Drama u Jakšiću, jedva složili vijeće s dva Kalićeva HDZ-ovca
05.07.2017.
A.M.
Pregleda: 12136
općina jakšić
(FOTO: M.M.)
Komentar glavnog urednika na događanje u Jakšićkom vijeću
Da je volja birača nevažna, često se nakon izbora vidi u praksi, kako na nacionalnoj razini (HDZ i HNS), tako i na lokalnoj jer se u Jakšiću dogodilo ono što nije bilo namjereno voljom birača. Tako zvana Nezavisna lista (koja je uglavnom imala biračko tijelo nezadovoljnih HDZ-ovaca) se nakon nekih noćnih pregovora odlučila iznevjeriti svoje birače i digla ruku za HDZ, rezultat tome je; Domagoj Oreški je glasovima HDZ-a izabran za novog predsjednika vijeća.
Možemo mi govoriti što hoćemo i razmišljati o čemu god želimo, ali jedna stvar je jasna, HDZ-ovci ne bi birali Domagoja Oreškog za predsjednika da ne postoji neki dogovor.
Naravno, i opozicija je mogla izabrati Oreškog za predsjednika vijeća bez glasova HDZ-a, ali to gospodin Oreški nije želio, logično, ne bi se isplatilo tim putem!? Tko zna!
Ne želim govoriti da je načelnik Kovačević loš ili dobar, ne živim u Jakšiću i ne znam situaciju, no znam i čujem što se priča o ucjenama, prijetnjama, napaljivanju nekih prijatelja kako bi prijetili i tako dalje, a to stvara jednu jadnu sliku demokracije u Jakšiću, ako je uopće ikad i postojala.
Kao osmatrač sa strane, moram priznati da je u politici sve dozvoljeno i sve moguće , naravno i legalno, ali ovakve drame i ovakva prljava igra se nigdje u našoj županiji nije dogodila, tako da možemo s pravom zaključiti da je ovo sumrak demokraciji u Jakšiću.
Da me ne bi pogrešno shvatili, nisu Kovačević niti HDZ u ovom slučaju krivi, oni se drže one stare pjesme "Moje je da pitam, a ti reci neću", očigledno je Oreški kao novi predsjednik vijeća taj koji je bio pitan, a nije znao ili nije želio reći " neću ". Svi mi iz životnog iskustva znamo da su dogovori na naša pitanja (pogotovo kad smo bili mlađi) uglavnom bili "Ne!", "Neću", "Ne može!", "Ne dam!" i tako dalje.
Kako bilo da bilo, Zemlja se i dalje okreće i Domagoj Oreški mora živjeti sa svojom odlukom jer i ovdje vrijedi ona stara "Poslije j..... nema kajanja". A onih 30 srebrenjaka ili 300 tisuća kunića ili Bog zna čega već, nisu donosili sreću ni prije 2000 godina, pa neće ni danas, u to sam uvjeren.
