Pobijedio rak: Rekao sam: Ja te se ne bojim! Ima još puno vremena za mene. 90 posto izlječenja je u glavi
10.12.2015.
Lidija Galić
Pregleda: 12895
Robert Stojković na nedavnoj utakmici veterana RK Požega
(FOTO: Josip Marković)
"Gotovo je. Završila je do sada najbitnija utakmica u mom životu. Sudac je presudio u moju korist i rekao kako više nema tragova maligne bolesti", objavio je na svom Facebook profilu Robert Stojković, veteran požeškog rukometa, rodom iz Dervišage koji danas živi u Zagrebu.
- Što reći za kraj? Prije sam se ja izliječio od raka nego što su ovi uspjeli formirati Sabor i složiti Vladu - dodao je dalje u šali Robert.
O Robertovoj bolesti pisali smo na 034portalu u lipnju kada je sasvim slučajno, na sistematskom pregledu, saznao da ima rak limfnih čvorova. Liječio se na Rebru u Zagrebu.
- Tijekom pet mjeseci primio sam osam kemoterapija. Kad čovjek na neki način zna da tome ima kraja, relativno brzo prođe. Plašili su me s mučninama i povraćanjem, ali ja takve mučnine nisam imao. Bilo je tegoba jer mi je padao broj leukocita pa sam primao injekcije od kojih sam imao strašne bolove u mišićima i kostima kad bi se aktivirala proizvodnja leukocita u koštanoj srži - kaže Robert.
Najveća su mu motivacija u borbi s bolešću bili supruga i dvoje djece jer je, kaže, znao da je jedina opcija bila pobijediti. Vjerovao je i u medicinu koja je daleko otišla u hematološkim tipovima raka.
- Od početka sam bio u odličnom stanju i dobro sam se nosio s kemoterapijama. Obitelj i svi oko mene su bili jako pozitivni i ne pamtim svoje liječenje kao nešto jako negativno. Sve je išlo super i svaka kemoterapija na vrijeme. Prva dva tjedna nakon terapije su bile tegobna, zadnji tjedan kao da ništa nije bilo pa opet sve ispočetka - prepričava dalje Robert.
Uz medicinu je proučavao i koristio alternativne metode kao što su dodaci prehrani, voće, povrće, minerala i antioksidansa jer puno je toga što može pomoći. O sve mu je pisao na svom blogu RakiJa.
Robert je svojevremeno bio aktivni rukometaš, danas se sportom bavi rekreativno, povremeno igra nogomet i badminton.
- Branio sam nekad za Požegu. Vjerujem da ću dogodine ponovno doći u Požegu braniti u revijalnoj rukometnoj utakmici. Moram se baviti sportom kako bi mi organizam bio otporniji, ali četrdeseta je tu i prestar sam ja da bih se aktivno bavio sportom - kaže nam kroz smijeh Robert.
Danas kad je pobijedio agresivan tumor, koji je u trenutku otkrivanja bio u trećem stadiju i davao mu samo dva-tri mjeseca života, svima koji se bore s ovom bolešću poručuje:
- Morate reći: Ja se tebe ne bojim. Devedeset posto izlječenja je u glavi. Rekao sam: Ima još puno vremena za mene. Idemo to sad riješiti - poručuje Robert.
