Za nevjernog supruga smislila sam paklenu odmazdu, 2. dio
07.04.2014.
Sanja Petričević
Pregleda: 13566
Ilustrativna fotografija
(FOTO: Shutterstock)
Ako ste propustili prvi dio ove priče, pročitajte ovdje.
Suprotno svim mojim očekivanjima, nakon njegovog odlaska nisam osjetila ni trunku tuge. Još kada mi je nekoliko minuta kasnije zazvonio mobitel i kada sam s druge strane začula veseo Alenov glas, na vlastito iznenađenje čitavo tijelo mi je zatreperilo od uzbuđenja.
- Hej, frendice, što ima? Jesi li živa uopće? Nadam se da nisi zaboravila svog starog, usamljenog prijatelja. Zanimalo me jesi li možda za kavu danas poslijepodne?– vedro je započeo. Premda me njegov poziv prilično zatekao jer ni u snu ne bih mogla sanjati da bi netko običan poput mene mogao zanimati muškarca Alenovog kova, nisam željela da to opazi.
- Bit će mi zadovoljstvo – začula sam se kako mu odgovaram i prije nego li sam stigla razmisliti o svemu. - U redu. Nađemo se onda oko dva na starom mjestu. Pusa – lepršavo je dodao prije nego što je prekinuo vezu.
Tog popodneva uhvatila sam se kako se za susret s Alenom dotjerujem s puno pažnje. Ovoga puta, nisam se potrudila izravnati svoje kovrče, što sam inače redovno činila, već sam pustila da mi slobodno padaju niz leđa. Bože, što ja to činim? Teško da mogu prepoznati samu sebe. Ta odlazim samo na prijateljsku kavu s Alenom, konstatirala sam odmjeravajući svoju dotjeranu priliku u zrcalu.
Sat kasnije, još uvijek sam sjedila u separeu kafića, ali od Alena nije bilo ni traga ni glasa. Baš sam snuždeno pozivala konobara kako bih platila kavu koju sam naručila, kad se sav zapuhan ipak pojavio ispred mene.
- Oprosti što kasnim, ali morao sam dulje ostati na poslu. Žao mi je – isprekidano je rekao pokušavajući doći do daha.
- Zaboga, što ti se dogodilo? – upitala sam u panici uočivši njegovu razdrljenu košulju i zajapureno lice.
- Osim što sam upravo pretrčao pola grada kako bih ispoštivao naš dogovor, baš ništa drugo. Znaš, bojao sam se da si već otišla – rekao je i netremice mi se zagledao u oči. Premda nisam imala baš nikakvog razloga za to, osjetila sam kako se pod njegovim prodornim pogledom počinjem rumenjeti poput kakve školarke. Moj Bože, što se to događa sa mnom? Jesam li normalna? – prijekorno sam pomislila u sebi pokušavajući se pribrati. Ali, tada mi je na pamet pala luda ideja. Zašto mu ne bih sve priznala? Trebam nečiju pomoć, a tko može biti bolje rame za plakanje od starog prijatelja? Osim toga, Alen bi mi, s obzirom na svoju profesiju, mogao biti od velike koristi. Istog trenutka u glavi mi se pojavio paklen plan...
- Što ćeš popiti? – upitao je, na što sam samo neodređeno odmahnula rukom.
- Pusti sad to. Ako si me uistinu voljan saslušati, radije bih popričala s tobom o nečemu jako važnom – napokon je provalilo iz mene.
- Naravno, sav sam se pretvorio u uho – pomalo zbunjeno je odgovorio. Nisam se ni snašla, a već sam se uhvatila kako bez imalo uvijanja povjeravam Alenu svoje bračne probleme. Kada sam svoju priču privela kraju, djelovao je prilično šokirano.
- Tebe da bi netko mogao varati? Pa ti si najdražesnije stvorenje koje poznajem – prodorno se zagledao u mene. – Nego, bolje mi reci jesi li potpuno sigurna u to? Mislim, da Goran ima ljubavnicu? Znaš, ponekad smo skloni vidjeti probleme i ondje gdje ih uopće nema...
- Sigurna sam. Čak znam i njezino ime. Zove se Stela i mlađa je od mene – odlučno sam ga prekinula. – Ono što još uvijek ne znam i u čemu zapravo trebam tvoju pomoć jest kako svemu tome stati na kraj – mrko sam dodala.
- Eh, sad, postoji nekoliko načina. Pod uvjetom da ti je još uvijek stalo do Goge, ili kako već – našalio se, no meni nekako baš i nije bilo do smijeha.
- Pucaj! – zapovijedila sam mu.
