešnja i orah najdraže drvo
- Potrebno je i nabaviti drvo za izradu instrumenta i ne može se raditi svakim drvetom. Ja najviše volim raditi "voćaricama" - trešnja, orah, kruška, koristi se i smreka i jasen, radio sam i s afričkom ebanovinom. Nekada su se tambure izrađivale od jablana. Stručnjaci kažu da za izradu instrumenta drvo mora biti prirodno sušeno barem 15 godina - kaže Straga.
Teško mu je procijeniti za koliko bi mogao prodati primjerice bas. - Kao i kod većine stvari, na cijenu utječe ime majstora koji napravi instrument. Bas koji napravi poznati majstor, vrijedio najmanje 15 tisuća kuna. Da ga ja, kao nepoznat, idem ovako prodavati, ne bih dobio više od 3 do 4 tisuće kuna, jedva da pokriješ materijal.
Josip radi u lipičkoj staklani, godinama je u tvornici bio zaposlen na bravarskim poslovima, a otprije dvije godine je portir pa, kako tvrdi, sada ima više vremena za istraživanje svojih hobija.
Strpljivost, pedantnost i preciznost
Kod izrade instrumenata ističe kako su jako važni pedantnost i preciznost, a najvažnija je strpljivost i živci. Josip ih itekako ima, rad na instrumentima ga opušta i odmara, a na svakom intrumentu napravi i poneki ukras koji nije dio standardne ponude. Osim što izrađuje instrumente, Bepi ih i popravlja, pa je tako običnu akustičnu gitaru prepravio na bas gitaru, a poznanici i prijatelji ponekad donesu instrumente da im uredi pragove, vrat ili neki drugi dio. Na pitanje što glazbenici kažu o zvuku njegovih instrumenata, Bepi skromno odgovara: - Na njima je sviralo nekoliko tamburaša i ne znam koliko su oni objektivni, ali svi su prezadovoljni i hvale zvuk.
Bitan dio Bepijeve umjetničke priče je slikarstvo, a dar je prepoznao još u školi jer je bio jako dobar u crtanju.
Slike uglavnom poklanja
- Slikarski motivi su bili isključivo priroda i vidio sam da me to opušta i odmara. Najčešće sam slikao uljem na platnu, ali s obzirom da je platno postalo skupo, dosta sam radio i ulje na drvetu. Slike nisam prodavao, nekih 30-ak sam poklonio prijateljima, članovima obitelji, poznanicima, a ovdje vrijedi kao i kod tambura. Kada bi neka moja slika imala potpis priznatog slikara, mogla bi se prodati za lijepe novce. Za jednu sliku mi treba između 4 i 5 sati rada, a oslikao sam i neke zidove unutrašnjosti naše kuće. Izlagao sam na nekoliko braniteljskih izložbi u Lipiku, a otkad sam se prebacio na izradu tambura, prestao sam sa slikanjem - priznaje Bepi.
Bravar, slikar i izrađivač tambura kaže da mu zasad ništa novo ne dolazi u glavu. - Kažem zasad, ali ako i dođe, i to ću savladati - zaključuje Bepi.
