Istina je voda duboka
07.08.2017.
Franjo Memedović
Pregleda: 13292
Gradsko vijeće Grada Pleternice
(FOTO: M.M.)
Nisam njihov odvjetnik i ne želim , ovim osvrtom braniti Franju Lucića i Marijana Aladrovića , kao što ne želim reći ni poreći da ne poznam ovu dvojicu državnih i lokalnih političara s kojima, osim rijetkih usputnih prigodnih druženja, nemam nikakvih dodirnih točaka, niti u svjetonazorskom, a niti u bilo kojem drugom interesnom obliku. Zato tako neopterećen i neovisan o bilo kojem zajedništvu s Lucićem i Aladrovićem mogu slobodno iznijeti svoja razmišljanja i činjenice vezane na doprinos ove dvojice u razvoju cijele Županije Požeško- slavonske, a pogotovo njenog južnog dijela, pleterničkog kraja, pa zašto to tajiti.
Mnogi su zaboravili u kakvom je stanju županija Požeško -slavonska ostavljena nakon odlaska Bagarića i Zeca, pa zatim i vladavine SDP, čiji ondašnji a i današnji dužnosnici liju suze nad sudbinom Lucića, dijele mu savjete i govore što je najbolje činiti za njega. Kakvog li licemjerstva i cinizama. Pobjedom Aladrovića 2009.g. na neposrednim izborima za župana , županija je krenula izlaziti iz gliba dugova i zaostajanja, a lokne samouprave, gradovi i općine, s novim projektima, koji su dolaženjem SDP 2011.g.na vrha državne vlasti često elegantno opstruirani po asistencijama i instrukcijama onih kojima je Požega dom, a Slavonija uži zavičaj. Bez obzira na takva ponašanja, mora se priznati da se ipak guralo prema naprijed i da su mnoga naselja na području cijele županije, od Pakraca i Lipika pa sve do Pleternice, dobila nove vizure i kvalitetnije uvjete za ugodnije življenje. Mnogi prigovaraju da je malo otvorenih radnih mjesta, da je veliko iseljavanje, a i da se demografska slika promijenila na lošije. Sve je to točno, ali neka mi netko odgovori, što su tome krivi Lucić i Aladrović i dali ti kritizeri znaju tko su i gdje se analize kreatori gospodarske, socijalne i demografske politike. Ono što je bilo moguće , a i više od toga, na lokalnoj razini uz skromne lokalne izvorne proračune, u većini slučajeva s izvršiteljima vlasti u općina i gradova učinjeni su primjetni gospodarski i komunalni napreci. Za to sigurno imaju zasluge i Lucić i Aladrović, pa i današnji župan Tomašević, jer im to pravo daju i zborni rezultati, pa sve do ovih posljednjih. Kako god se nekom to sviđalo ili ne sviđalo, demokracija je vraška disciplina, to je politički sistem volje većine, a većina je na području županije Požeško-slavonske dala povjerenje Luciću, Aladroviću i Tomaševiću, kao i njihovim stranačkim sljedbenicima.
Sjeća li se itko više , kako je Pletenica izgledala prije petnaestak, dvadeset godina? Gradić s nešto više od tri tisuće duša ličio je više na neko trgovište, tiho i mirno, uljuljano u svoju svako dnevnicu i prošlost, i ponekad se činili kao da je tu vrijeme odavno stalo i zaspalo. A danas? U Pleternici danas nema ulice ni nogostupa sa starim asfaltom , nema stare žmirkave ulične rasvjete, u uporabi je nova moderna Narodna knjižnica, tu je prva mimi hidroelektrana u Hrvatskoj, komforni dječji vrtić, izgrađen je poduzetnički inkubator, uređeno stočno sajmište u moderan hipodrom za svjetske priredbe, obnavlja se stara brana na rijeci Orljavi, uređuje se staro kino u modernu više namjensku dvoranu, pristigla su sredstva za uređenje središnjeg pleterničkog trga, gradit će se i nova zelena tržnica a i otvaranje srednje škole u Pleternici je izvjesna realnost. I u tridesetak sela i naselja pleterničkog kraja učinjena su mnoga unapređenja komunalnog standarda čemu su svoj doprinos i trud uz gradonačelnicu Jozić dali i Lucić i Aladrović, kao i aktualni župan Tomašević, ne praveći razliku dali se ta sela i naselja nalaze s lijevih ili desnih obala rijeka Orljave i Londže. Ovo su činjenice, sviđale se one nekom ili ne, a sve ostalo je jal i zavist.
I sada, i danas, kada se Lucića i Aladrovića proziva i opoziva za ovo ili ono, treba upozoriti one koji to čine, da ne donose presude prije dokaznog procesa o utvrđivanju istine. Sve osim ovoga je nešto drugo i predstavlja hajku i harangu neistomišljenika i oponenata na Lucića i Aladrovića, te ugrozu njihovog integriteta i dostojanstva To nije način i sredstvo za osvajanje vlasti, nije niti moralno, a puno puta je i kontraproduktivno. O svima nama istina bilo kada izađe na svjetlo dana, ali ona ne može biti onakva kakvu bio netko želio i koja bi kao takva nekome trebala ići u korist. Mudrost izreke ISTINA JE VODA DUBOKA u sebi skriva oprez, je l` loša i površna prosudba puno puta nije, niti mora biti istina.