- Pa prvi način je da jednostavno smakneš Goranovu ljubavicu. Naravno, samo sam se šalio – nasmijao se kad sam se šokirano zagledala u njega.
- Drugi, puno pametniji i zdraviji je da mu kažeš kako znaš za njega i tu malu. Izbaci to iz sebe, ne možeš dovijeka šutjeti. Razboljet ćeš se nastaviš li sve držati u sebi – zabrinuto je rekao primivši me za ruku.
- Kao da bi mi to nešto vrijedilo. Poznajući Gorana, u trenu bi sve porekao. Proglasio bi me paranoičnom i nastavio odlaziti svojoj dragoj – ogorčeno sam dodala, a u očima su me zapekle suze poniženja.
- Hmmm… da vidimo… Kako bih još mogao pomoći svojoj staroj prijateljici – promrmljao je više za sebe protrljavši bradu.
- Ti bi mogao zavesti Stelu. Da, baš to – začula sam se kako govorim, na što se Alen zapanjeno zagledao u mene.
- Ma što ti pada na pamet? Mislim, kako uopće zavesti djevojku koju nikada u životu nisam ni vidio? – snebivao se dok se u mojoj glavi sve jasnije rađala ideja.
- Učinit ćemo da sve izgleda kao slučajan susret. Za početak moraš samo provjeriti gdje Stela stanuje te navike njezina kretanja. Nimalo ne sumnjam da će sve ostalo ići lako. Ne mora biti ništa ozbiljno, tojest, samo ako to sam budeš želio. Dovoljno je da je samo odvojiš od Gorana. Ionako si puno zgodniji od njega – izletjelo mi je i prije nego što sam stigla razmisliti.
- Oh, drago mi je da me smatraš privlačnijim od svog supruga – Alen se nacerio, a ja sam se mogla zakleti kako mu se u tom trenu licem razlilo rumenilo.
- Oprosti, shvaćam da sam pretjerala – ispričala sam se. – Ali, molim te, pomozi mi. Želim da osjeti kako boli izdaja voljenog bića. Učini to za mene i više nikad me ne moraš ni pogledati – preklinjuće sam mu se zagledala u oči.
- Moram li reći kako u normalnim okolnostima ne bih niti u ludilu pristao na takvo što, ali eto, što ću s tobom? Za ona dobra stara vremena – nasmijao se. – Nego, kako si ono rekla da se ta mala zove? – upitao je odnekud iskopavši notes i olovku. Nakon što je zapisao podatke koje sam mu dala, primio me za ruku.
- Ako uistinu toliko voliš Gorana, da si mu sve spremna oprostiti, obećavam ti kako ću učiniti sve što je u mojoj moći da spasiš brak i ponovno budeš sretna – rekao je sjetno se osmjehnuvši. – Kako bilo, izvještavat ću te o svemu. Možemo li sada napokon naručiti nešto za piće? Umirem od žeđi – dodao je u svom stilu, a ja sam se napokon počela opuštati.
Nekoliko dana kasnije, dok je Goran bio na poslu, baš sam u kuhinji prala posuđe kad se na vratima oglasilo zvono.
- Ti? – šokirano sam upitala kada sam pred vratima ugledala Alena. – Kako uopće znaš gdje stanujem? Nikada ti nisam... - zbunjeno sam petljala dok me on gurao u stranu.
- Hej, ne bi li operacija zvana Stela trebala ostati tajnom? Ili, još gore, možda želiš da susjedi pomisle kako si pronašla ljubavnika koji te kriomice posjećuje dok je Gogo na poslu – našalio se žurno ulazeći u stan.
- U redu, nego, bolje mi reci u čemu je problem – povrativši se od prvotnog šoka napokon mi je pošlo za rukom složiti suvislu rečenicu.
- Kakav problem? Pa problema uopće nema. Došao sam te izvijestiti da stvari teku još i puno bolje nego što sam se nadao. Mala je pala – nacerio se.
- Čini se da je u potpunosti povjerovala u moju priču o turističkom animatoru i svoj sili egzotičnih destinacija koje sam kao takav prošao – sada se već glasno smijao. – Znaš, sinoć smo bili na večeri i moram ti priznati da mala uopće nije toliko glupa kako mi se to u početku učinilo.
- Što?! Sada ćeš joj dopustiti da i tebe zavede ili što? – narogušeno sam upitala dok mi je slika Alena i te male dok sjede za romantično uređenim stolom nekog od restorana sve jače stezala srce. Bože, što se to događa sa mnom? Ne zaljubljujem se valjda u svog starog prijatelja? – snebivala sam se u sebi.
