Nikad neću zaboraviti torture koje sam ovdje proživljavala
16.01.2013.
Mario Barać
Pregleda: 12706
Ljiljana Vukojević
(FOTO: Mario Barać)
Kroz zloglasni logor na Bučju nedaleko Pakraca, prema nekim podacima, tijekom Domovinskog rata prošlo je oko 300 ljudi, uglavnom civila, ne samo s područja Pakraca i Lipika, nego i iz Nove Gradiške, Požege, Grubišnog Polja i Virovitice. Posebne torture proživljavale su zarobljene žene, a jedna od njih bila je Ljiljana Vukojević iz Doljanaca kod Velike, koja iza sebe ima 48 dana zarobljeništva u logorima Bučje i Zvečevo.
Za nju je današnji posjet Bučju gdje je kod kapelice sv. Antuna Pustinjaka održana komemoracija u znak sjećanja na sve stradalnike ovog kazamata, bio posebno emotivan i težak.
Uhićeni dok su brali grah
- Sjećam se tortura koje samo proživljavala ovdje u Bučju, ali i u logoru u Zvečevu. Te slike ni danas ne mogu izbrisati iz glave i čini mi se da su one sve jače i stvarnije što sam ja starija, počela je svoju potresnu priču Ljiljana koja je zarobljena 29. rujna 1991., zajedno sa suprugom Željkom, dvjestotinjak metara od svoje kuće, dok su na polju brali grah.
– Nekoliko dana prije nego što su nas oteli u selu sam vidjela četnike, a neki moji susjedi su im rekli kako smo mi opasni i kako nas treba uhititi. To se i dogodilo iako smo i muž i ja bili obični civili koji smo samo živjeli svakodnevan život.
Susjed među otmičarima
- Otela su nas 4 muškarca i jedna žena, a jednog sam muškarca prepoznala jer je praktički bio moj susjed, prisjetila se Ljuljana.
Odvedeni su u Novo Zvečevo gdje su razdvojeni i gdje su počele torture za koje je Ljiljana tada mislila da neće moći preživjeti.
– Tukli su nas nemilice kada god bi htjeli, sve se događalo u mraku u podrumu, uz puno vike, galame i prijetnji i jako sam se bojala za svoj život. Ne znam koliko sam dugo bila u Zvečevu jer sam od straha izgubila pojam za vrijeme i bila sam sasvim dezorijentirana. Ne znam kada su nas premjestili u Bučje gdje su se nastavila zlostavljanja, ponižavanja, prijetnje i izgladnjivanja, život u nemogućim uvjetima, s tim da su nas na Bučju lomili više psihički, nastavila je svoju priču Ljiljana koja je tada imala 34 godine.
Ne krije da je razmišljala samoubojstvo, htjela je staklenom bocom prerezati žile, ali, kako ističe, nešto joj nije dalo.
Radili su nam što su htjeli
Na pitanje je li bilo seksualnog zlostavljanja i silovanja u logoru, zastala je i kratko odgovorila: - Znate, najgore od svega je što su nam radili što su htjeli, posebno na Zvečevu. To mogu najbolje razumjeti one žene koje su to u ratu nažalost proživjele, a ostali ne razumiju. Ljudi su takvi, bilo je slučajeva da su me poslije neki čak i osuđivali zbog toga, što kod čovjeka izazove osjećaj nelagode i srama, iako sam u toj situaciji bila bespomoćna, pojasnila je Ljiljana.
Kaže da je danas, 21 godinu nakon tih događanja, upravo to nerazumijevanje okoline najviše boli. – Tek danas, 21 godinu kasnije priča se nešto o odštetama za žrtve ratnog silovanja. Mene nitko nije kontaktirao, priznaje i dodaje:
Razumijevanje važnije od odštete
- Teško je živjeti s tim i ja za sebe ne tražim nikakva prava nego samo razumijevanje i skidanje te ljage, tog osjećaja sramote koju nosim i danas. Mjesečno primam 960 kuna invalidnine na ime boravka u logoru, ali ne postoje ti novci koji mogu ublažiti bol onoga što sam proživjela.
Ljiljana je razmijenjena početkom studenog u Orljavcu. Satima nakon razmjene nije bila svjesna da je slobodna, pa i kad ju je hrvatska vojska vozila kući, bila je uvjerena da ju tek netko premješta u neki drugi logor.
Djeca i suprug najveća potpora
– Oživjela sam tek kada su mi naši vojnici rekli da me voze kući, mome suprugu i djeci. U logoru su mi rekli sa su oni mrtvi, da su ih ubili ustaše što me je slomilo i kada sam čula da su živ, to je i mene oživjelo.
- I danas su mi suprug Željko i djeca Sandra i Robert, najveća podrška, a nakon tih strahota, rodila sam sina Dinu što mi je na neki način spasilo život jer da nije bilo tog djeteta kojem sam se posvetila, a što mi je savjetovala i psihijatrica, ne znam bih li ostala živa do danas, završila je svoju priču Ljiljana.
