Život sportskog ribiča: Na svjetskom prvenstvu se lovi 72 sata i nema spavanja
28.01.2016.
Tomislav Milanović
Pregleda: 8896
Hrvoje Jakopčević
(FOTO: Iz privatne kolekcije H.Jakopčević)
"Ribolovom se bavim cijeli život. Od pete godine me otac vodio na ribolov jer je i on sam ribič. Šaranski ribolov zna bit dosta fizički zahtjevan, a najteža riba koju sam ulovio je 25 kilograma. To nije jednostavno", rekao je Požežanin Hrvoje Jakopčević koji je s Požežaninom Daliborom Banajem bio svjetski prvak i dva puta viceprvak u šaranskom ribolovu.
Natjecateljskim ribolovom počeo je s kupovima 2009. godine, a u Hrvatskoj šaranskoj ligi sudjeluje od 2011. Hrvoje i Dalibor Banaj su bili prvaci i dva puta viceprvaci svijeta u šaranskom ribolovu, a četiri puta su bili i prvaci Hrvatske. Svjetski prvaci su bili 2014. godine na natjecanju održanom na jezeru u talijanskom gradiću Pietrafitta. Sudjelovalo je 72 ekipe iz 24 reprezentacije. Hrvatska je odnijela ukupnu pobjedu, a pojedinačno je zlato pripalo našim sugrađanima.
- Jezero je podijeljeno u tri sektora. Postoje pojedinačne i ekipne medalje. Pojedinačno morate biti najbolji od 72 ekipe po uhvaćenoj kilaži ribe. Ekipno se gledaju i negativni bodovi. Svaka pozicija je jedan negativni bod. Ako ste prvi to je jedan negativni bod, ako ste peti to je pet negativnih bodova. Mi smo u Italiji u svom sektoru bili prvi, u drugom su naši isto bili prvi, a u trećem sektoru su bili drugi. Imali smo četiri negativna boda što je bilo dosta uvjerljivo – prisjeća se Hrvoje.
Prošle godine im je svjetsko zlato izmaklo za 600 grama. Na natjecanju u Španjolskoj vodili su napetu bitku s Englezima. Imali su 10 negativnih bodova, a Englezi devet. U jednom od sektora Španjolcima je nedostajala jedna riba kako bi prestigli Engleze. Da se to dogodilo Hrvatska i Engleska reprezentacija bi imale jednak broj bodova, ali naša reprezentacija bi obranila zlato zbog veće kilaže ribe.
- Natjecateljski lov na šarane jako je zahtjevan. Svjetsko prvenstvo se lovi konstantno 72 sata. U Španjolskoj smo lovili ribu i na udaljenosti od 150 metara. Tu morate konstantno zabacivati takozvane "rakete" u koje se stavlja hrana. Dalibor i ja smo u svom sektoru ulovili 126 kilograma ribe, a sve tri naše ekipe su ukupno ulovile 423 kilograma ribe. Fizički je to vrlo zahtjevno i tih 72 sata se rijetko spava. Jedan od dvojice uvijek mora biti budan. Za ovaj sport uistinu morate biti fizički i psihički spremni – objašnjava nam Hrvoje. 
Što se tiče fizičke pripreme diže utege i trči, a najbolji način treninga je kaže jednostavno uzeti štap i vježbati zabacivanje. Šaranski ribolov u Hrvatskoj nije popularan, ali sretan je i ponosan na svoje uspjehe.
- Puno mi znači što sam s partnerom i ekipom bio prvi u svijetu. Lijepo je kada si na takav način nagrađen za hobi ili sport kojim se baviš cijeli život. To je velika stvar. U Hrvatskoj ovaj sport nije razvikan, ali u Engleskoj i Francuskoj ljudi žive od toga. Bave se tim ribolovom, pišu za časopise i prezentiraju mamce. To je veliki biznis u svijetu i poduzeća koja okreću velike milijune i zarađuju. Hrvatsko tržište je nažalost premalo – pojašnjava nam Hrvoje.
Prošle godine Dalibor i Hrvoje su bili nominirani za najbolje sportaše od strane Hrvatskog olimpijskog odbora. Ivica Kostelić je bio prvi, Hrvoje je bio deseti, a Dalibor deveti. Naišao je na naslov u novinama "Čilić nije nominiran, a ribič deveti". Dokaz je to kako kaže što sportski novinari misle o šaranskom ribolovu.
- Za bavljenje ovim sportom potrebno je konstantno ulaganje. Dalibor i ja imamo opremu u vrijednosti između 10 i 15 tisuća eura. Svake godine na Svjetskom prvenstvu barem jedan štap nam pukne, a postoji i sitan pribor koji se konstantno mora mijenjati. To je specifičan sport ili hobi koji ili voliš ili ne. Ljudi koji bi se željeli baviti time već pecaju u slobodno vrijeme. Postoje časopisi, facebook stranice i na youtubeu ima jako puno klipova. Neka se informiraju i što više idu pecati. To je jedini način da napreduju. Jedino na vodi možeš steći iskustvo i biti iz dana u dan sve bolji – rekao je za kraj Hrvoje.