- A što bi mi falilo? Time bismo jednim udarcem ubili dvije muhe. Znaš, nekako sve češće razmišljam o tome kako je zaista došlo vrijeme da se smirim. Ili si se možda predomislila i želiš odustati od svega? – podozrivo je upitao fiksirajući me pogledom.
- Nisam. Zašto bih? – upitala sam što sam mirnije mogla dok je u meni sve kuhalo od, tek sada sam toga postala svjesna, najobičnije ljubomore. – Nastavljamo s operacijom Stela. Red je da odeš i korak dalje – dodala sam kako bih djelovala što uvjerljivije premda mi je već i sama pomisao o Steli u Alenovom naručju izazivala mučninu.
- U redu. Kako ti kažeš. A sada će biti najbolje da nestanem. Javim se kroz par dana – odmahnuo mi je na odlasku i nestao u vidu magle.
Čim su se za njim zatvorila vrata, osjetila sam kako mi na oči naviru suze. Moj Bože, u što sam se ja to upustila? Ne samo da uz pomoć najboljeg prijatelja špijuniram vlastitog supruga, već sam se sada očito i zaljubila u njega. Koja idiotarija!
Otprilike tjedan dana kasnije, baš sam u pekarnici kupovala kruh kad sam iza leđa začula nečiji šapat.
- Hej, psss. Kad završiš s kupnjom čekam te u susjednom kafiću. Premda ga više nije bilo kad sam se okrenula, dobro sam znala kome je pripadao taj glas. Već mi je bio toliko drag da bih ga zacijelo prepoznala među tisućama drugih.
Nakon što sam platila kruh, zahvalila sam prodavačici i požurila na dogovoreno mjesto. Iznenadilo me kada sam ondje za promjenu zatekla smrtno ozbiljno Alenovo lice.
- Hej, što ima? – pomalo nelagodno sam upitala.
- Ne znam što bih ti rekao – u neprilici je odmahnuo glavom izbjegavajući moj pogled.
- Pa zato sam ovdje, zar ne? Mislim, da mi daš neke odgovore – postajala sam sve zbunjenija.
- Uspio si? – oprezno sam upitala kada je nastavio šutjeti.
- Ovisi, kako se uzme. Znam da ti neće biti lako ovo čuti, ali stvari su ovakve... Stela i ja smo sinoć bili na piću. Primijetio sam da je loše raspoložena pa sam je upitao što je muči – započeo je dok sam bez daha zurila u njega. – Priznala mi je za Gorana...
- Daaa... - ohrabrivala sam ga da nastavi.
- Priznala mi je da su mjesecima bili ljubavnici, ali...
- No, hoćeš li već jednom? – sada sam već gorjela od nestrpljenja.
- Dobro, evo, čini se da ju je izigrao. Navodno joj je preksinoć priznao kako se odnedavno viđa s još jednom djevojkom. Žao mi je, Lili. Doista ne zaslužuješ takvog gada – rekao je. – Znam da će zvučati jadno u ovom trenutku, ali moje iskreno mišljenje je da osoba poput tebe zaslužuje samo najbolje. Kada bi kojim slučajem bila moja žena, držao bih te kao kap vode na dlanu – nježno je rekao primivši me za ruku. Napokon sam skupila hrabrosti podići oči. Kad su nam se pogledi susreli, osjetila sam kao da me pogodio grom. Počela sam drhtati poput šibe na vjetru i tome nikako nisu bili uzrok moj suprug i njegova nova djevojka.
- Dobro si? Sva drhtiš. Evo, ovako će ti biti puno toplije – rekao je ogrnuvši me svojom jaknom. – Žao mi je ako sam te ovime povrijedio. Vjeruj mi, ni sam dugo nisam bio načisto bih li ti rekao sve ovo, ali...Nitko ne zaslužuje život u laži. Posebice ti koja si tako predivna. Oprosti mi, ljubavi – izletjelo mu je, a ja sam pomislila kako nisam dobro čula.
- Eto, oprosti. Napokon sam i to izgovorio. Istina je, zaljubljen sam u tebe još od srednje škole. Ma što ti mislila o tome, uvjeren sam kako je naš ponovni susret zapravo prst sudbine – propetljao je kad sam se netremice zagledala u njegovo sada već poprilično zajapureno lice.
- Nemaš se zašto ispričavati. Ionako me više nije briga za Gorana. Naš brak je očito već davno svršena priča. Zatražit ću razvod i ako i ti to želiš... Možda bi koji put umjesto Stele mogao mene izvesti na piće ili večeru – nasmijala sam se kroz suze. Ovoga puta bile su to suze nade. Nade u neki budući, puno iskreniji i ljepši životni period, a on me, uvjerena sam u to, tek očekuje.
[email protected]
