Superbaka: Nekad je nosila vreće cementa i natjecala se u košnji
29.09.2013.
Aleksandar Grlić
Pregleda: 11962
Ana Vrban
(FOTO: Aleksandar Grlić)
"Mama mi je doživjela 96 godina, sestra blizu 85, jedan brat 88 godina, drugi 90, a tata je doživio 56, on je iznimka. Zdravlje mi je danas svakakvo, nekad bolje, a nekad gore - priča nam stogodišnja baka Ana Vrban iz Novih Mihaljevaca kod Požege i dodaje ponosno kako je rođena Ličanka.
"Superbaka" Ana Vrban, rođena Radošević danas slavi 100. rođendan, a u Slavoniju je došla 1971. godine kod djece. Ima dvoje djece, četvero unučadi i sedam praunučadi.
Nikad se više nije udavala
- Onda sam ja doveo ovdje jednu ženu koja joj je pomagala, evo je ovdje sjedi - šali se Anin sin Marko i pokazuje svoju suprugu Mariju pa nastavlja: - Iz područja je Karlobaga, iz sela Skorpovca na Velebitu. Kad je došla, donijela je sve svoje imanje u jednom kovčegu. Danas ima dvoje djece, mene i moju sestru, četvero unučadi i sedmero praunučadi. S 30 godina je postala udovica. Moga oca, koji je bio u domobranima, ubili su partizani 1943. godine. Nikad se poslije nije udavala.
- Nikad nisam bila ni u vanbračnoj vezi. Prvi i jedini muž Mato je ljubav mog života. Upoznali smo se kada se njegova sestra udala za mog brata pa smo se brzo oženili - kaže nam kratko baka Ana koja malo teško priča pa joj pomažu članovi obitelji.
- Tako je moj ujak oženjen za moju tetku, nisu si rod, ali je zanimljivo - dodaje kroz smijeh Marko Vrban.
Rodila se u Austrougarskoj i proživjela Prvi svjetski rat kao dijete. Ispričala je malo o zanimljivim običajima u to vrijeme, a osim što na najstarijoj slici koju smo mogli pronaći sa 60 godina nema nijedne sijede dlake u kosi i izgleda 15 godina mlađe, bila je oduvijek vrlo gipka i snažna.
Sama kovala i popravljala kose
- U mladosti se sastajalo cijelo selo i okolni zaselci na prelo. Muški su znali baciti kapu na zemlju i koja cura zubima može dokučiti kapu dobila bi poljubac u obraz, ja bih stavila ruke na leđa, sagnula se bez problema. Nitko to nije mogao. Bila sam jako gipka i zezali su me zato što sam imala tanke noge iako nisam bila ovako mršava kao sada. Uvijek sam im rekla: "Neka, neka, da vidimo tko može više hodati!". Natovarena sam bila brža o njih. Dok sam bila mlađa mogla sam nositi i dvije velike vreće cementa. Natjecala sam se s muškima u košnji. Mogla sam pokositi pola jutra do cijelog jutra dnevno. Kose sam kovala i popravljala sama, to mi je bilo teže od košenja koje je lagano - priča baka Ana.
- Nema kosti koju ne zna namjestiti. Kao mlada nije mogla ići liječniku jer je trebalo dugo hodati, do pola dana do liječnika i dan natrag. Postala je stručna travarka i sama liječila ljude i životinje. Porađala je i ljude i ovce - kaže unuka Željka Skorup Vrban.
- Vidjela sam što rade drugi ljudi, pa mislim zašto ne bih i ja i tako sama. Pomagala sam svakome tko bi me god zvao, ne znam koliko sam djece porodila - objašnjava kratko slavljenica.
Ne bojte se rada!
Nikad nije bila van Hrvatske, cijeli život je provela u Lici i kasnije Slavoniji, čitati i pisati nije nikad naučila, ali po riječima ukućana brojati zna. Potpuno je prisebna i danas je nitko ne može prevariti za novac. Cijeli život je nadničarila i rad joj nikad nije bio stran. Svi iz obitelji je hvale da je do prije par godina pomagala i u kućanskim poslovima, a sada ipak više savjetom.
- Nitko se ne treba bojati rada. Danas je mlade briga kad imaju starije koji za njih rade. Ja se nisam bojala nikakva rada, ni kopati ni kositi ni cijepati i sjeći drva - poručuje baka Ana.
Humor i zdrav život - tajna dugovječnosti
Sve zube je imala još u kasnim 70-im godinama, kasnije ih je izgubila pa joj je sada malo teško pričati. Nije voljela ići kod zubara pa ih je sama izvadila vezicom, naočale ne nosi iako kaže da slabo vidi. Danas pije lijekove za srce, pluća i vodu i ništa više, što je odlično za stogodišnjakinju. Po kući se kreće sama podupirući se povremeno o zidove, ali nikada ne koristi štap - pričaju nam njezini ukućani.
- Nikad joj se ne dogodi da padne zbog slabosti ili da leži i ne može se ustati. Sretna sam ako imam njezine gene, onda me jedino mogu batom u glavu jer drukčije neću umrijeti - kaže unuka Željka.
- Za dug život su sigurno zaslužni rad, nikad nije cigaru zapalila, a i alkohol je jako rijetko popila i stalno se smije, s veseljem prima sve i najgori period bi na šalu okrenula - kažu nam snaha i unuka, a baka dodaje "Znam ja za šalu, uh", cijelo vrijeme se smješeći.
Baka Ana je danas imala veliku proslavu koju su organizirali njezina obitelj, mjesna zajednica i lokalni HDZ, čija je članica, pa su joj brojni poznati Požežani došli čestitati.
FOTO Pogledajte fotogaleriju s proslave 100. rođendana.
