Nesreće se nižu, ali Kodžo ne skida osmijeh s lica (video)
04.08.2014.
Aleksandar Grlić
Pregleda: 13249
Stipan Lovrinović - Kodžo
(FOTO: Aleksandar Grlić)
Stipan Lovrinović zvani Kodžo iz Radnovca pokraj Jakšića na prvi pogled ostavlja dojam veseljaka zbog stalnog osmijeha na licu, no mnogi bi rekli da ima malo razloga za smijati se. 20 godina je radio kao rudar i proživio razne nezgode, izbjegao je bez ičega iz Jajca za vrijeme rata. Zaposlio se u ljevaonici u Požegi, nije prošlo ni pola godine i teško se ozlijedio. Ostao je bez posla i par godina "živio" od 36 kuna hrvatske mirovine dok nije stekao uvjete za onu slovensku.
- U Ljevaonici sam radio 6 mjeseci i četiri dana, nastradao sam 1998. godine. Steglo mi je lijevu ruku i poslali su me u mirovinu. Primio sam 800 kuna zaostatka i onda mjesečno 35 kuna i 90 lipa mirovine. Svake godine raste za kunu i sad iznosi 45 kuna i 27 lipa. Nosio sam ploče od peći koje nitko nije htio brusiti, a ja sam bio neiskusan.
- Prije toga radio sam 20 godina u rudniku. Bio sam tisuću metara pod zemljom. Miš mi dođe, izvadi kobasicu i slaninu iz kruha, zagazim kruh i moram ga pojesti iako se crni kao i moja majica. Mogao sam onda jesti i ugljen. Bio sam mlad i zdrav, ali vrijeme nosi svoje. Zato sam htio da kažem što rade od nas sirotinje. Da nisam zaradio, kruha ne bih imao, da sam zaradio, opet kradu. Imao sam nesreća i u rudniku, ali nikada me nije tako nešto oštetilo kao ovo ovdje. Spašava me slovenska mirovina koju sam zaradio prije nesreće. Djecu sam od toga odškolovao, ali sam je dobio tek pet godina poslije nesreće - prisjeća se Stipan Lovrinović.
Priča ovdje ne staje. Pregazio ga je automobil pa kamion, na njega se prevrnula prikolica traktora, pa je preživio moždani udar, a zamalo ga je pregazio i vlak. Kao najveću tragediju koja ga je pogodila ipak izdvaja optužbu HEP-a da je krao 12 godina struju. To ga je koštalo 20.000 kuna, a dug, za koji kaže da nije kriv, još uvijek otplaćuje. Pored svega pokazuje nevjerojatan duh i skoro stalno se smije.
- Vlak me je zamalo pogazio u Požegi dok sam još radio u ljevaonici. Pošao sam na posao, izgubio se i stao na pruzi i ne znam kuda ću. Vlak je možda svirao, ali ja nisam ništa čuo. Gurnuo me kondukter i tako sam ostao živ. Šleper me udario u Rajsavcu. Čovjek je došao k meni, vratio se 10 metara, vidio da se mičem i pobjegao. Susjed je prešao preko mene automobilom i opet sam živ. Prevrnuo je čovjek na mene traktor i prikolicu s krmačom. "Digao" sam taj traktor i opet sam živ. Sve sam preživio i sad dalje ne ide. Poslije toga sam imao moždani udar, to je bilo prije tri godine. Bio sam klinički mrtav pa su me "vratili" u Njemačkoj.
- Sin i njegov kolega su me odnijeli u bolnicu. Evo, vidiš, sad sam živ, a onda sam bio mrtav. U noći kad sam se probudio oko dva-tri sata netko priča i vidio sam da su me bacili u šok sobu - prepričava Kodžo.
- Onda su mi prije par godina rekli da sam krao struju. Nisam ni krao ni u kući bio, ni ja ni sin. 20.000 kuna sam morao platiti, isključili mi struju dok nisam bio kod kuće. Kad sam došao iz Bosne, sve se pokvarilo i morao sam hrpu toga izbaciti na livadu. Rekli su mi da sam 12 godina krao struju, a plaćao sam sve uredno i na vrijeme. Rate si mi bile najviše 350 eura, ali to kad sam gradio kuću, a poslije 100. Pitao sam ih hoće li mi vratiti novac, rekli su da neće nikada. Kad sam platio struju, onda je netko došao, preskočio ogradu, nismo opet bili kod kuće i prikopčao se na naše brojilo. Gospodo draga, nije to lijepo, moraš čovjeku poslati opomenu pa da plati ili vidi o čemu se radi. Sad je sve je plaćeno, dok nisam platio, nisu mi je priključili. Voda iz bunara mi ide preko hidrofora. Snaha je trebala roditi za 15 dana i morala je ići u Pleternicu kod mame i tate. Posudio sin i ja ih sad vraćam pomalo. Prodali smo sinov auto i još imam 5.000 kuna za vratiti - požalio nam se na kraju Kodžo. Pored svih nesreća ovo je bila jedina koja ga je skoro rasplakala.
